Prva jugoslavenska zastava u Rijeci
Ovih je dana točno stotinu godina od osnivanja zajedničke države južnih Slavena, upamćene pod nazivom Jugoslavija, čemu nije smetnja ni činjenica kako je u više navrata mijenjala naziv, uređenje, vlast, granice, zapravo nema što nije. Kada se Jugoslavija pojavila u gradu na Rječini? Točnije, kada se u gradu pojavio njezin prvi službeni, oku vidljiv javni znamen?
Čitajte dalje
Kloparanje prvih riječkih vlakova
Živjeti u 21., a koristiti se željezničkom prugom čije su ključne postavke poput trase definirane u 19. stoljeću, čudnovata je atrakcija u kojoj uživaju današnji Riječani. Hvala na tomu Hrvatskim željeznicama. Što zaključiti nego da ih vode osobe nadasve sklone baš tom, 19. stoljeću, iz nekih svojih razloga, koje je običnim smrtnicima dokučiti teško ili nikako.
Čitajte dalje
Kolumna “Paviljon Ri” o obnavljanju broda “Galeb” u Uljaniku
Na dnu je ostao do 12. ožujka 1948., kada su ga ronioci splitskog Brodospasa podigli na morsku površinu. Ono što je uslijedilo odvijalo se u pulskom brodogradilištu
Čitajte dalje
Kolumna “Paviljon Ri” o nekadašnjim kino-dvoranama za najmlađe
Zamjetnija skrb za najmlađe gledatelje krenula je u Rijeci pedesetih godina 20. st. Djeca su u gradska kina odlazila u jutarnje sate nedjeljom
Čitajte dalje
Kolumna Paviljon Ri o nekadašnjim projekcijama u današnjem prostoru Art-kina
Počinje nova sezona u Art-kinu Croatia i to je dobra vijest. Poticajna je na različite načine. Mene, primjerice, potiče da se upitam – što je bilo prije Art-kina?
Čitajte dalje
Kolumna “Paviljon Ri” o zlatnim danima Rafinerijinog odmarališta za radnike
Odmaralište na Učki zlatne je dane doživjelo u doba kada je njime upravljala Rafinerija nafte Rijeka, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina.
Čitajte dalje
Odmaralište na Učki, u rukama djece i bolesnih
Vijesti o boljim danima odmarališta na Učki periodički se izmjenjuju, a nakon njihova kratkotrajnog buđenja optimizma, sve ostaje po starom − odmaralište nastavlja propadati. Neću o tomu, ma koliko bi o tomu itekako trebalo, jer ono nije bilo bez važnosti u životima Riječana.
Čitajte dalje
Jučer graditelji, danas slikari
Volim umjetnost, ali slikarska vijest iz urinjskog pogona Rafinerije nafte Rijeka ostavila me u pomalo zbunjenom ozračju. Nisam znao, a ne znam to niti sada, je l’ me to ona veseli ili rastužuje.
Čitajte dalje
Na Krk, bez mosta, gurajući se na parobrodu Petar Svačić
Go west, young man! – rekao je netko zbunjenom momku koji nije znao gdje bi i što bi u tko zna kojem filmskom westernu, sjećanje me ne služi toliko dobro da bih mogao pouzdano ustvrditi kojem.
Čitajte dalje
Vjekoslav Knežević, potpisan ili ne
Ima situacija kada je navjeći kompliment autoru – zaborav. Da ne biste misli kako me je neš zelo (živom čovjeku svašta se dogodi, pa gdjekad i to), podsjetit ću na Arsena Dedića i Nikicu Kalogjeru s njihovom uspješnicom Vratija se Šime, koju se poodavno u većem dijelu javnosti smatra narodnom pjesmom. Mrštili se Arsen i Nikica na to ili ne, takva im je sudba tom skladbom skrojena. Di su bili, da su bili.
Čitajte dalje
Zid naš, pa još srednjovjekovni, a otet nam i bačen u okove
Jadnika je teško gledati, onako izrezanog na dijelove i sapetog u željezne okove, gurnutog u stranu među grmlje, pa dodatno skrivenog iza gomile reklamnih plakata, da ga nitko živ niti može, niti smije vidjeti. I ostavljenog da tužno tugu tuguje. Časna starina nije to zaslužila. Ali, eto, sudba mu je takva već godinama i bit će da se zbog toga nitko previše ne uzbuđuje.
Čitajte dalje
Zajčeva pjesma radnicima
Riječanina Ivana Zajca, oca hrvatske opere, prisjećamo se u raznim prigodama, ali nadasve rijetko, ako ikad, na međunarodni praznik rada 1. maj.
Čitajte dalje
Beatrice – prvi punk bend iza željezne zavjese
Vjerujem kako ćemo se oko toga lako složiti: glazba nije sport, nije plivačka jurnjava u bazenu na stotinu metara, pa da o jedva mjerljivom djeliću sekunde ovisi tko će postati dobitnik medalje, a tko će frustrirano gledati pobjednika sa strane. Nitko s imalo mozga u glavi ne ulazi u svijet glazbe zbog takvih i sličnih odmjeravanja snaga, u nj se ulazi zbog emotivnog, estetskog i svakog drugog zadovoljstva što ga ona može potaknuti.
Čitajte dalje
Planovi stadiona Kantrida: Tribine na kamenoj litici
Tko bi rekao da ću se i ja prihvatiti nogometa, kao teme za pisanje. Naravno da sam u mlađim danima jurcao za loptom, sjećam se i nekih svojih srednjoškolskih i studentskih utakmica, pa ne mogu reći kako nogomet ne volim, ali ipak…
Čitajte dalje
Partizanka Ana: Pametnija od nas, ona se nije predala
Šarena dugmad, veseli konci, mekana vuna, zujavi patentni otvarači/zatvarači, rastezljive gumene trake (lastike), bockave igle za šivanje, dugačke igle za pletenje i stotine sličnih čudesa punile su moje oči od malih nogu u toj prodavaonici.
Čitajte dalje
Big Bang riječkog punka: Paraf, Circolo, 22. ožujka 1978.
Ako postoji datum kada se dogodio Big Bang riječkog punka i novog vala, nulta točka iz koje je službeno sve proizašlo, Veliki prasak koji je izbacio primarnu materiju oko sebe, onda je to 22. ožujka 1978. Mjesto događaja? Sjedište Talijanske zajednice Circolo, svečana dvorana. Da, riječki punk rođen je među pozlaćenim neobaroknim štukaturama na prvom katu palače Modello, koja nosi potpis bečkog ateljea Fellner & Helmer iz 19. stoljeća, kraj zidnih zrcala uz koje se nalaze skulpturalni ljudski likovi, podno velikog lustera okupanog u zlato.
Čitajte dalje
Riječki futurizam: Italoil, plakat s jurećim jahačem
Čim sam ga ugledao, kliknuli smo na prvu. Nije ni čudo što se tako dogodilo. Ne znam je li plakat vrhunsko djelo dizajnerske ruke ili samo umješan rad upućenog zanatlije, ali znam kako snažnim kolorizmom i samouvjerenim šarmantnim jurećim jahačem osvaja na mah.
Čitajte dalje
Nepoznati slastičaru, hvala ti za Kontov rigojanči!
Možda su novogodišnji blagdani iza nas, ali – sva je sreća – memorija u kojoj sam sačuvao okuse kolača s kojima sam se iz dana u dan hrabro suočavao, ne predaje se tek tako. I nije mi žao. Dat ću joj novih priloga za pohranu slatkih okusa u osobnu bazu podataka prvom prilikom.
Čitajte dalje