Reka je bulana
Probudio sam se sasvim svjež i gotovo odmoran. To se rijetko događa. Osjećao sam se malko čak i komično poput brodolomca nasukanog na samotni otok djetinjstva. U takvo stanje dovela me je uspomena iz sredine osamdesetih. Vrijeme traženja neovisnosti, kad mislite da imate kontrolu nad svim, al je istina zapravo suprotna.
Čitajte dalje
Pravne perspektive Zakona o dadiljama
Prošle su dvije godine od kako je inspekcija rada na području grada Delnica locirala, identificirala i pismeno prijavila prvu hrvatsku dadilju koja je uhićena u radu na crno. Prijava je odbačena tek po službenoj kancelarijskoj dojavi pravnog konzilija, koji donosi zaključak da nadležno sudbeno tijelo ne može pronaći zakon po kojemu bi nelegalnoj dadilji odredilo legalnu kaznu. Dana 15. ožujka 2013., donošenjem Zakona o dadiljama, Hrvatski sabor otklanja tu pravnu prepreku.
Čitajte dalje
Znanstvena komedija
Dugo vremena jako su me nasmijavale političke diskusije vlasti i oporbe. Od kako su televizijske kamere počele prenositi parlamentarne sjednice, Hrvatski sabor počeo sam doživljavati kao najveće kazalište komedija u državi. A onda, negdje početkom ove godine, iznenada otkrivam novi teatar smijeha – pozornicu hrvatske znanosti, čiji dežurni glumački ansambl baca u sjenu sve što je ikada igrano u saborskom klupama.
Čitajte dalje
Ekologija vode
Onaj tko ne zna kemijsku formulu vode, ne može završiti ni osnovnu školu. Ali onaj tko mokri u čistu, bistru rijeku, može završiti i doktorat…Dobrodošli u suvremeni obrazovni sustav planete Zemlje!
Čitajte dalje
O psima, konjacima i zastavama
Nakon što su Paraf objavili Izlete, drugi album iz 1981., bilo je jasno da se radi o drastičnom zaokretu od originalnog gitarskog zvuka koji su njegovali i, na neki način, promovirali u bivšoj državi, zasnovan na furioznim punk zamislima. No, niti sljedeći čovjek-gitarist, Riči, nije se zadržao duže od jedne ploče s Parafima, te je nošen novim vjetrovima i zvukom odlepršao u frakciju Termita, LET2.
Čitajte dalje
Otvorena pisma Martinu Schulzu – sada i ubuduće!
Rijetka su novinska izdanja u kojima vijesti iz rubrike kultura završe na naslovnici. Onda kada se to desi, znači da je na nekom kulturnom događaju izbio neki veliki skandal. Tako je bilo i ovoga puta. A sve se dogodilo u zgradi Europskog parlamenta u Bruxellesu na predstavljanju djela hrvatskih umjetnika (koja su postala dio stalne umjetničke zbirke ovog visokog doma) kada su članovi hrvatske delegacije Europske pučke stranke doživjeli šok.
Čitajte dalje
Pokrenimo Hrvatsku – Poticaji za male, srednje i velike
Ove godine po prvi put su poticaji hrvatskih Ministarstava vrlo zanimljivi. Iz više razloga. Naime, svatko od nas želio bi dobiti bespovratna sredstva, a koliki će se zaista to usuditi i tražiti, te pokrenuti ili ojačati vlastiti posao ? Poduzetništvo nije jednostavno, naročito u Hrvatskoj, sa masom zakona, pravilnika i inspekcijama koje su baždirane isključivo na kažnjavanja. Znači li to da smo svi mi u startu krivi za nešto, pa je strah od inspekcija opravdan ili su nam inspekcije usadile toliko straha ispod kože da se ne usuđujemo otvoriti niti vrata frižidera da iz njega ne iskoči neki inspektor ? Koliko su inspekcije poticajne za hrvatsko gospodarstvo ?
Čitajte dalje
Hospicij – humana briga ili etička pogreška?
Ne vjerujem da postoji ijedna poznata “neizlječiva” bolest od koje se barem jedan čovjek na svijetu nije izliječio. Dakle, pojam da je nešto neizlječivo trebalo bi potpuno izbaciti iz medicinske prakse te zadaću njege bolesnika u palijativnoj skrbi podrediti povećanju postotka “neobjašnjivih izlječenja”. Ovakav pristup u promjeni strategije medicinske prakse treba postaviti kao profesionalni izazov i etički temelj u filozofiji humanističke medicine. Time prestaje svaka potreba za otvaranjem hospicija, čije samo postojanje, kao mjesta za lakše umiranje, sa stanovišta etike profesionalne odgovornosti držim veoma problematičnim.
Čitajte dalje
Industro-zvuk riječkog rocka
Jeste li se ikad upitali zašto riječki rock ne voli sladunjave situacije, zašto je u tolikoj mjeri reska, opora zvuka? Zašto provocira, težak je i radikalan, pljuje ružnoću u lice, hoće grč u želucu publike? Priča o njemu (pre)često je priča o nečemu žestokom, prljavom i napornom, kao da je na djelu tvornički rad, a ne note u prilog životnoj filozofiji „udri brigu na veselje“, barem u slobodno vrijeme, gdje ti to dopuste. Meni se čini da nije kriv on, rock, što je takav. Krivo je mjesto u kojemu se rodio. Genius loci, reklo bi se.
Čitajte dalje
Pedagoška nota o radnom vremenu djeteta
Povod današnjoj temi bio je jedan spontani retorički incident autora ove kolumne, koji je na facebook stranici nastavnici.org pokrenuo žučnu reakciju nastavnika matematike i hrvatskog jezika. Ustvrdivši da su matematika i hrvatski jezik u programu odgoja i obrazovanja apsolutno PRECIJENJENI, već u prvoj replici zaradio sam stručno-tehnički nokaut. Nakon osamdeset rundi predao sam meč. Svjestan da u ovoj borbi mišljenja nije važno pobijediti nego učestvovati, napustio sam debatni ring, sa odlukom da se vratim u drugi petak. I, evo me natrag. Ovoga puta razradio sam novu taktiku, braneći svoju izrečenu tezu Konvencijom UN-a o pravima djeteta. Kolege, pripremite se.
Čitajte dalje
Crossroads
Kilavio sam se doma s pločom od Youngbloods, zapravo proučavao građu za neki esej o kantautorima s američkog podneblja, pa se našlo tu mjesta za Jamesa Taylora, Dana Fogelberga, Tima Hardyja, Jima Crocea. Ugodno sam, pretežito, provodio nedjelju prijepodne, miješajući akustične tonove s dražećim kniževnim tekstom švedske autorice Agnetom Pleijel (tko zna kako li se to izgovara?), pitajući se u kolikoj mjeri su ove dvije aktivnosti, lijepa književnost i istoepitetna muzika, povezane ili, baš naprotiv, razdvojene?
Čitajte dalje
Školska natjecanja – metodička rana današnjeg obrazovanja
Lijepo je biti uspješan. Pobjednici natjecanja ponos su svoje škole. Što su onda gubitnici? Sramota? Naravno da ne. Uspjeh je već to što su bili odabrani u reprezentaciju škole… Ali, budimo realni – djeci je ipak neugodno. Stvari su jednostavno krivo postavljene. Obaveza je sustava da se to ispravi.
Čitajte dalje
PR disaster
Dok jedni brinu oko svoje teško stečene reputacije i trude se ne ostaviti niti jednu mogućnost krivo izrečenog ili pojašnjenog, neki naši javni djelatnici o svojoj reputaciji ne brinu. Pa dobivamo sirove verzije pravog razmišljanja i promišljanja direktno iz glave. A možda je tako i bolje. Makar znamo s kim imamo posla.
Čitajte dalje
Slobodni zidari
Sagledavajući aktualne (ne)prilike u BiH, koja još i danas plaća cijenu kolektivnog raspada bivše državne zajednice, teško je prihvatiti činjenicu da zdravi normalni ljudi nisu u stanju izgraditi zdravo i normalno ljudsko društvo, bez nacionalnih podjela koje ih vode u rat i bijedu. Nekakav razlog mora postojati. Ili je stvar u nekoj velikoj zavjeri ili mi svi skupa nismo niti zdravi, niti normalni? Treće ne postoji.
Čitajte dalje
Hladna zimo, gdje si?
Da, sve je ove zime otišlo u ekstreme. Kiša nam lije iznad glava kao da je nije briga ni kad je počela, ni kad će prestati, bura orkanskom silinom lomi redove stabala misleći da su šibice (tužan je pogled na groblje Kozala bez silnih jučerašnjih čempresa, tužniji nego inače), u gradskom zaleđu led je odlučio pokazati kako je to u Sibiru, a u gradskom središtu obalu stabla cvatu, pogrešno misleći kako smo ušli u proljeće već početkom veljače. Pa kad je već tomu tako – zašto ne prozboriti koju o riječkoj klimi? Ovih dana zaslužila je itekako…
Čitajte dalje
Karma revolucije
Najteže u životu bilo mi je obuzdati svoj revolucionarni karakter. Narodni ustanci bili su mamac na koji sam se lovio kao riba; no iskustvo prve revolucije koju sam iskusio na vlastitoj koži naučilo me oprezu – revolucija je borbeni juriš, sa najvećim udarom iz prvog reda, a normalni ljudi uvijek zaostaju u koraku.
Čitajte dalje
FUTURAMA (snovi umiru posljednji)
U sklopu progama europske prijestolnice kulture, večeras na Rivi nastupaju, osim već požmarenih, 1. Deep Purple (izračunali smo za vas, svi zajedno imaju tek nešto manje od 450 godina, dakle, na polovici su Metuzalemova života, iliti ukratko – mladci), ponovno okupljenih, 2. The Cure, predvođenih jedinim originalnim članom, bubnjarem Lolom Tulhurstom (osnivač Robert Smith je, samo kao podsjetnik, preminuo u tragičnim okolnostima još prije pet godina od predoziranja letargijom u svom zastrašujuće osunčanom apartmanu na Sardiniji, okružen većim dijelom svoje obitelji) čija je kreativnost i izrodila njihovo ime predmnijevajući kako je upravo ljubav lijek za sve bolesti (doba romantike, tko se toga sjeća?!), genijalnih pankera, 3. UK Subsa (znate, zašao sam već poodavno u stanovite godine koje me amnestiraju od objektivnosti), živahnog autora besmrtne Layle, 4. Erica Claptona (pred par je mjeseci dignuo ruke od rokenrola, prigrlivši nekakav oblik free form jazza s elementima bolera i tex mexa, što bi se teško dalo svrstati u posljednji krik glazbene mode, i još kao bonus – friško je obrijao bradu, ali ne i brkove), te glavna zvijezda, australska Venera, 5. Kylie Minogue!
Čitajte dalje
Profesija koja negdje prokišnjava
Bila mi je ovo jedna ugodna i topla zima, sve do jučer u podne, dok nisam čuo da je susjedu na katu ispod prokapalo u dnevnu sobu. Prema zakonu promočivosti, velika je šansa da prokapa i meni, zato po cijeli dan samo tražim fleke na zidu i razmišljam: Ako brodograditelji znaju graditi brodove koji ne propuštaju vodu, zašto građevinari ne znaju graditi kuće koje ne prokišnjavaju? Postoji li građevinska firma u državi koja ima takve reference?
Čitajte dalje