Oznaka: kolumna-plitkih-misli

Nakon fantastičnih predstava GNK Dinama u ligama, od međunarodnih do domaćih, stanoviti bivši fudbaler Michel Platini je navodno sugerirao vodstvu najhrvatskijeg i istododobno kleru najpodobnijeg kluba da nek si ipak, ukoliko žele održati kakav takav imidž u EU nogometu, nabave drugog golmana jer da ovaj postojeći nekak’ neuvjerljivo stoji među tim vratnicama, nevoljko se noseći s iskušenjima modernog športskog a bome i sportskog duha kojim obiluju igrači suprotnih timova, dok njegova družba, jel te, upravo nasproću s malo manje do nikoliko.

Čitajte dalje

Evo me kako zamatan japanke u novine, trpam ih u najlonsku vrećicu, tabanima grabim prema Kantridi. Toliko sam u žurbi. Moj frend, neću mu vam otkriti njegovo ime tek dati nasludbu da je jedan od najduže u tom statusu i da voli istim intenzitetom Stonese ko i ja (nikada se on ne bi složio s kategorizacijom te vrste, al gle, meni je omogućeno da izražavam takve stavove pa to i koristim), nabavio je, pristiglo upravo DHLom iz Engleske, šal na Manchester City. Plavo-bijeli i to.

Čitajte dalje

Rijeka, pred dva dana. Pfuu, pakleno je vruće. Ma znate. Pogotovo još ako stoički odbijate blagodati klimatiziranih prostora. Ali, evo novine su osvježavajućih ledenih vijesti. Stanoviti voditelj inicijative koja je u 1500 hrvatskih župa prikupila 133.000 potpisa nasproću umjetne oplodnje, tvrdi kako stoji iza temeljne istine (eeee, koja bi to bila točno?

Čitajte dalje

Piše se da se zabilježi jedan emocionalni opus. Naoko se čini da je to kratkotrajni proces. Kao da pratiš let ptice. Odlaze, pa onda, evo ih, natrag, dolaze. Blesavo. Zapravo, školski primjer definicije prolaznosti.

Čitajte dalje

Sustav je obrazovanja u nas čudan spoj blage diktature i vrlo strogih pravila, koja su, gle kako je to kontradiktorno, katkada jako fleksibilna. Pa se može, ukoliko se uporno ulaže žalba na težinu testova, olako odustati od maturskih pitanja poput npr. koliko je ribara u Prigovaranjima ili koje je boje rubin (sic!) u Ujevićevom Oproštaju.

Čitajte dalje

U gužvi proteklog tjedna u nekoliko sam se navrata zapitao da li je ovo realna situacija, sva ta jurnjava od jednog do drugog mjesta, sveukupno pretjerivanje s toliko malim učinkom na javni život. Stoga sam počeo pisati ovo što upravo čitate. Rezultat je to djelomičnog nezadovoljstva i tjeskobe, a opet pisano je iz rakursa stanovitog konformizma.

Čitajte dalje

Malo mi je trebalo da se prošli tjedan ne priključim omanjoj vojsci paraskevidekatriafoba. Upravo suprotno možda želji i nadi nekih čitatelja portala ne radi se o živahnoj nacističkoj stranci osnovanoj u našoj domovini za prošlogodišnjeg okupljanja na gruntu oko Đavoglavske goleti uz profetsku besjedu Puškača kojeg se plati samo da ne pjeva za ex vladajuću stranku pol milijuna biločega, a povodom nastupa po metropoli na središnjem trgu predviđenoj za petak 13, skupa s ostalim simpatizerima sličnih političko grabežnih afiniteta, već o iracionalnom strahu od savršene kombinacije dana u tjednu ter pripadajućeg broja u mjesecu.

Čitajte dalje

O sljedećem događaju pišem s odmakom od 17 godina, 2 mjeseca i 5 dana. Moglo bi se reći da sam, nakon zavidnog protoka vremena, stekao objektivni uvid u događaje koji su se zbivali tijekom 24 sata koje sam proveo budan u komadu…

Čitajte dalje

Vjerujem da ste skontali kako je centralni dnevnik HRT iznimno uzbudljiv posljednjih nekoliko mjeseci. Nalikuje rezigniranim i podređenim muškim likovima luzerima iz venecuelanskih sapunica, sasvim je ‘nepredvidljiv’ i nepokolebljivo dosadan, kao da uredništvu ponestaje kolektivnog imaginarija.

Čitajte dalje

Gledam u Kristininu sliku pun nekakve dvojbene sjete, nisam siguran dal mi je u toj, onako strogo stilizirane moderne frizure s počupanim obrvama i zgodnim mejkapom, nošnji-haljini nevjerojatno romantično lijepa ili pak posve odbojna. Znate o kojoj curi pišem? Osvojila je lentu za mis Šokaka, ili kakogod da se to zove, pa je vrlo ponosito stupila pred foto aparate u tom kompletiću, za koji će se malo kasnije ispostavit da je vlasništvo njezine prabake Lucije, i ubacuje svoj listić u kutiju u kojoj se bira ulazak ili baš nasproću neulazak Nas u Evropu.

Čitajte dalje

Prvi vam ekskluzivno donosimo potpuno i razumljivo tumačenje pjesničke briljantnosti Najvećeg od Svih Hrvatskih Sinova! Ne računajući: Pavelića, Budaka, Šukera Fudbalera, Ćiru Blaževića, Pavelića, Gipsa, B. Kovačevića, Pavelića, Kutleta, Šukera Elegantnog, Sanadera, i naravno da ne zaboravim, Antu.

Čitajte dalje

Nekoliko sati nakon okončanja još jednog dočeka eksplozivne Nove godine, sjedim za kompom, sunce je, teško je reći zapeklo ali svakako, zabolo svoje mrzle strijele u nedovoljno ispavane oči, otkucava mi vrijeme za pisanje kolumne, pojma nemam kojih se tema dotaknuti. Pomislio sam, bilo bi možda korektno napraviti neki rezime prošle godine, jer, ako ćemo pravo, izdogađalo se svašta, nije li?

Čitajte dalje

”Nad njezinim rukopisom koji određuje neophodne namirnice, uredno složene naravno po abecedi što je posljedica vjerujem jednoličnosti nabavke, za naše nikad dovoljno sito kućanstvo, pronašao sam, s druge strane samoljepljivog papirića, i novi prehrambeni artikl kojem nisam znao isprve prepoznati proizvođača. Isti prsti su ga zapisali, dakako, ali svejedno nisam uspio spriječiti vlastito čelo da se ne namršti i pretvori u pet sitnih kobasica u duljini od 15ak centimetra.

Čitajte dalje

Znate, odupirao sam svo vrijeme prozboriti o temi koja nas guši ovih dana. Uh, ne mislim dakako ovdje pisati nekakav, dodatni i predvidljivi, panegirik reprezentaciji koja se progurala na predstojeći EURO, to ionako prolazi mimo mene, jer kao što sam naveo već negdje vidim sebe samo i isključivo kao navijača, istinu ćemo reći jedva tek primorskogoranskih ligaških dometa, NK Rijeke. Tamo nema, složit ćete se, čudnih vijesti. Klub je klimav, osrednji, unekoliko preživljava od sezone do sezone, pa imamo i sreće ča uvijek ima gorih i s još manje novca u blagajni negoli društvo s Kantride.

Čitajte dalje

Prošli je tjedan nosio velika uzbuđenja. Ne na političkom planu. Ili sportskom, haha. Oba sam oblika zabave odlučio u bliskom futuru jednostavno izbaciti iz svoje svakodnevice. Pozabavio sam se slučajem vrebanja.

Čitajte dalje

Ma, da znam, pisat kolumnu o stvari koja se dogodila pred toliko vremena je prilično besmisleno. Osim u slučaju da se ima izložiti neka stvarno dobra nova istina, iz perspektive koja dosad nije iznesena u javnost. A koje, naravno šta bi se očekivalo od jednog tako plitkog tipa poput mene, nemam.

Čitajte dalje

Nekidan sam bio u društvu jednog umjetnika. Čisti osamljenik. Nema svoj otok, zapravo ne znam nikoga ko to ne bi želio posjedovati, ali uspijeva odolijevati svim napastima suvremenog svijeta. Kad mu treba internet prikopča se gdjegod stigne, kod frenda, žene, djece, kafe-klubovima, pošalje mejl i – fiju! šibaj natrag u vlastiti kutak gdje nastavlja imitirati stvarno Velike umjetnike.

Čitajte dalje

Sjedam za komp i blejim, već dobrim djelom vremena, u ono bijelo koje simulira da je A4 papir. Čekam inspiraciju, nešto čime bih mogao zabaviti sebe. A onda i posjetitelje portala, ofkors. Ko što se vidi iz priloženog ništa zasad. Pisat ni o čemu je isto korektno, baš kao što je i svojedobno startao Seinfield – s idejom o seriji koja govori o apsolutno ničemu, tek dogodovštinama i tračevima četvero prijatelja. No, budimo realni, ne tendiram se prikazati duhovitim jer to, ako ćemo pravo, uopće nisam.

Čitajte dalje