Bombaška lektira
Ovotjedni tematski ciklus aktualnih društvenih rasprava obilježila je medijska debata o novoj školskoj lektiri, koja svoju javnu akademsku kulminaciju doživljava u večernjim satima 2. ožujka, na prvom programu Hrvatske televizije. Ključni trenutak zbio se u devetoj minuti emisije Otvoreno kada svekoliko tv gledateljstvo saznaje dramatičnu vijest da je u hrvatski školski i sveučilišni sustav podmetnuta bomba, tempirana još u vrijeme poznatog bombaša na hrvatske đake Stipe Šuvara, a eksplozija se navodno dogodila u trenu kad je Borisu Jokić „narastao repić“. Ima i nastradalih.
Čitajte dalje
Dijalektički antimaterijalizam
Sloboda mišljenja i govora najveći su jamac zdrave demokracije i svekolikog društvenog napretka. Sumiram tako s vremena na vrijeme razinu vlastitih sloboda koje sam imao prilike iskusiti u dva različita životna politička razdoblja. Razlika je očita: Nekada, u vrijeme socijalizma, morao sam paziti što govorim o politici, a danas moram paziti što govorim o znanosti.
Čitajte dalje
Minimalne plaće i maksimalni poslovi
Državni inspektori veoma su dosljedni u izricanju drastičnih kazni kada u dnevnoj blagajni poslodavca nađu nekoliko kuna viška, ali viškove u broju (prisilno) prekoračenih radnih sati i količinu nepropisnih vrsta dopunskih poslova, koje (prisilno) odrađuju zaposleni radnici, nitko ne primjećuje. I dok čekamo da se o tome povede ozbiljna saborska rasprava, sami otvaramo temu i razmatramo problematiku ovog modernog ropstva.
Čitajte dalje
Mlado lice stare tržnice
Što da se lažemo, nisam od sretnika koji hitaju na posao s osmijehom na licu. Kažu mi da postoje i takvi, a kako sam dovoljno bedast da u to povjerujem, potajno se nadam da će me upravo oni milostivo primiti u svoje redove. Ne pitajte kada jer ni sam se to ne usudim pitati. Kad god bude, glavno je da da bude. Dok se ne dogodi, strpljivo se družim s mislima kako odlasci na posao mogu imati oblik gori od onoga što mi je godinama dosuđen i ne žalim se. Dapače, nastojim poštovati pluseve dodijeljenoga mi svakojutarnjeg scenarija, uzeti sve što je u njemu dobro, svjestan kako bi se mnogi sa mnom mijenjali.
Čitajte dalje
Zumba, zumba maškare
Gotovo je vrijeme karnevala, skinute su maske, ostale su uspomene – i sada se samo priča o zgodama i nezgodama maškara. Tko se u što zamaskirao, iza kakve maske se skrivao? Kakvu je tko uniformu nosio, čije brkove je pustio? Tako jednom aktualnom liku ovih karnevalskih dana pronađoše neku davnu zaboravljenu sliku. Ne zna se godina i ne zna se dan, vidi se samo da je bio maskiran. Djeca bi rekla – vidi mama, dimnjačar!
Čitajte dalje
Dolje Windowsi, živio Linux
Svakoga dana na nekoliko sati ostavljam posao u kojem uživam, da bih obavio posao od kojega živim. Zaključujem kako je to nepravedno i zamišljam svijet u kojemu bih mogao neprestano raditi ono što volim. Vidim čistu zelenu prirodu. Sunčani je dan, temperatura zraka oko 22, sa sjeverozapada piri lagani maestral, more mirno do malo valovito, a cijena moga rada samo je unutarnja nagrada – osjećaj užitka koji se ne može platiti novcem. Kakav prekrasan san!
Čitajte dalje
Zoran Prodanović Prlja: Znam da nismo nikome podilazili
Kad NK Rijeka igra nogomet, a to je zona u kojoj se ne nalazi pošteđen razmišljanja i živciranja na njegovu žalost, glumi u kazalištu ili na filmu, gdje se od njega ne traži samo da bude prisutan tijelom nego da pruži potpuni mentalni i intelektualni angažman, ili ondje gdje mu je svaka otpjevana dionica na mjestu čime će požet udivljenje besprijekornom predanošću, to je svijet u kojem je Zoran Prodanović Prlja pronašao osjećaj slobode kojemu mnogi teže, ali malotko mu se približi svojim postojanjem i djelovanjem. Na svaku neprirodnost u svom okruženju Prlja ima reakciju, ne prihvaća imperative komercijalnosti nametnute kroz medije, njegova uloga u grupi LET3 je nastaviti provocirati i izazivati, a ne podilaziti mainstream očekivanjima i snimati radio uspješnice.
Čitajte dalje
Ljudi računala
Društvene znanosti već mi se dugo vremena čine poprilično šture u svojoj znanstvenoj priči o prirodi ljudi i njihovom društvu, zato mi je veoma drago kada mi se pruži prilika da možemo sagledati stvari iz jedne sasvim drugačije perspektive, odakle se ljudski sukobi na ljevici i desnici mogu promatrati gotovo laboratorijski. Ovoga puta stojimo ispred kompjutera i povezujemo konce putem informatike i računalstva. Nećemo puno komplicirati – krećemo iz Wikipedije, od osnova informatičko-računalne pismenosti.
Čitajte dalje
Električna centrala Ponsal
Tako je to počesto u životu: ima situacija koje su dio vašega vizualnog krajolika godinama, gledate u njih zamalo iz dana u dan, ali ih ne vidite. Točnije, ne prepoznajete ih kao događaje posebne naravi, valjda baš zato što su non-stop ispred nosa, postaju sadržaj uobičajen do dosade. Ako se posreći da ih ipak primijetite, možda čak i registrirate njihovu drukčijost u odnosu na blisko okruženje, što može početi kopkati radoznalost, pa se i pretvoriti u zagonetku koja zahtijeva neke odgovore, pitanje je hoće li to pokrenuti mehanizam za traženje odgovora. Poslova uvijek ima prečih, ne valja zagristi svaku udicu.
Čitajte dalje
Nacionalni ku(ku)rikulum
Kada iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pošalju na javnu raspravu službeni dokument u čijem naslovu se nalazi riječ „kurikulum“, to je pouzdani znak da slijede nove promjene u hrvatskom školstvu čiji prijedlozi uvijek izazovu burne rasprave. Ovoga puta riječ je o novom modelu opisnog ocjenjivanja koji bi trebao stupiti na snagu od slijedeće školske godine. S pedagoške strane nemam primjedbi, dapače, čini mi se vrlo pozitivnim. Negativno je samo to da su problemi sa kojima se susreću naši učitelji sve manje pedagoški, a sve više policijski. I nije šala – to je OPISNA OCJENA.
Čitajte dalje
„Flower power“
Starim prosvijetljenim rokerima sigurno je ostao u sjećanju davni hipijevski slogan koji je 60-ih godina prošlog stoljeća prijetio slomom svjetskog poretka. Miris cvijeća širio se trulim Zapadom, opijajući mlade utopijskom idejom šarenih boja: da se može živjeti samo od ljubavi, uz psihološku podršku lake droge, seksa i rokenrola. Na kraju su ipak prevladali narodnjaci. Dubljom glazbenom analizom uzroka i posljedica ovog velikog prevrata, kao i novim perspektivama u vremenu i prostoru, bavimo se u ovotjednoj kolumni.
Čitajte dalje
Rekapitulacija riječke književnosti 2015.
Neposredno pred četvrto izdanje Noći velikog čitanja, koje će se kao i prethodne književne večeri skupine Ri Lit održati u dvorani Filodrammatica, u četvrtak, 28. siječnja, s početkom u 20 sati, odlučio sam napraviti svojevrsnu inventuru literature riječkih autora, kao i zbivanja koje su obilježile prošlu godinu. Komplimente upućujem sajmu knjiga vRIsak, koji se održavao u lipnju na nekoliko lokalnih punktova, promovirajući najnovija izdanja kako iz domaće tako i svjetske književne scene.
Čitajte dalje
Digitalni Paraf?! Šta da?!
Sport bacanja novca na nepotrebne i blesave stvari je oduvijek u mojoj familiji bio nepoznat i besmislen fenomen. Top 5 odraslima nerazumnih izljeva aktivnosti kojima su se prepuštali mladi uključivao je gomilanje produkata za, po njihovom kriteriju, privlačenje prašine, such as, : 5. skupljanje salveta (sestrina manufaktura!); tj. 4. značaka (ja); ili 3. zastavica na nogometne klubove (sestra, mo’š si mislit!); te 2. privjesaka (khm, khm) i, na broju 1, no ne iz nekog osobitog animoziteta prema rokenrolu, ploča (kronološki: sestra pa ja).
Čitajte dalje
Poraz veći od pobjede
Jednoga dana neki će klinci možda u nekoj školskoj čitanki pročitati priču: Bilo jednom u dalekom Perthu. Slavni Lleyton Hewit na zalasku svoje velike sportske karijere igrao je jedan od svojih posljednjih teniskih mečeva protiv mladog amerikanca Jacka Socka. Prvi je set, kod rezultata 5:4 za njegovog suparnika servira za svojih 40:0. Linijski sudac proglašava aut. Hewit se priprema za drugi servis, ali njegov PROTIVNIK mu javlja da provjeri poen, jer misli da je lopta bila dobra. U publici oduševljenje. Hewit gleda u čudu…ne propušta priliku i traži potvrdu kamere. Snimka pokazuje da je lopta na crti… Gledalište pada u trans. Sock je sretan kao malo dijete. Dečko, sa koje si planete?
Čitajte dalje
Dobre vibracije
Kako ući u novu godinu nego sa dobrim vibracijama, pogotovo ako ih crpimo iz obnovljivih izvora energije za koje nam nisu potrebna velika ulaganja. Treba samo, kao što su mene učili u školi, biti pravilno usmjeren. Ako nešto krene po lošem, znači da nas je netko krivo usmjerio.
Čitajte dalje
Ovogodišnji rezime diskografije
UPOZORENJE ČITATELJIMA: ovo NIJE top lista!
Pouzdanost ukusa, to vjerujem da ste shvatili, se ne odnosi na mene. Referirati se na pojedinu opčinjenost koju često znam naturati preko kolumni nije, dakle, preporučljivo. Ali i to je jednostavno objašnjivo. Naime, da biste bili u stanju prosuđivati koliko-toliko objektivno valjalo bi stajati izvan određene materije, a usput imati i nečeg analitičkog u sebi. Ajmo reći da ovo posljednje još i u nekolikoj mjeri imam u svom karakteru, no nedovoljno da bi sud bio valjan i lišen emocionalnog pristupa.
Čitajte dalje
Teorijska kriza filozofije i praktična sumnja u dobro
Odvajanjem područja znanja od filozofije, u doba aleksandrijske škole (4.-3. stoljeće p.n.e.), povijesno nastaju znanstvene discipline. S vremenom ovaj proces odvajanja napreduje u tolikoj mjeri da se taj međusobni kontakt u potpunosti gubi, što dovodi do toga da suvremena znanost postaje prijetnja čovječanstvu. Razlog tome je gubitak moralnog aspekta, koji čini globalni stup filozofske misli, kako u predmetu tako i pristupu. Biti znanstvenik a ne biti u dovoljnoj mjeri filozof, loša je praksa, čije posljedice, pokazalo se to, nanose veliku štetu svijetu oko nas.
Čitajte dalje
Evolucija Crkve – u potresu i na propuhu
Uvod u ovu kolumnu vrlo je kratak. Aktualnost trenutka dozvoljava da budemo konkretni i koncizni: Zašto katolički vjernici vole papu Franju? Mišljenja o tome ovise o doživljaju vjere i pastirske uloge Svetog Oca u Rimokatoličkoj Crkvi, pa tako i moje. Prije nego i sam iznesem o tome svoje konačno vlastito gledište, odlazimo na kratko u godinu 1962. Jedanaesti je listopada, početak zasjedanja Drugog vatikanskog koncila, kada papa Ivan XXIII. – kome je siromašni puk, još za njegova života, nadjenuo ime „Dobri papa“ – izgovara možda najzvučniju rečenicu koja je ikada odjeknula u rimskoj bazilici sv. Petra: „Ja nisam važan.“
Čitajte dalje