Slobodni zidari

Teoretičari
zavjere upiru prstom u Slobodne zidare. Oni, kao navodno, posjeduju neko tajno
mistično znanje, manipulirajući na taj način našim nacionalnim osjećajima,
praveći od nas ratoborne luđake.  

Ali
zašto je onda cijela građevina u krizi kad su ti zidari tako pametni? – upitat
će netko slabo informiran.

Pa
zato što Slobodni zidari nisu obični građevinci. To su masoni koji se bave
nekim psihološkim inženjeringom, gdje nas najprije navuku da se posvađamo, a
onda po potrebi i potučemo… sve poradi nekih njihovih tajnih interesa. Naziv
slobodni zidari vuku iz povijesti, preko nekih zidarsko-klesarsko-graditeljskih
cehova, što nikako ne uspijevam  povezati
kako i zašto, kao niti cijelu, navodnu, masonsku zavjeru.

Ali
shvatio sam zato da je tajna perspektive našeg podijeljenog društva također u
znanju…i to upravo u svladavanju gradiva iz ove struke – ne masona, nego pravih
zidara, a sve u cilju postizanja trajne političke stabilnosti  na cijelom prostoru Zapadnog Balkana.

Takve
obrazovne reforme postaju nužne. Od  4.
svibnja 1980. bravarski zanat više ne pomaže. Za ponovnu uspostavu pune
stabilizacije bratstva i jedinstva ovoga puta potreban je ozbiljan zidarski
ispit. Stvar je temeljnih principa.

Postoje
neka ključna građevinska pitanja oko kojih  treba postići široki konsenzus narodnih masa,
onih manjinskih i onih većinskih – pogotovo tamo gdje ih ima tri i gdje su sve tri
konstitutivne, tj. građevinski ravnopravne. U tome, u biti, leži najveći
problem. Svi grade i svi jednako griješe
u istom.

Postaviti
rješenje  nacionalnih prava  na sam početak građevinske faze, ista je nebuloza kao
i graditi kuću od krova. Kuća se, naravno, gradi od temelja, a temelj svake države nisu nacionalna, nego
ljudska i građanska prava. Poznavanje razlike između temelja i krova
zahtjeva posebno znanje iz osnova gradnje.  

To
je abeceda razumne i odgovorne građevinske politike koju treba svladati prije
ulaska u nacionalni parlament ili sjedanja u premijersku/predsjedničku  fotelju odakle se upravlja svim državnim gradilištima.

Isto
važi i za pristup biračkim mjestima, što je možda još i puno važnije,  jer upravo su 
birači ti koji svake izborne godine na redovitom natječaju za boljitak
društvene izgradnje potvrde građevinski mandat istim nacionalnim kandidatima,
unatoč katastrofalnim graditeljskim referencama, što jasno pokazuje temeljni
nedostatak općeg znanja.

A
stvar je sasvim jednostavna. Ako se razumije razlika između temelja i krova onda je  veoma lako shvatiti načela gradnje zdrave
politike. Prvo i jedino koje treba naučiti napamet, glasi:

Rješavanje ljudskih i
građanskih prava uvijek doprinosi rješavaju onih nacionalnih. Obrnuti proces,
međutim,  rezultira totalnom destrukcijom
cijele društvene konstrukcije.

Problem,
dakle, nije u samom projektu  nego u fazama izvedbe. Tamo gdje se najprije rješava pitanje nacije, prvo stradavaju ljudi.

Ovu
tezu teško je dokazati teorijski, ali praktično je neoboriva. U svakom kutku
zemaljske kugle gdje nacionalisti grade državu imamo znanstveni dokaz koji
govori u prilog ovoj tvrdnji. Nacionalna gradilišta širom bivše Jugoslavije
živi su primjer.

Polaganjem
zidarskog ispita stvari bi se mogle promijeniti….Oslobođeni vlastitog neznanja
postali bi slobodni zidari vlastitog
društva, što bi značajno pomrsilo račune masonskim građevincima,
neutralizirajući njihove tajne zavjere…ili
jednostavno pomoglo da svi polako dođemo pameti. Jer, kako smo rekli na samom
početku – treće ne postoji.