Set fijumanskih pjesama koji slave Rijeku kao talijanski grad, a da se pritom, blago rečeno, ne vide njegove ostale sastavnice koje čine šareni gradski nacionalni mozaik, nije malen. Ili se to tako barem čini.

Evo popisa takvih i sličnih skladbi, dakle glazbenih naslova, bez ambicije da bude cjelovit: La mia perla, Casa nostra, Viva san Vito, Sangue Fiuman, Sora el Quarnero, Cor de plebe, Dime Rita, Son tabachina, Indeficienter, Tram Fiuman, L’Aquila, Chi semo noi, Ciaro e scuro, La xe cussi’, Bacoli, La Margherita, Dighelo tore antica, Difendela, El tricolor, Oh Fiume, I tornara’ quei
tempi
, Inno a Fiume, Amarissimo mar, Vicino al mio cor.

Patriotski kič-rekvizitarij

Negdje je na djelu blaže iskazano talijanstvo, koje se čak i ne mora takvim doživljavati, kao što to pokazuju primjeri skladbi Tram Fiuman i Son tabachina, koje govore o izdvojenim fragmentima gradskog života, o radnicama Tvornice duhana i riječkom električnom tramvaju. A negdje je na djelu vrlo isključiva, agresivna verzija talijanstva koja zaziva D’Annunzija i slične riječke „spasitelje“, odnosno „osloboditelje“.

Iz seta skladbi izvlačim jednu koja u naslov stavlja zastave, kako to već standardno čine borbeni patrioti ove ili one vrste, opčinjeni kolektivističkim duhom, često i prečesto jednostranim. Pjesma El Tricolor očekivana je smjesa pozivanja na dom, krv, granice, sinove, domovinu, srce, zajedništvo u jednom, vjeru, odbijanje tuđina i tomu sličan patriotski kič-rekvizitarij. No, da ne objašnjavam ono što se čitatelju u tekstu pjesme samo nudi, evo teme u jezičnom izvorniku i hrvatskom prijevodu.

El Tricolor

Semo un fascio de Italiani
Degni fioi de questa tera
dove sbate la bandiera
che ne stava sempre in cor!

La bandiera che i Fiumani
ga piantado s’in San Vito
con la forza del dirito
con speranza fede e amor!

Sangue nostro ga bagnado
Queste strade e sti confini
che D’Annunzio ei Legionari
a la Patria ga salva’!

El foresto calpestado
Ga fin tropo questa tera
ma l’xe andado e sta bandiera
piu’ nissun la calara’!

Sbati sfida vento e piova
benedeto Tricolor
porta a Fiume vita nova
porta sempre novo ardor!

Trobojnica

Mi smo fašio Talijana
sinovi dostojni ove zemlje
gdje se vije zastava
koja nam je uvijek u srcima!

Zastava koju su Fijumani
postavili na vrh sv. Vida
snagom svoga prava
s nadom, vjerom i ljubavlju!

Krv naša topila je
ove staze i ove granice
koje su D’Annunzio i
legionari spasili domovini!

Tuđin je i predugo
gazio ovu zemlju
ali je otišao i ovu zastavu
nitko nikad neće spustiti!

Vijori i prkosi vjetru i kiši
blagoslovljena trobojnice
donesi Rijeci novi život
donesi uvijek novi žar!

Žar koji guta zgrade, knjige i ljude

Tko je pjesmu napisao i kada nemamo podatak, ali nije teško dokučiti kako je nastala dvadesetih ili tridesetih godina prošloga stoljeća, u doba ovdašnje fašističke vlasti, čiju terminologiju koristi i koju izravno slavi. Poslije takvih poziva na metaforički žar, kaže iskustveno pravilo, valja počesto očekivati i žar doslovni, onaj koji guta stvarnost, što će reći zgrade, knjige, bome i ljude.

Čitatelj ove kolumne može se upitati zašto u vlastitome medijskom prostoru uopće objavljivati takve pjesme, argumentirajući to činjenicom kako ne pridonose životu grada ničim pozitivnim. U prilog im ne ide ni pokazano stihovno umijeće, s književnog stajališta to su kvazi pjesme.

Oba su argumenta na mjestu, a razlozi za objavljivanje takvih pjesama tiču se njihove povijesne zanimljivosti, odnosno rekonstrukcije jučerašnjega lokalnog kolorita, da ne kažem riječke egzotike. Razlozi na tomu ne staju, u igri je mnogo više. Takve pjesme treba objavljivati ponajprije zato što cijeniti dobro nije moguće ne znamo li u jednakoj mjeri što je oko nas loše. Dobro se u životu ne podrazumijeva, ono je na stalnoj kušnji, kao dragocjena, ali lako ranjiva/zgazljiva biljka. Za nj se i oko njega valja truditi. Pjesme poput El Tricolor mogu nam u tom htijenju poslužiti za prepoznavanje karakterističnoga rječnika zla. DNK je toga rječnika na raznim zemljopisnim koordinatama i u raznim vremenima manje-više isti, pa je za njegovo prepoznavanje dovoljno ne biti kolektivistički zaslijepljen.

Pametniji među nama znaju: tricolorne bandiere raznih vrsta dolaze i prolaze, a nama je ostati. Ili u fijumanskom slučaju: ne možete voljeti Rijeku, a da volite samo sebe u njoj. To je otrovan ego-trip, gadan parazit koji najprije jede svoga domaćina.

Kalendar događanja

Predstava
  • 08.07. – 11.07.
  • (20:00)

“Tri praščića” Gradskog kazališta lutaka Rijeka

Na Trgu Riječke rezolucije četiri većeri zaredom, od 8. do 11. srpnja, izvodi se predstava za djecu "Tri praščića" Gradskog kazališta lutaka Rijeka....

Detaljnije

Festival
  • 09.07.
  • (21:00)

The Sterptet otvaraju jazz festival Štikla

Tijekom cijelog ljeta, pod umjetničkim vodstvom Zorana Majstorovića, Štikla će u Rijeku će dovesti ponajbolje jazz glazbenike iz regije....

Detaljnije

Predstava
  • 10.07. – 11.07.
  • (20:30)

Rad panike

U petak i subotu, 10. i 11. srpnja 2020. u 20.30 sati, u sklopu projekta Rijeka – Europska prijestolnica kulture, na Grobničkom polju se premijerno izvodi predstava „Rad panike“ skupine BAD.co...

Detaljnije

Festival
  • 10.07. – 11.07.
  • (10:00)

Ulični festival “Zvukom preko vode”

Zvukom preko vode je novoosmišljeni festival na otvorenome koji će na jednom mjestu ujediniti niz umjetnosti u pravi ulični festival u Rijeci, smješten u prostor lučke infrastrukture kao simbola grada. Program će se odvijati 10. i 11....

Detaljnije

Sport
  • 11.07.
  • (09:00)

Rijeka na jedan dan postaje i prijestolnica ekstremnog sporta

Challenge Tour 2020. nastavlja se 11. srpnja u skate parku na Krnjevu, u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture...

Detaljnije

Festival
  • 11.07. – 12.07.
  • (19:00)

Kontakt

U subotu, 11. srpnja 2020. u Harteri se sprema pravi open air event! Tri stejdža - Terrazza, Volte i Mezanin ugostit će riječke kolektive i individue koji su nestrpljivo (do)čekali vrijeme da se opet sretnemo na flooru....

Detaljnije

Skip to content