„Flower power“

Za početak
krenimo kronološki. Godina je 1966., u napetom ozračju blokovske podjele, kada
dvije vodeće svjetske supersile odmjeravaju svoju političku pamet snagom oružja, na zapadnoj obali
SAD-a (u bogatom dijelu San Franciska)  javljaju se hipiji – društveno nekontrolirani američki omladinci, koji vjeruju
da ljudi nisu postali od majmuna. Ako možda i jesu onda je bilo vrijeme ubrzati
evoluciju. A u tom pogled ovi dečki i cure pokazuju odlučan karakter:

Ne priznaju nacije. Žele mirnim putem,
prakticirajući bratstvo, srušiti svakodnevne granice koje dijele ljude:
nacionalne, rasne, vjerske, spolne, klasne, a i one ideološke. Zamišljali su
svijet bez ikakvih razlika među ljudima, bez religija, nacionalnosti,
materijalnosti koje dijele ljude. Voljeli su prirodu i borili su se za njezino
očuvanje. Borili su se za vječni mir u svijetu i ljubav među svim ljudima. „Mržnja
i rat ustupit će mjesto miru i ljubavi. Sve će se podjele utopiti u bratstvu
ljudi, a svuda će odjekivati glazba“, to je bilo njihovo zamišljanje svijeta
nakon hippy pokreta, tako je izgledao hippy svijet. (Wikipedija)

I sada ono
najvažnije:

U to doba rock nije više samo
tinejdžerska plesna glazba, on je definitivno glazba revolucije koja
predstavlja izraz nezadovoljstva i nade za novu generaciju koja želi “živjeti
umjesto da preživljava”, “voljeti umjesto da tolerira”, “hodati umjesto da
trči”, “otkrivati umjesto da uči”. Slušali su: Janis Joplin, Grace Slick, Bob
Dylan, The Beatles, Rolling Stones, The Who, Iron Butterfly, Frank Zappa,
Jefferson Airplane, The Greatful Dead, Big Brother and Holding Company…

Foto: Wikipedija

Isto tako
(ili je to samo bio pričin) bijaše u našim krajevima (gorskim i panonskim,
alpskim, moravskim i jadranskim), sve do samog raspada Juge. A onda na samome
kraju, kada je postalo jasno da je vrag već odnio šalu, umjesto da nam se
dogodi Woodstock, nama se dese Čavoglave – masovni prebjeg generacije rokera u
narodnjake.

A svi kažu,
slušali smo rock…. Često se time i hvale…. Da, moguće
da jesu…I Miško je slušao, ali
vezanih ušiju. Očito je sasvim da su tako slušali mnogi pa nije ni čudo da je
malo onih koji su nešto od slušanog uspjeli i čuti – a kamoli razumjeti što im
se svira i pjeva.

Za većinu onih
koji su se furali na rokenrol bila je to, budimo iskreni, neka vrsta glazbenog
pomodarstva. Stihijsko drmuckanje u ritmu i nesvjesno glasanje u stihu. Malo je
onih koji su istinski kužili u čemu je stvar.

No istini za
volju, nitko nas tome nije ni učio. Na satu glazbenog tome se nije pridavala
pažnja, jer nitko slutio nije što nam se sprema. Kada smo shvatili, bilo je
kasno.  

Ali uvijek se
može sve iz početka. Pitanje je samo odakle početi?

Možda
najbolje s onoga mjesta gdje smo nekada davno zastali u koraku, odrasliji za godine
i mudriji za spoznaju. Ovoga puta (a to treba posebno naglasiti) sa novim
smislom u starom poretku vrijednosti, koji su još u svojoj kasnijoj
glazbenoj meditaciji osvijestili i sami Beatlesi: Ljubav, joga i rokenrol.

Čisto da ne
bude zabune.