Vava u Kolumni plitkih misli o koroni, nindžama i cijepljenju
“Pokazalo se da priroda nema predvidljivu dinamiku, a da su virusi neodgojeni klipani koji vozikaju divlje beemvee uokolo prijetećim brzinama i da dosta tih hahara ne mari ama baš ništa za nas obične ljude”, piše Vava
Čitajte dalje
U “Kolumni plitkih misli” preporuke za naslove koje možete čitati u vrijeme korone
S godinama smo skupili biblioteku, nešto smo sami kupovali na akcijama, a štošta je nepozvano stiglo putem rođendanskih čestitki na naše stalaže…
Čitajte dalje
“Kolumna plitkih misli” o danima ispunjenim tišinom
Bacio bih ponekad oko na vijesti o epidemiji u Wuhanu, no nisam tome pridavao značaja. Bila je to tek nejasna slika nečeg što se događa negdje daleko.
Čitajte dalje
“Kolumna plitkih misli” o dokazivanju i životnim transformacijama
Jednom kad se pokupiš iz nečijeg društva koje te čini tjeskobnim i nesigurnim, najprije teturaš kao da si se upravo opijao najjeftinijim džinom…
Čitajte dalje
“Kolumna plitkih misli” o srednjoškolcima u radnoj akciji na Učki
Negdje početkom osamdesetih, elektro-tehnička srednja škola koju sam pohađao bila je blagoslovljena odlaskom na teren, možda zbog Titove iznenadne smrti
Čitajte dalje
“Kolumna plitkih misli” o susretu s imigrantima
Pažljivo su me slušali njih troje, muškarac na štakama sa slomljenom nogom, ujedno i prevoditelj, te mlađa žena s dječakom od desetak godina
Čitajte dalje
Mandićeva pulska rapsodija
Odjednom, u Novom listu, u rubrici Kulture pojavilo se novo ime. Prije desetak godina njegovi su tekstovi osvježili prostor namijenjen knjiškim temama. Pomislio sam tada, vjerojatno još jedan dečko koji će neko vrijeme ondje pokušati ustaliti se pa onda jednostavno se okrenuti nečem profitabilnijem. Međutim, nije usporio s produkcijom članaka. Štoviše, pojačao je tempo, a njegova se krajnja ambicija nije dala samo tako odrediti. I, zaista, osim novinarske karijere koju sam krišom pratio započeo je i onu paralelnu – pjesničku. Upravo 2009., netom nakon objavljivanja debi knjige ‘Mostovi’, upoznao sam Davora Mandića, ali ne na nekoj književnoj promociji već na koncertu u Zagrebu.
Čitajte dalje
Rekapitulacija riječke književnosti 2015.
Neposredno pred četvrto izdanje Noći velikog čitanja, koje će se kao i prethodne književne večeri skupine Ri Lit održati u dvorani Filodrammatica, u četvrtak, 28. siječnja, s početkom u 20 sati, odlučio sam napraviti svojevrsnu inventuru literature riječkih autora, kao i zbivanja koje su obilježile prošlu godinu. Komplimente upućujem sajmu knjiga vRIsak, koji se održavao u lipnju na nekoliko lokalnih punktova, promovirajući najnovija izdanja kako iz domaće tako i svjetske književne scene.
Čitajte dalje
Aufiderzen Štutgart!
I prije negoli se NK Rijeka pred koju sezonu poigrala s istoimenim klubom iz naslova vjerujem da ste čuli za ovaj njemački grad, smješten u Švabiji (nije pejorativno neg’ se tako zove taj dio na jugozapadu), poznat po kvalitetnim bordelima, atraktivnom luna parku koji obiluje rolerkosterima i ostalim adrenalinskim spravama, lijepim crkvama, prethistorijskim nalazištima i knjiškim izdavačima. I po pivi, al to se, vjerujem, podrazumijeva, ta ipak je riječ o – ovisno o povijesno-političkoj perspektivi promatranja – našim ne/prijateljima Njemcima.
Čitajte dalje
Je li samo ostao krug kredom?
U sindikalni dom Franje Belulovića se, te neprestupne veljače 1987., natiskao veliki broj iskazivača naklonosti riječkoj novoj književnosti. Autori, pristojnije i možda čak ukusnije negoli inače odjeveni, su sjajili okuraženi veselom atmosferom i transakcijom emocija koju su međusobno emitirali, a samo najodvažniji od njih su snatrili kako će upravo oni biti, jednom u budućnosti, prepoznati kao promicatelji i ulagači u mjesnu kulturu, kategoriju koja najčešće u cinika izaziva, uslijed određenih navika povezanih s odricanjem i idealima, podsmijeh i transparentno iskazivanje antipatije.
Čitajte dalje
Debut
S pune dvadesetitri godine konačno sam sebe imenovao u čin aktivnog gitarista – onog koji tu funkciju obavlja i na bini, pred publikom. Od toga mirovina nije obećavala biti veća, ali barem moja upornost nije ustuknula pred ne baš snažnim talentom i mizernim samopouzdanjem. Nikakvom prigodnom slovu nije se prethodno nazočilo, tek sam nazvan da se pridružim bendu koji je upravo primljen na Zaječarsku gitarijadu, iako u lokalnim okvirima teško da je zauzimao iole ikakvu, a kamoli značajnu poziciju na rock sceni. Sveukupno, nakon dva dana nepromišljenosti karakterističnoj za mene, zaboravio sam na prijedlog pa sam na novi upit grupe preko usluga telekomunikacijskih operatera odgovorio pozitivno upuštajući se u avanturu za koju sam se nadao da je privremena i da će joj rok trajanja biti tek do diplome.
Čitajte dalje
Man on the Moon
Prislonio sam oko nečemu što je trebalo predstavljat teleskop. Tata ga je sam složio, nije uzalud bio cijenjeni precizni mehaničar, uskrisitelj otpisanih satova i restaurator pokojnih busola. Bilo je potpuno vedro nebo, a ja sam gnjavio. Jer moralo se čekati da se skroz smrači. Srpanj ne prati ubrzanu dinamiku petogodišnjaka, naravno. Herojski dan za čovječanstvo samo što nije počeo odbrojavanje – 10, 9, 8, 7, 6, i tako dalje do nule. Piljio sam kroz leću, što nije baš osobito udobno, nema potrebe izmišljati, koja me je približila Moru Tišine. Već sam se vidio ondje nogu umočenih do koljena, maska za ronjenje namontirana mi je na čelu, dihalicu sam ostavio u ormaru jer se ondje parkirao nekakav domaći paučić sa svojom, pretpostavljam, mnogobrojnom obitelji. Nek mu je sa srećom u novom domu. Vidiš ča, pita me konstruktor teleskopa. Svemirci!, uzviknem radi štosa, a i zbog razigrane mašte. Svi padnu na foru jer sam uvjerljiv u entuzijazmu.
Čitajte dalje
Kako da j’ bilo čera, part II, Kantrida, 16.V.1979.
Upravo sam otkrio Jacka Kerouca, vozao se njegovom ‘Cestom’. A pred 358 dana zaključio sam status pionira, te stekao epoletu omladinca noseći je već evo cijelu godinu minus tih sedam dana. I ne samo to. Sprašili su me, samo još koji dan kasnije, i iz osnovne škole. No prije Velikog otpuštanja još je valjalo održati riječ (član 5, točka 1) zadanu prije nekoliko godina i bespogovorno se odazvati pozivu pri sudjelovanju velikog sleta. Ovaj nije isključivao retoriku samoupravnog socijalizma iz uporabe, dakako, pa su nam dijelovi svijesti itekako bili indoktrinirani ponekim obilježjem tog doba. Evo, naprimjer, na gramofonu mi se bjesomučno vrtio longplej od američke new wave/punk grupe The Real Kids.
Čitajte dalje
Kako da j’ bilo čera
Kad su naši u polufinalu rasturili mostarski Velež, moj je otac, još cirka s ulaznih vrata, koja se nalaze uvijek na istom mjestu, najavio s imperativom u tonu glasanja da – sad gremo si skupa va Beograd! Sestra je nastavila otpuhivati finu prašinu s prstiju koju je osobno proizvodila turpijajući tek zrihtane nokte, mama je zaključila da ima nekog neodgodivog posla u vrtu, jer proljeće je u punom naletu, pa se nema baš vremena za obilaženje nekakvih metropola u svrhu upražnjavanja navijačkih bedastoća. Preostali član obitelji, a bit će da je riječ o meni, poskočio je dva do tri puta po bivšem kauču, otada nadalje potpuno neupotrebljivom za daljnje aktivnosti gledanja škatule pokretnih slika, ne susprežući entuzijazam glede posjete Marakani!
Čitajte dalje
Born to be wild
Ljeto je, možemo konačno reći, počelo. Vlaga je u zraku 65%, a ostalo, jel da, nije. Na vlastitoj koži sam osjetio dolazi li kiša ili ne. Odgovor je ovo drugo. Pa sam izašao van i zvjerao okolo, šetao se bez cilja. Aktivnost koja opušta – promatranje ljudi na Korzu, uočavanje promjena u izlozima, šušur po dijelu ulice koji je u hladu. Onaj suprotni je mrtav. Ni zidari ondje ne ispijaju svoje prve ili druge pive.
Čitajte dalje
Kako izgleda susret s genijem?
Znate, iz nekog neobičnog razloga, nekada, nepojmljivo davno, mogli ste birati (iako su to najčešće za vas činili roditelji) koji ćete jezik, povrh materinjeg, učiti u osnovnoj školi. Opcije su bile sljedeće: engleski, njemački, ruski, i najmanje privlačan, francuski. Pa bi pola razreda išlo onamo, a ostali na njemački. Nitko stvarno nije htio upoznati djela Tolstoja ili Dostojevskog u svom izvorniku, a Balzac i Hugo su bili još daleko u obaveznoj lektiri.
Čitajte dalje
Rainbow blues
Na radiju je rečeno, a poslije s televizije i potvrđeno. Da, održat će se referendum. Bit će motiviranih, ustvrdili su prijatelji. Zabrinuti su, naravno, ali malo. Već su počeli kofere u trgovačkim centrima birati. One veće da stane sve unutra što su godinama skupljali kad su uistinu vjerovali da se može promijeniti puno. Bili su, dakako kao i mnogi, u zabludi.
Čitajte dalje
Cinemascope De Lux
Sjeo sam u samo dno kina. Kada god mogu napravim upravo tako – zavalim se u stolicu, koljenima podbočim naslonjač ispred sebe, parkiram si laktove na ručke, ako su obje slobodne to je premija, čekam da počne projekcija. Kokice izostavljam s repertoara. I uglavnom iskapčam mob. Barem da ne zvoni, vibriranje toleriram. I nisam od onih koji dođu amo hrkati, odmoriti se od dnevne jurnjave, tako da me nećete ondje zateći kako dišem teško i duboko kada se upale svjetla u dvorani. Za eventualne komedijaške epizode iz mog života vjerojatno ćete morati posegnuti u neku drugu situaciju. Recimo dok sviram. Ta vrsta aktivnosti uglavnom ne izaziva ovacije. Možda zijevanje.
Čitajte dalje