Relevantnih vijesti kao da nema ili su na neki način eutanazinirane, čini se da ih pripremaju razigrana i kreativna djeca koja se ne žele suočiti sa stvarnošću kakva jest, jer boje se, ono naprimjerneznamevo, samoće.
Šta se njih tiče (odnosi se na HRT, op.a.) prošlo je ono krasno doba kada se cjelokupno društvo referiralo sentencom ‘čuo sam na televiziji’, čime je ostatak zanimacija koje prate naše življenje stavljeno ad acta. (H)TV je predstavljao elementarnu normu ponašanja novinarskog posla, određivalo je naše emocije i, nećemo se lagat, ritam gotovo našeg disanja i postojanja. Ali nikada kao sada u svakom domaćinstvu prisutna (moglo bi se skoro reći globalno), a opet bezutjecajna s bezličnim vijestima koje nam se podvaljuju pod ekskluzivnim na HRT!
I to u doba kad su gledatelji i konzumenti tv programa sve pasivniji, praktički amorfni, da ih se može oblikovati po svim mogućim scenarijima.
Tu prednost su odlučili koristiti zato njihovi konkurenti pa šiju za glavu i pol nacionalnu dalekovidnicu u pristupu, jebiga, stišću nekakve nevidljive gumbe na veeeeeelikom zaslonu s ovim i onim statističkim podacima, ponavljaš stalno jednu te istu grupu riječi poput – institucije vlasti, tehnološki napredak, društvena mreža, politički takmaci i slične natuknice, i na koncu se te toliko učestalo izgovorene rečenice pretvaraju u nezaobilazne oslonce u svakodnevnoj komunikaciji, postaju općeprihvaćeni teritorij na kojem su svi kompetentni. Iako je zapravo riječ tek o razini trač informacija. Dobro, ne morate se složiti sa mnom. Tako i valja.
Oko jedne stvari, vjerujem, možemo postići konsenzus – televizija je mesmerizirajuća. Provodimo pred ekranom punkufer vremena, zar ne? Oblikuje nam podsvjest, želje, sugerira strahove i oslobađa porive. Katkad često glumimo nešto ukradeno s tog aparata, zauzimamo pozu koju smo negdje vidjeli i reproduciramo je na identičan način kako bismo svrnuli pogled na sebe, zabavili okolinu, ili, zašto ne, pokrenuli neki manji konflikt.
Dnevnik HRT ne potiče na ništa osobito, osim možda želju da zauvijek zašvikate samoupravnik posred one plavkaste scenografije i odnesete ostatke prijamnika u, za to, posebno formirano Metisovo odlagalište elektronskog otpada.
Čak i da nekim neobičnim spletom okolnosti, naprimjer kapetan Spock vam pokuca na balkonska vrata pa se izgubite načas u vremenu, uspijete izdržati tu polusatnu (prijetili su ekstenziranjem emisije na 45 jebenih minuta i od ponedjeljka 05.ožujka počeli ostvarivati isto, i to kako – prva vijest, uključenje pred benzinsku pumpu – jer šta je nama 25 kuna po litri benzina – a reporterka nemoćno širi ruke i govori niz nemuštosti u mikrofon, gledateljstvo svjedoči nevjerojatnim gafovima!) fabrikaciju ‘relevatnih’ informacija, te nastavite pratiti program do bivše športske, a sada samo sportske, redakcije koja vam također pripravlja eliksire za ubrzano djelovanje po ciljevima vašeg skupo plaćenog tevea, te se silno potrudite probaviti uzbudljivo natjecanje u konjskim utrkama koje su se definitivno negdje održale, podatke o teniskom turniru (a izvješćuje, ko bi drugi doli, Mića Dušanović) zemalja Magreba na kojima slučajno sudjeluju i dva naša zalutala radnika naftnih kompanija privremeno uključena u crpljenje posljednjih izvora nafte, rezultate zagrebačke lige u brzom hodanju, izvješće o tradicionalnom godišnjem sportskom druženju zaposlenika Zeta, e da bi tu negdje oko 7 minute trajanja tog, nazovite ga kako god hoćete, dijela programa konačno, i to pomalo uvrijeđeno i nonšalantno, bili isporučeni rezultati prve, jadne svakako, ali jebemu jedine i, naše hrvatske nogometne lige! I to bez prikaza stanja na ljestvici! Gospoda su duboko ogorčena činjenicom da netko drugi ima prava na prijenose tih utakmica pa im to vraćaju ovom mjerom, ignorirajući najvažniju sporednu stvar u hrvatskom kozmosu! Ameri imaju za to odličan termin – pathetic.
I još samo ovo – gledateljstvu treba spektakl, jel da, a ne prijenos utakmice Basel – Bayern. Bolju gledanost bi polučila i NK Rijeka protiv NK Varaždina. Kratko bi istina trajalo, ali pišu se tri boda boljoj momčadi. Pa da.
A da bi večer traćenja uz HTVa došla do samog vrhunca uspješnosti valja se još malko strpjeti kada počinje tinejdžerska limunada Tračerica, prikladna za emitiranje između 11 i 12 sati, no ovdje prilagođena suvremenim tekovinama kapitalističkog ispiranja mozga i konzumerizma boljem terminu, od 22.30 pa do 23. 30. Suptilno tumačenje želja mladih u HR? Bullshit. Supercurice dizajnirane za duboke misli i spletkarenja, to je ono čemu se teži? Citiram momke iz Londona: ‘never mind the bollocks’. A može i: ‘I’m so bored with the USA’.
I za konac slijedi super lažna tvorevina svemogućih iz agencije CSI. Pitam se kako uopće postoje kriminalci u toj vrloj ameriki? Di ih držidu kad ih povataju? Na cijelom jednom kontinentu koji pluta nošen golfskom strujom niz istočnu obalu? A? Ili i vi malko dvojite u tu njihovu mitologiju koju nam prodaju ovi naši iz HTV, koju na koncu JA kupujem s 80.-kuna mjesečno? Nisam vidio kad sam potpisivao ugovor i, jebiga, sad imam šta imam. Idiot.
Podijeli na društvenim mrežama