A DAY IN LIFE
Interijer. Zgodno uređena spavaća, posljednji krik mode iz XVI.stoljeća, ćelija promjera cirka 100m za 80m. U krevetu od masivnog, valjda, slavonskog hrasta, mirno i bez koprcanja, pokriveno zaštitnom mrežom protiv komaraca leži tijelo s bijelom kapicom na glavi. Iz ušiju vire žuti čepići, u kutu usne balončić sline. Svileni pokrivač navučen do brade.
Čitajte dalje
Don’t Look Back
Nešto se već dogodilo. I nije popravljivo. Sve sam pokušao najprije razriješiti doduše racionalno ali jebiga je najprikladnija terminologija koja odgovara trenutku. Pa da. Stoga, odlučio sam – vrijeme je da se maknem s ovog mjesta, ovaj čas, bez odlaganja&zatezanja, bez analiziranja dobrih i loših razloga zbog čega to činim, samo petama ugradit propelere i vuuuuuuš! ko supermen otperjat da se ne pretvorim u živčanog&bijesnog tipa koji malo kasnije liječi svoje frustracije na nekom živom biću. Sikter!
Čitajte dalje
Gledač neba
Mogu se kladiti da ste bili barem jednom u društvu čovjeka koji, dok vas snubljuje zbog bilo čega jer takvom ne treba neki poseban razlog, sklapa oči, izgleda sanjivo tek neznatno odsutno, sjetno-melankolično i malkice infinite tužno. Dok priča isključivo o sebi, nego šta. Izgubljen u elegiji skladanoj vlastitoj samozaljubljenosti. Dirljivo. A kad otvori kapke, jebote, bjelilo mu pojede irise, baš izvrsno uvježbano, gotovo bih se usudio reći i uvjerljivo. On je osobno, po poslanju koje si je sam protumačio tako iz niza znakova, kad već nije jedan od ona tri kralja koji su jurcali za pokaznom betlehemskom zvijezdom, a bogami nije ni ona beba bez pelena i dude koju su imali pronaći, Gledač neba.
Čitajte dalje
Ima li života poslije braka?
Priča koja slijedi je u potpunosti fiktivna. Svaka sličnost sa stvarnim likovima je posve slučajna i nenamjerna. Majke mi.
Čitajte dalje
Killing Dream
Odnedavna sam navučen na snove. Stimulanse koje uopće nisam izabrao vlastitim snagama, ma kakvi. Dođu, kvragu, sami i nepozvani. U njima sam, nevjerojatno zvuči obzirom sam im autor, najčešće voajer. Ponašam se kao da me se ne tiče radnja kojoj upravo svjedočim. A znate da je vrijeme koje se proteže u takvom nesvjesnom stanju usporeno, baš kao i hod po Mjesecu – jedan korak ima oko šest metara…
Čitajte dalje
NE–MIR U MENI (za kulest grad ever)
Krenimo od pretpostavke da je Rijeka, znam da će od te definicije mnogima dozlogrditi pa će nastavak teksta jednostavno pretvoriti u ljutitu papirnatu loptu prikladnu za šutanje po Korzu ali svejedno, globalni centar rock glazbe, nepokorena sredina imuna na crnokošuljašku ikonografiju i retoriku, uspješni lokalitet gdje svatko može biti što hoće i, ako ne predvoditi a ono barem, biti dijelom nekog, u najmanju ruku dvojbene kvalitete, benda prije negoli postane vodeći ekonomist, menadžer, arhitekt, pravnik ekolog, anesteziolog, profesor, psiho-terapeut, pilot.
Čitajte dalje
Radost Evrope
Sjećate se jednopartijskog, jednoobraznog, zabranjeno-razmišljanje, veliki-brat-te-drži-na-oku-stalno-pa-i-poslije sistema? Bili u osnovnoj ili srednjoj školi svejedno je, znali ste odgovor na pitanje who’s who u vrhu države, nije li tako? Zato je danas to, međutim, dvostruko teže skontati mladim. Koji su ufurani da su na vlasti, dapače&štoviše, u koaliciji još k tome, hadeze+esdepe, jer na neki način njima su svi političari isti, pa sad dal vode državu baš konkretno ovi ili oni, koga briga.
Čitajte dalje
Pjenušava sapunica
Jedno sam vrijeme bio potpuno uvjeren da me se ne tiče ona populacija koja prati sapunice, bez obzira na jezičnu barijeru koja se uspostavlja između gledatelja i glumca, dakle bile one meksičke ili turske ili dinastija. Ali, da, shvatio sam u međuvremenu da poznam preveliki broj onih kojima prepuštanje ovim, nazivao sam ih tlapnjama ali više ne, serijama predstavlja odmor, utjehu, surogat vrijednostima koje nestaju.
Čitajte dalje
Par crtica o Divljim detektivima
Iako sam na početcima kolumniranja sebi obećao voditi, što nikada u životu nisam pa očito nastavljam ustaljenu praksu, svojevrsni dnevnik čitanja to mi, dakle, ne uspijeva. Otada sam pročitao nešto naslova, a zapeo sam posljednjih mjesec dana u stvarno bogatom rukopisu. Onog Čileanca, Roberta Bolaña. I, ne, nije niti brat a ni sin Marca iz T.Rexa. N ima onaj valić iznad pa zahtjeva pretragu po simbolima da ga se upiše u komp kako treba. Čita se kao ‘nj’.
Čitajte dalje
Ekonomsko propagandni program iz EPP-a
Kolumna uglavnom plitkih misli
Čitajte dalje
Pop Up izložbe, stvarnost ili iluzija?
Navodno je ta moda uvedena još zapravo-nitko-ne-zna-pouzdano-kad, ali odokativno početkom sedamdesetih prošlog stoljeća, i to u naravno Njujorku i Londonu. Jednostavno, manje poznati, neću reći značajni, umjetnici su u nedostatku zanimanja velikih galerijskih prostora za njihove radove naprosto počeli vješati svoje uratke po zidovima ateljea, a oni sretnici sa stalno prijavljenim boravištem i u vlastitim stanovima.
Čitajte dalje
11 odvažnih + 1 u bespućima Svetozemlja
Skoro sam se odveo pred koji dan psihiću. Nek me pregleda jer mi nije sve čisto u bundevi. Motiv za odlazak bila je izjava naših fudbalera da idu u svetu zemlju igrat te da su im stoga podvojeni osjećaji. Ako sam dobro shvatio oni mislidu da je tamo, u Izraelu, izumljen nogomet. Pa da im je teško loptat s, praktički, svecima, a kamoli ih pobijedit, šta su bezobraznici i napravili, jer šta će ondak o njima mislit, kakvi su to narod hrvacki koji samo tako dođe i uzme nešto šta ni njihovo!
Čitajte dalje
Poeticum humane est
Nekidan (znate već kako su relativni ti pojmovi, moglo je dakle proći, što vjerojatno i jest, i nekoliko mjeseci) sam se zatekao u društvu dvojice pjesnika. Mladi (ma, da, u odnosu na mene svatko je u tom povlaštenom statusu, znam) su se momci požalili kako nemaju pravog mjesta, a kamoli časopisa u kojem bi se realizirali.
Čitajte dalje
Sindrom povratnika
Stigao sam iz Beča, zgodno Wilco iskustvo samo za podsjetnik, nakon par dana odsuća u domestikalni ugođaj. Naime, na strani 49. Novog lista u nevjerici čitam članak o skidanju dječjih križeva i postavljanju istih, od strane jednog te istog vinovnika a ne klinaca-vikend-sotonista, po jednom, malo poslije doznat ćete ime, selu.
Čitajte dalje
And now for something completely different
Nataknem si naočale (e, da, to su te godine kad počinjete udaljavat novine od lica i skužite koliko su vam kratke ruke, ali vjerujte, nije problem u toj vrsti centimetara) na nos i čitam još jednom: Terry Jones ‘oće spalit nekakvu knjigu. Koju crnu knjigu, pitam se naglas? Aha, nije crna već zelena, Kur’an! Okej.
Čitajte dalje
Pandorina osveta
Ova je kolumna, shvatili ste to ako je kojim slučajem čitate, podložna isključivo subjektivnim nadahnućima. Dakle, u njoj razglabam o temama koje me okupiraju ili su dijelom mojeg životnog stila.
Čitajte dalje