Ljudi

Odjednom, u Novom listu, u rubrici Kulture pojavilo se novo ime. Prije desetak godina njegovi su tekstovi osvježili prostor namijenjen knjiškim temama. Pomislio sam tada, vjerojatno još jedan dečko koji će neko vrijeme ondje pokušati ustaliti se pa onda jednostavno se okrenuti nečem profitabilnijem. Međutim, nije usporio s produkcijom članaka. Štoviše, pojačao je tempo, a njegova se krajnja ambicija nije dala samo tako odrediti. I, zaista, osim novinarske karijere koju sam krišom pratio započeo je i onu paralelnu – pjesničku. Upravo 2009., netom nakon objavljivanja debi knjige ‘Mostovi’, upoznao sam Davora Mandića, ali ne na nekoj književnoj promociji već na koncertu u Zagrebu.

Čitajte dalje

Sorry, Lemmy, nisi ti kriv. Znam da si ovih dana samo zamijenio ove, zemaljske koncertne podije onima gore, na oblacima, ne prekidajući priču. Htio sam napisati kako si se sada zaputio na najdužu, vječnu koncertnu turneju, ali to ne bi bilo posve točno – takvu si imao već na ovom svijetu. Bit će kako ti je cijeli život bio jedan velik nastup s gitarom u ruci i pojačalima iz kojih je grmjelo. Srećković si bio već ovdje, ono gore tek je dodatno poglavlje iste priče. Pobjednik ne mijenja gard bez golemog razloga, a odlazak s ovog svijeta u tvom slučaju nije takav razlog.

Čitajte dalje

Što može biti turistička priča, ona koja svojom neobičnošću i dojmljivošću privlači u grad, zbog koje se u gradu ostaje, troši i vraća? Rečenica-pitanje ujedno je rečenica-odgovor. Moja je stara teza kako je Rijeka privilegiran grad, za što je argumente moguće pronaći i u sferi turističkih priča – njih ima toliko da s njima zapravo ne zna što bi. Dapače, u Rijeci smo toliko razmaženi tom vrstom privilegije da je smatramo nečim uobičajenim, podrazumijevajućim, ne bivajući u tim pričama svjesni ni njihove brojnosti ni njihove privlačnosti. Još gore, prečesto ih ni ne prepoznajući.

Čitajte dalje