Skoči na navigaciju Skoči na sadržaj
MojaRijeka
Skoči na sadržaj Navigacija
  • Informiraj se
    • Obrazovanje
    • Zapošljavanje
    • Stanovanje
    • Zdravlje
    • Kalendar događanja
  • Uključi se
    • Budi Moja Rijeka
    • Sudjeluj u radu udruga
  • Prati
    • Događaji
    • Ljudi
    • Mjesta
  • ReciGlasno
    • Objavi, pitaj, pohvali
    • Prijava / Registracija
    • Uredi svoje podatke
  • Kalendar
  1. Facebook
  2. Twitter
  3. Youtube
  4. Instagram
Traži

Kolumne

Vinil je finil

2020. zadnji put!

Dakle, nema joj ravne! Dvojim da će ijedna godina, barem u mom postojanju, postići tako neoborive rekorde u području zlokobnosti.

Čitajte dalje

Vinil je finil

U dresu Big Countryja, 1998.

Sad kad se donekle skulirala euforija oko svjetskog prvenstva ugurala mi se u uski prorez podsvijesti debljine konjske dlake uspomena od prije dvadeset godina. Svi oni koji su se tada našli na istom mjestu kao i ja znat će o čemu pišem. Cijeli je taj dan, a radi se o 20. kolovozu, protekao napeto, baš kao da sam bio vozačem ambulantnih kola i spašavao živote jureći amo-tamo. Rano je valjalo podignuti sidro i krenuti put Zagreba. Sandro i ja prednjačili smo u poticanju neurotičnosti tog prekrasnog dana. Razumljivo jer radilo se o još jednom odlasku na koncert Rolling Stonesa.

Čitajte dalje

Paviljon Ri

Odmaralište na Učki, u rukama djece i bolesnih

Vijesti o boljim danima odmarališta na Učki periodički se izmjenjuju, a nakon njihova kratkotrajnog buđenja optimizma, sve ostaje po starom − odmaralište nastavlja propadati. Neću o tomu, ma koliko bi o tomu itekako trebalo, jer ono nije bilo bez važnosti u životima Riječana.

Čitajte dalje

Paviljon Ri

Jučer graditelji, danas slikari

Volim umjetnost, ali slikarska vijest iz urinjskog pogona Rafinerije nafte Rijeka ostavila me u pomalo zbunjenom ozračju. Nisam znao, a ne znam to niti sada, je l’ me to ona veseli ili rastužuje.

Čitajte dalje

Vinil je finil

Tip s kosom u prvoj polovini godine MMXVIII

Kao i svake godine, Kosac je radio neumorno. Pred njim je još napornih nekoliko mjeseci rada, pa vam donosimo statistiku prve polovine nogometne godine za pamćenje!

Čitajte dalje

Paviljon Ri

Na Krk, bez mosta, gurajući se na parobrodu Petar Svačić

Go west, young man! – rekao je netko zbunjenom momku koji nije znao gdje bi i što bi u tko zna kojem filmskom westernu, sjećanje me ne služi toliko dobro da bih mogao pouzdano ustvrditi kojem.

Čitajte dalje

INTERVJU

THE SIIDS: Nema smisla hodati utabanim stazama, želimo da nas glazba iznenađuje

Neko sam vrijeme proveo u depresiji jer se Morso, jedan od meni najdražih bendova, stavio u hibernaciju. Inače, u muzičarskom rječniku to najčešće znači the end, fine, fin, konec, kraj karijere. Oni su oduvijek zvučali kao fascinantna izložba najmodernijih tehnološko kompozicijskih dostignuća na domaćem tržištu. Valjda me je i zato pogodila čežnja, pa sam provodio nekoliko sati uz njihova tri albuma.

Čitajte dalje

Vinil je finil

Mrletov let iznad grada

Ne znam u kolikoj mjeri uspijevate ovih dana ignorirati informacije kojima nas bombardiraju mediji. Mrle je, u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci, u opasnom znanstvenom naletu ambiciozno krenuo raditi na stroju koji će zvuk pretvoriti u stup soli. Biblijski motiv, pomislili biste, ali ne, nije. Pred dvije godine krenuo je snimati s Trsata zvuk grada Rijeke, ako sam dobro shvatio htio je dohvatiti skladnost i dušu, ili pojednostavljeno ‘poloviti’ note i vibracije.

Čitajte dalje

Paviljon Ri

Vjekoslav Knežević, potpisan ili ne

Ima situacija kada je navjeći kompliment autoru – zaborav. Da ne biste misli kako me je neš zelo (živom čovjeku svašta se dogodi, pa gdjekad i to), podsjetit ću na Arsena Dedića i Nikicu Kalogjeru s njihovom uspješnicom Vratija se Šime, koju se poodavno u većem dijelu javnosti smatra narodnom pjesmom. Mrštili se Arsen i Nikica na to ili ne, takva im je sudba tom skladbom skrojena. Di su bili, da su bili.

Čitajte dalje

INTERVJU

Mihael Prosen (Nord): Kineska publika je nevjerojatna, vraćamo joj se iduće godine

Duboko u devedesetima bavio sam se različitim profesijama, od muziciranja do novinarstva, od katodnog ovisnika do urednika voditelja na lokalnom radiju koji se ugasio pred gotovo deset godina. Upravo na ovom posljednjem mjestu sretao sam se s mladim entuzijastima koje sam ugošćivao u emisijama koje su imale zadatak promovirati demo sastave. Jedan od mnogih koji su se ukazali u studiju bio je i Easyman. Tinejdžeri koji su već zavidno baratali instrumentima, kombinirali engleske i hrvatske tekstove, surfali na valu već odumirućeg grunge zvuka, bili su predvođeni odličnim vokalistom, iznimno pristojnim i elokventnim, Mihaelom Prosenom.

Čitajte dalje

Paviljon Ri

Zid naš, pa još srednjovjekovni, a otet nam i bačen u okove

Jadnika je teško gledati, onako izrezanog na dijelove i sapetog u željezne okove, gurnutog u stranu među grmlje, pa dodatno skrivenog iza gomile reklamnih plakata, da ga nitko živ niti može, niti smije vidjeti. I ostavljenog da tužno tugu tuguje. Časna starina nije to zaslužila. Ali, eto, sudba mu je takva već godinama i bit će da se zbog toga nitko previše ne uzbuđuje.

Čitajte dalje

Paviljon Ri

Zajčeva pjesma radnicima

Riječanina Ivana Zajca, oca hrvatske opere, prisjećamo se u raznim prigodama, ali nadasve rijetko, ako ikad, na međunarodni praznik rada 1. maj.

Čitajte dalje

Vinil je finil

Ča? Metal!

Dva san dani mislel kako bin ovisti album predstavil. Najprvo san pročital teksti z omota, napol su istrijanski, a oni drugi del je na primorsken čakavsken, pače, domaćen. Onput san pustil CD da mi zasope. Ćo, to su vražja dela, rekal sam za se. Aš tu je tista kombinacija etno elementi i teškega metala, a i oni kantador, zove se Č.R.U., voli fanj zijat va mikrofon. More bit da mu se j’ ki zameril. A morda je mu samo takov horoskop, ki će znat.

Čitajte dalje

Paviljon Ri

Beatrice – prvi punk bend iza željezne zavjese

Vjerujem kako ćemo se oko toga lako složiti: glazba nije sport, nije plivačka jurnjava u bazenu na stotinu metara, pa da o jedva mjerljivom djeliću sekunde ovisi tko će postati dobitnik medalje, a tko će frustrirano gledati pobjednika sa strane. Nitko s imalo mozga u glavi ne ulazi u svijet glazbe zbog takvih i sličnih odmjeravanja snaga, u nj se ulazi zbog emotivnog, estetskog i svakog drugog zadovoljstva što ga ona može potaknuti.

Čitajte dalje

Vinil je finil

GIPSS revisited

Pod nekim školskim odmorom Dean i Erik su odlučili osnovati bend. Za početak su sjedili ispred garaža drugih, već afirmiranih, sastava skupljajući hrabrost. Bilo je jasno jedino to da će Erik svirat gitaru. Iako, nije mu bila mrska ni ideja o tome da bude i pjevač, no postavilo se pitanje čime bi se onda točno imao baviti Dean. Samoreklamiranjem? Puštanjem ploča prije nastupa? Snimanjem video uradaka? Možda ritam gitarom? A kad je prevladao razum, riješeno je da ulogu glavnog vokalista, a ako bude nužno i tekstopisca, preuzme, dakle, Erik. Ubrzo se senzacionalna vijest raširila po školi. Istina, krajem je osamdesetih svašta prolazilo pod kategoriju svjetskog događaja, pa ne čudi ni u ovom slučaju entuzijazam koji se čuo za velikog odmora.

Čitajte dalje

Paviljon Ri

Planovi stadiona Kantrida: Tribine na kamenoj litici

Tko bi rekao da ću se i ja prihvatiti nogometa, kao teme za pisanje. Naravno da sam u mlađim danima jurcao za loptom, sjećam se i nekih svojih srednjoškolskih i studentskih utakmica, pa ne mogu reći kako nogomet ne volim, ali ipak…

Čitajte dalje

Vinil je finil

Album ‘Merika’ Elis Lovrić: Dvanaest nemilosrdno iskrenih priča slomljene duše

Napokon sam se odlučio otići do shopa i kupit taj CD. Dovraga, dobar dio toga sam poslušao već u studiju, Matej je bio uvjeren da je to nešto izvan dohvata ovog svijeta. I imao je pravo, jer prvu stvar kad mi je pustio, zaboravio sam disat nakon samo trideset sekundi ‘ničega’ osim glasa i akustične gitare! Oživljavao sam se poslije toga gutljajem vode i svježim unosom nikotina u pluća. Mrmljao sam si u ovratnik jakne kako to nevjerojatno zvuči, taj dijalekt koji mi je samo donekle blizak, a ipak dovoljno dalek i zatvoren da mi treba simultani prevoditelj iz Star Treka.

Čitajte dalje

Paviljon Ri

Partizanka Ana: Pametnija od nas, ona se nije predala

Šarena dugmad, veseli konci, mekana vuna, zujavi patentni otvarači/zatvarači, rastezljive gumene trake (lastike), bockave igle za šivanje, dugačke igle za pletenje i stotine sličnih čudesa punile su moje oči od malih nogu u toj prodavaonici.

Čitajte dalje

  1. Prva
  2. 1
  3. 2
  4. 3
  5. 4
  6. 5
  7. Sljedeća
  8. Posljednja
  • Naslovnica
  • Informiraj se
  • Uključi se
  • Prati što se događa
  • ReciGlasno!
  • Kalendar
  • Prijava
  • Arhiva
  • Pristupačnost
  • Zaštita podataka
  • Uvjeti korištenja
  • Impressum

Povratak na vrh

Open toolbar Prilagodba

Prilagodba

  • Povećaj tekstPovećaj tekst
  • Smanji tekstSmanji tekst
  • Sivi tonoviSivi tonovi
  • Visoki kontrastVisoki kontrast
  • Negativni kontrastNegativni kontrast
  • Svijetla pozadinaSvijetla pozadina
  • Podcrtaj poveznicePodcrtaj poveznice
  • Čitljiv fontČitljiv font
  • Reset Reset
  • PomoćPomoć
  • Povratne informacijePovratne informacije