Krv, crvena, riječka
Ima tema o kojima je uvijek dobro pisati. Ako je moguće utrošiti na njih i nešto više redaka, jer se nije teško složiti da to bezrezervno zaslužuju. Povod za takvu tvrdnju? Prije nekoliko dana medijima pronesena informacija o svečanosti upriličenoj u povodu 60. obljetnice prve akcije darivanja krvi na tlu Hrvatske u organizaciji Crvenog križa.
Čitajte dalje
Igor Mrduljaš, čovjek koji dao ime klubu Palach
Sve dok se nisam odlučio pozabaviti počecima kluba u riječkoj Kružnoj, kluba Palach, Igor Mrduljaš za mene je bio isključivo osoba iz književno-kazališnih voda. Znao sam za njega još iz studentskih dana, mojih, ali nam se putovi nisu susretali. Moguće je da nije bilo ni potrebe. No, priča je zaplovila drugim smjerom prije dvije-tri godine, kada je do mene stigla poluinformacija kako je zamisao o imenu danas mitskoga klupskog prostora mladih u gradskom središtu – njegova. Mrduljaš potpisnik meni desetljećima familijarnog naziva?! To se mora provjeriti.
Čitajte dalje
Pedeset godina prvoga studentskog kluba u Kružnoj
Omladinski klub Palach u Kružnoj iznova u studentskim rukama? Takva nedavna odluka priziva u misli dane kada je Palach tek počinjao bivati okupljalište studenata, a njime potom i upravljati studentska organizacija. Štoviše, priziva dane kada je studentski narod imao svoj prostor u Kružnoj i prije pojave Palachove zvijezde. Slučajno ili ne, ove godine bilježimo 50 godina od prvoga kluba studenata u Kružnoj. Onoga od kojeg je započeo omladinski šušur u toj ulici, a Palach mu se u šušuru te vrste samo pridružio.
Čitajte dalje
Morskim tramvajem od plaže do plaže
Ja ga nikad vidio nisam. Imam nekako osjećaj, štoviše uvjeren sam da ga nikad nije vidjela ni glavnina čitatelja ove kolumne, možda čak niti jedan od njih. Ali, to ne znači da ga nije bilo. Štoviše, da su mu Riječani bili itekako skloni, njegovo pojavljivanje na plažama valjda svaki put doživljavali atrakcijom, koja bi se učas prometnula u mali spektakl. Nazivali su ga – morski tramvaj.
Čitajte dalje
Pokazivanje hladnih zuba gradskom ljetu
Je li vam vruće? Naravno, postaviti takvo pitanje u mediteransko ljeto retorički je čin, odgovor je unaprijed poznat. I može imati oblik protupitanja: Čovječe, a kome nije? U moru se ne može biti stalno, kad-tad moramo se vratiti u stanove, a oni, marljivi upijači sunčeve vreline, ne popuštaju. Niti noću. Gdjekad se čini kako cijeloga dana i upijaju sunčevu vrelinu samo da bi je noću mogli vraćati. Ne onomu tko im je tu vrelinu dao, nego nama, ni krivima ni dužnima. Pa ti izdrži…
Čitajte dalje
Bijahu filmovi, kao danas, pod noćnim nebom
Idete li ovih dana u kino? Naravno, mislim na ljetne predstave u Art-kinu Croatia, kako priliči ovom dijelu godine. Ako je odgovor potvrdan, znajte kako tom sklonošću samo ponavljate praksu koju su Riječani imali poodavno. I možete se smatrati tek novim nastavkom serijala koji su počeli ispisivati vaše majke i očevi, štoviše bake i djedovi…
Čitajte dalje
Muzej mora u skladištu Exportdrva
U njemu me oduvijek oduševljavao miris drva. Šetao sam između brojnih višeslojno načinjenih kvadrova drvene građe koja se sušila, promicao kroz pravilan prostorni raster što su ga formirali, čekajući da budu otpremljeni tko zna gdje i tko zna komu – i udisao, udisao… Eterečina ulja hlapila su sa svih strana, dovodeći moje nosnice u ekstazu. Tako je bilo unutar skladišta, tako je bilo u njegovoj blizini. Da, znao sam, bio sam ovisnik.
Čitajte dalje
Riječanka i ranjeni Tito
Tko kaže da za nju ne zna, ne vjerujem mu. OK, mlađim čitateljima, onima od 20-ak godina, može se progledati kroz prste. Dečki i cure su u danima što su ih poklonili blagodatima školstva u samostalnoj Hrvatskoj šopani nemalim dijelom ideološki filtriranim informacijama, pa su ostali u koječemu zakinuti. Stariji nemaju alibija. Mislim na fotografiju koja se urezala u memoriju brojnih naraštaja rođenih i formiranih u nekoliko desetljeća države koja se skraćeno nazivala DFJ, FNRJ i SFRJ (sjećate li se riječi proizašle iz te kratice, „eseferjot“?).
Čitajte dalje
Milutin Barač stigao u Rijeku
Bilo je kasno proljeće slično ovom u čijim čarima upravo uživamo kada je Rijeka dobila još jednog, nimalo običnog stanovnika. Pogled na kalendar pokazivao je da je proteklo već pola godine otkako je preuzeo dužnost direktora riječkog pogona za preradu crnog zlata na Mlaki. No, usprkos preuzetoj dužnosti, u Rijeci dotad nije viđen. Sve se promijenilo u proljeće poput ovoga, godine 1883., kada se pojavio umoran od duga putovanja, sišao s kočije i uhvatio u ruke dva putna kovčega s brda manje-više istih takvih što su čekali na stražnjem dijelu vozila, te praćen koracima troje ženske čeljadi iz obitelji, zakoračio u krug pogona koji će mu biti dom cjelokupan predstojeći radni vijek.
Čitajte dalje
Venucci, čovjek koji je postao grad
Hoće li ga se itko sjetiti? Nije valjda od današnjih Riječana zaslužio muk? Upravo on, kojega su kritička pera proglasila najvećim umjetnikom što ga je dao grad na Rječini u 20. stoljeću? Sve je moguće, pa i taj muk, u tom pogledu pod nebeskom kapom ništa novo. No, znajući kako je pod tom istom kapom moguće i drukčije, iskoristimo prostor za podsjećanje kako je proteklo 110 godina od rođenja Romola Venuccija.
Čitajte dalje
Vito Franovich, heroj riječke pop-kulture
Heroji odlaze. Nažalost, mnogi u tišini. Posljednjih dana ožujka tu je oporu činjenicu potvrdio odlaskom Vito Franovich. Čudno je to: premda je Franovich godinama slovio za samozatajna, tiha čovjeka, ono zbog čega se ovdje spominje je buka. Dopirala je, a metaforički dopire i danas, s riječke adrese Dežmanova 3. S mjesta gdje je svojedobno djelovao Klub Husar.
Čitajte dalje
Budite pametni, ne čitajte knjige!
– Ma tko ti danas još čita knjige?!
Tu sam umnu misao čuo prije nekoliko dana, onako, u prolazu, ni kriv ni dužan, dok sam zamišljeno gazio riječkim Korzom, hitajući platiti kojekakve račune. Nije me iznenadila. Štoviše, imam privilegiju čuti je počešće. Zašto tako mnogo onih kojima je draga misli kako je došlo vrijeme da svoju nesklonost knjizi mogu iskazati i javno, štoviše njome se javno ponositi, ostat će mi nerješiva zagonetka. Ili možda neće?
– Doba je suvremenih tehnologija! Internet, čovječe! Sve je na internetu! Ne gubi vrijeme s tehnologijom koja je postala stvar prošlosti! Uvjeravam te, kad nestane penzića, nestat će i knjiga!
Čitajte dalje
Suveniri, prva opatijska rock-grupa
Razgovarajući jednom prigodom s Duškom Jeličićem, neformalnim šefom kvarnerskoga ča-vala, meštrom opatijske balinjerade i što li sve ne, upitah ga je li u Opatiji 60-ih bilo domaćih rockerskih družina. – K’o salate! – ispali smjesta Dule. Odgovor me zatekao. Zbunjeno klimah glavom neko vrijeme, a onda njegovu „salatu“ popratih unutrašnjim monologom: – Mora da je mislio na hotelske glazbene ekipe za zabavu turista. Postave većine njih uključivale su električnu gitaru, ali meni se taj element priče ne čini obvezno dokazom nečijeg rockerskog profila.
Čitajte dalje
Neboderska družina nije se probila u Stari grad
Možete li zamisliti riječki Stari grad kao nebodersko gnijezdo? Sa čak tucetom nebodera, među kojima su i oni što se kočopere s 20 i više katova? Ako je dogovor negativan, a lako je moguće da jest, jer je nama danas, naviknutima na neke drukčije graditeljske situacije, na tomu mjestu teško zamisliti nebodere – nekima drugim, u svoje vrijeme, to uopće nije bilo teško.
Čitajte dalje
Kako su komunjare rušile riječki Stari grad
Za sve su krive komunjare. Da nije bilo njih, riječi Stari grad bi i dan-danas bio tu. Ti revolucionarni, fanatični mrzitelji svega što podsjeća na staro, čim su se poslije Drugog svjetskog rata dograbili vlasti, poslali su bagere u samo riječko srce, iz kojeg je izrasla današnja Rijeka. I nama ostavili – situaciju ground zero. Bin Laden je za te baćuške mačji kašalj.
Čitajte dalje
Porto petrolio miruje
Petrolejska luka na Mlaki miruje. Umjesto užurbanosti radnika riječkog pogona za preradu crnog zlata kojima je na toj lokaciji bilo radno mjesto, vozača autocisterni koji su u luku dolazili ukrcati vreli bitumen, brodskih posada koje su doplovljivale da bi opskrbile naftaški pogon sirovinom ili preuzele tu proizvedene derivate – tišina, spokoj, samoća.
Čitajte dalje
Stone i Stonesi
Jeste li čuli za britanski gradić imenom Dartford, nedaleko od Londona? Ako niste, neznanje ste imali priliku otkloniti ovih dana, zahvaljujući poticaju što je stigao u obliku 50. obljetnice Rolling Stonesa. Jer, kažu marni biografi, budući članovi rockerskoga dynamic dua, Jagger & Richards, upoznali su se kao klinci upravo u osnovnoj školi u Dartfordu, čime je taj gradić postao mjestom glazbene inicijacije jednog od ključnih svjetskih bendova. Veza s Kvarnerom? Taj isti Dartford pokazao se poticajom za rockersku inicijaciju i jednoga riječkog gitarista.
Čitajte dalje
Kada su protjerani automobili s Korza?
Korzo kao prostor slobode? Da, u toj riječkoj ulici možete činiti što Vam god valjda padne na pamet. Možete opušteno šetati, snažiti mišiće vožnjom bicikla, nositi transparente u znak protesta. Možete igrati košarku ili nogomet (u to me svako malo uvjere mlade ekipe u improviziranim igralištima pred gradskim Poglavarstvom), upriličiti svirku (dosjetiš se kakva datuma pogodna za povod, pa naprijed sa zahtjevom nadležnima), također organizirati okupljanje ljubitelja domaćih životinja, odvažiti se na umjetnički performans ili pozvati na kolektivno trčanje u ime zdravog života.
Čitajte dalje