Tresnuo sam na pijesak svom snagom i nisam se uspio osoviti na noge barem minutu – dvije. Dok sam čekao oporavak počeo sam graditi zamak, vjerojatno prve naznake demencije i povratak u duboko djetinjstvo. Onda sam odšetao do ruba pjenastog mora i provjerio još jednom SMS koji mi je poslao frend. Stvarno je istina – stiže poplava novih/reizdanih vinila!
Najprije je sredinom prošle nevesele godine stigao u shopove Angel’s Breath, projekt koji su zajedno imali novosadski muzičar Mitar Subotić Suba i Milan Mladenović. Naime, Milan se na samom koncu 1993., nakon objave posljednjeg EKV albuma Neko nas posmatra, otputio u Brazil gdje je Suba već obitavao nekoliko godina. Ondje su se najprije lijepo zezali, putovali tom ogromnom državom, kupali se, pili i gledali valove u daljini, sve do neba. Milan je bio neobično radostan, i napokon prestao biti zabrinut. Kao da se riješio onih svojih leća u očima koje su ukazivale na jad i tugu u bivšoj mu državi. A onda su krenule ideje, jer kreativac briljantnog mozga poput njegovog i Subinog ne stigne mirovati. Milan se latio gitare i glasa, Suba programiranja i sviranja i album je nastajao nevjerojatnom brzinom. Povratkom u Beograd uskoro je objavljen na CD-u, koji je vremenom postao svetim gralom među kolekcionarima, a 26 godina kasnije po prvi je puta otisnut i na, pazite sad, bijelom vinilu, besprijekornog zvuka! Prilikom postavljanja ploče na gramofon gotovo sam poželio da me pokopaju s njom. Barem privremeno u ovaj pijesak na plaži.
Neobičnim vremenskim slijedom, Dallas Records je najprije 2019. objavio Parafov posljednji studijski album Zastave, a onda nas razveselio godinu kasnije točno, na 40. obljetnicu originalnog izdanja, i prvim antologijskim lokalnim punk uratkom A dan je tako lijepo počeo… Ipak, reizdanje na vinilu nije ostavljeno kako je izgledalo 1980., već su u bonus dodane i dvije pjesme s debi singla Rijeka i Moj život je novi val. Pa kad je već tako, evo, tu se našla i live verzija Golog otoka s nastupa u Puli koji su Paraf imali, iz 1978. Prava je šteta, međutim, što omot nije prepravljen u onaj zamišljeni zabranjeni od strane komisije za šund, kao što je svojevremeno reizdan i klasik Stonesa Beggars Banquet s necenzuriranim prljavim WC-om na sebi, no i ovako je Ivan Mišković napravio odličan posao s poznatim elementima.
Ex Jugoton u svojoj arhivi čuva zaista neobjašnjivo vrijedne zvučne artefakte. Kad je krenuo novi val/talas na svoj jugoslavenski put ovaj izdavač je polovio vrlo brzo najvažnije aktere i prinudio ih na vjernost kući. Najprije je Jugoton ispipao teren snažnom kompilacijom beogradskih bendova Paket aranžman, a kako je uskoro tiraž ispario s tržišta, odlučili su svakog od zastupljenih izvođača posebno objaviti na vlastitim pločama.
Idoli su se predstavili pjesmama Maljčiki, Plastika, Schwule uber Europe i Amerika. Električni orgazam je na ploču stavio Krokodili dolaze, Zlatnog papagaja i Vi, a treći bend bio je Šarlo akrobata koji je podvalio svoje snimke iz studija Druga maca, vlasnika i producenta Ence Lesića, Ona se budi, Oko moje glave, Niko kao ja i Mali čovek. Zanimljivost iz prošlosti: početkom rata Jugoton je objavio ovaj legendarni kompilacijski album na CD-u, a kad se sukob rasplamsao kompletna je tiraža jednostavno uklonjena! A ovo, pak, reizdanje na crvenom vinilu je rasprodano u rekordnom roku, to jest u pretprodaji! Navodno se već tiska stotine novih primjeraka u austrijskim pogonima Sonyja.
Šarlo akrobata su se prvi pojavili od spomenuta tri beogradska benda na sceni i to u ulozi predgrupe Pankrtima u travnju 1980., u SKC-u. Istina, tada su još bili kvartet, budući je u bendu tada bio i gitarista Gagi Mihailović, uz Koju na basu i vokalu, Ivicu Vdovića na bubnjevima i Milana Mladenovića na gitari i vokalu. Taj prvi nastup, međutim, bio je još uvijek pod imenom Limunovo drvo, a odlaskom Gagija grupa uzima ovo neobično, ali nezaboravno ime – Šarlo akrobata. Debi album je prvotno trebao biti objavljen za PGP RTB, no njihovi su urednici ostali zbunjeni pred tim avangardnim sadržajem pa su jednostavno kompletan materijal prodali Jugotonu! Originalno se ploča naslova (po tekstu srpskog prosvjetitelja Vase Pelagića iz knjige Narodni učitelj) Bistriji ili tuplji čovek biva kad… pojavila na tržištu u ljeto 1981., i predstavlja jedno od najvećih iznenađenja u jugoslavenskom rocku. Od samog pojavljivanja na tržištu LP je proglašavan jednim od najboljih u domaćoj produkciji. Sudbina reizdanja na bijelom vinilu je doživjela isti uspjeh kao i kompilacija Paket aranžman – odmah je rasprodana u pretprodaji!
Konačno, i treći bend iz ove izrazito nadarene beogradske generacije muzičara, Električni orgazam, doživio je žuto vinilno reizdanje svoje prve eponimne ploče. Od spomenutog trija upravo je El Org dobio prvi priliku i objaviti album, čiju je produkciju potpisao Ivan Piko Stančić, bubnjar zagrebačkih sastava Grupa 220, Time, Parni valjak, Film. Gile i društvo su iskoristili priliku i počeli odrastati u javnosti, a ploča osim što je dobila euforične recenzije u domaćem tisku nailazi i na fantastični odaziv u Engleskoj, gdje ih novinar NME-ja proglašava najuzbudljivijim nebritanskim bendom! Ne iznenađuje stoga što je i jedan dio tiraža završio na ondašnjem tržištu. Nažalost, već u jesen iste godine 1981., iz benda odlazi punk princeza, basistica, Marina Vulić, no srećom ostala je zabilježena za povijest. Kolaž-punk omot je autorski posložio Gile.
I jedan zagrebački bend se ogrebao o novovalnu zanesenost – Haustor. Rundek i Sacher, autorski tandem, još su krajem 70ih bili zajedno u bendu Narodni bataljon i surađivali su vrlo usko s avangardnim kazalištem Kugla glumište. Zahvaljujući angažmanu novinara Dražena Vrdoljaka, Haustor su 1980. za radio Zagreb snimili dva demosa, od kojih je jedna postala i hit. Naravno, radi se o besmrtnoj Moja prva ljubav, koja je diskretno inspirirana pripovijetkom Irvina Shawa, Djevojke u njihovim ljetnim haljinama.
Uskoro su dobili i neodoljivi poziv Jugotona da snime i album, pa su se početkom proljeća 1981. našli u studiju. Eponimni debi je objavljen uz hvalospjeve kritike jer je sadržavao raznovrsne, pa i pomalo psihodelične pjesme poput Radio, Lice, Duhovi, Crni žbir i rege hit već gore spomenuti. Zanimljivo, s te prve ploče je ispala pjesma Radnička klasa odlazi u raj jer ju je cenzurirala komisija za šund, a ni sada nije uvrštena u prozirno vinilno reizdanje. Album je producirao Husein Hasanefendić, gitarista i vođa Parnog valjka. Ono što još valja naglasiti jest činjenica da su sva ova izdanja, osim Parafa, obogaćena novim izgledom i materijalima koji se nalaze unutar omota.
No, ni tu nije došlo kraju predstavljanja noviteta/stariteta vinila. Nakon nešto više od godine i pol od izdavanja debi albuma Brutalist riječkog elektro-dueta The SIIDS, ovaj će se proizvod moći nabaviti i na autentičnoj plastici na 33 okretaja! Jer, CD je tiraž planuo, pa su iz Dallas Records odlučili da novu verziju izdanja otisnu na kvalitetnom crnom vinilu. Tiraž će bit ograničen na svega 250 komada, stoga samo najbrži uspijevaju postati vlasnicima ovog nagrađivanog i hvaljenog modernog LP-ija.
Podijeli na društvenim mrežama