Robert Jovanović: „Tribute to MC Buffalo“ iskonska je strast, a ne komercijalni projekt

Danas zaista nije neobično pronaći tonu proizvoda s naslovom Tribute. Upustiti se u takvu avanturu, međutim, u domaćim je uvjetima, s posvetom nekom muzičaru, iznimno rijetka. Naime, neki autori jednostavno iščeznu iz naših života, njihove snimke su bile svojevremeno ili nedostupne ili često ispod prihvatljivih uvjeta slušljivosti. Jer nastajale su pjesme u gerilskim okolnostima, improvizirajući na licu mjesta, u mikrofon s minimalnom pratnjom, a ponoviti to u sterilnom studijskom okruženju jednostavno nije bilo moguće. Doduše, ključnu ulogu u svemu je imao i faktor financija. No, je li moguće obnoviti čarobnost trenutka? Otići tako daleko i snimiti sve iznova i to bez ključnog čovjeka? Je li u pitanju samo uspomena ili duboko uvjerenje da je tako što ne samo izvodivo nego i potrebno?

Rodočelnik hrvatskog hip-hopa

Preslušavajući rough snimke dostavljene mi na elektronsku poštu tijekom kratkog perioda prošlih dana došao sam do zaključka da je oboje moguće! MC Buffalo je s Maderfankerzima početkom devedesetih bio jedan od rodonačelnika hrvatskog hip-hopa. Gledao sam ih nebrojeno puta kako u klubu, tako i nerijetko na ulicama gdje su hrabro pržili po instrumentima manično poput neobuzdanog vlaka. Nažalost, sudbina Buffala, pravim imenom Dejan Bubalo, nije imala sretan kraj. Preminuo je pred deset godina, ne ostavljajući iza sebe dovoljno. Njegov kult je, međutim, ostao živ.

Upravo na ovoj platformi, zazivajući dugogodišnje prijateljstvo i suradnju s njim, Robert Jovanović, jedan od najsjajnijih bas instrumentalista u regiji, član originalnih Maderfankerza, sazvao je sabor bivše grupe i pozvao ih na odgovornost prema Buffalu. I, zaista, upravo ovih dana završava se i posljednja snimka posvećena ovom reperu, nemilosrdnom prema svemu ‘svetom’, kao i glorificiranju fažola, ali i alkoholnim promilima. Kako Robija poznajem dugi niz godina, a imao sam i sreće jedno kratko vrijeme s njim dijeliti i binu, ovaj se neobavezni razgovor uz kavu u kvartovskom kafiću pretvorio u intervju.

VS: Kako to da ste upravo sad krenuli u istraživanje Buffalove arhive? Što je bio okidač?

RJ: Počeli smo dobivati pozive za radio i tv intervjue. Ljudi koji su danas u svojim dvadesetima ili tridesetima i prate hip-hop scenu, shvatili su da je prošlo trideset godina od našeg posljednjeg albuma i deset godina od Dejanove prerane smrti. Zbog tih razgovora, susreo sam Denisa Pilepića Pilleta nakon stvarno duuuugo vremena. Naravno da je naš intimni razgovor u četiri oka potrajao. MC Buffalo & Maderfankerz priča ostala je nedovršena, uvijek je nešto visjelo u zraku. Nismo završili taj dio naših života kako spada. Zato što se nismo nikad razišli radi neke zle krvi, uzeo sam telefon i nazvao Jimija i Nevena. Trebalo im je oko 45 sekundi da pristanu na okupljanje.

VS: Koliko je originalnih članova Maderfankerza sudjelovalo u realizaciji albuma koji će se naći u prodaji u proljeće sljedeće godine?

RJ: Sva četvorica, hvala nebesima. Tu smo, živi smo, volimo se i dalje iako živimo neki na otoku, a neki u drugim županijama. Dakle, imat ćete priliku čuti Nevena na klavijaturama, Jimija na gitari, Pille je tu jer mora biti tu (ipak je on Alfa i Omega tadašnjeg benda), a mladi basist u usponu će sve to popratiti raznim bravurama.

VS: Je li Buffalo bio zaista najautentičiji glas hip-hop generacije devedesetih?

RJ: Vidiš, ja njega uvijek nekako smatram legendom osamdesetih. Tada sam ga upoznao. Mi smo brejkali i divljali po linoleumima diljem grada, a Bubi je uvijek bio tu negdje i freestylao kako samo on zna. Satima. Devedesete su, nažalost, bile njegov kraj, koliko god to čudno zvučalo. Radio je on i dalje, ali ako ćemo biti realni, nije to bio onaj stari Buffalo. Barem meni nije. Devedesete su iznjedrile mnogo rap prvaka diljem Hrvatske, od kojih mnogi rade i dan danas. Sjetimo se samo Tram 11, TBF-a, Stoke i Nereda, El Bahatteeja… All due respect svima njima, ali Bubi je hip-hop živio do kraja. Kad mu je bila frka, u nedostatku bolje podloge zapisao bi svoj najnoviji tekst u putovnicu. Da se razumijemo, nemam ništa protiv toga ako netko uspješno živi od svoje glazbe, ali to nisu bili Maderfankerz, kamoli MC Buffalo. Nije nam to bilo bitno. Bili smo djeca. Hard core do kraja. Nema predaje, kamoli prodaje.

Buffalov glas i hrpa gostiju

VS: Album će konačno objediniti neke opskurne snimke koje su bile dostupne samo po kazetama, sada prepeglane u novim osvježenim aranžmanima, ali isto tako i Buffalov glas će se naći među hrpom gostiju koji su sudjelovali u projektu?

RJ: Tako je. Neke pjesme nismo ni planirali nanovo snimiti. Nemoguće je ponoviti energiju, šarm i humor nekih Dejanovih izvedbi. Toplo preporučam svima da poslušaju „Bambuščinu“. To je neponovljivo. TBF su nas jednom presreli u nekom backstageu i pitali da li je istina da smo mi svirali s Buffalom. Kad smo odgovorili potvrdno, počeli su repati njegove pjesme. Slušali su to kad su bili klinci. Pa pjesma „Sexy cice“, koja pjeva o Riječanima znanoj dami, danas zvijezdi reality emisija. Pa cover James Browna „Sex Machine“ – smokin’!!! To nije sve, bit će još pjesama sa Bubijem kao lead vokalom. Album „Tribute to MC Buffalo“ imat će dva dijela, 1992. i 2022. Ako treba pojašnjenje, prvi dio je Bubijev, a drugi dio je tribute. I zvuči odlično. Jako smo zadovoljni. Ma prezadovoljni!

VS: Molim te, otkrij nam barem neka imena koja su dala svoju vokalnu interpretaciju ovim klasičnim stvarima!

RJ: Ovo nije komercijalni projekt, stvoren za zaradu. Ovo je iskonska strast, koju smo od izvođača i dobili. A to je neprocjenjivo. Ne znaš koja je izvedba bolja. Tu je Gane, koji je radio i fotke benda, pa Sova Animal, zatim Denno Carvaglio, Suicide a.k.a. Lord / Badman Primorski, kao i Neven iz Unlogic Skilla i Ćoza iz Mandrila. Ne zaboravi da je i naš Ćoske startao karijeru kao raper, a prisjetio se te vještine na najnovijoj pjesmi Mandrila koja tek treba izaći. Sve se vraća… Također, dogovorili smo s Kraljem iz Termita gostovanje na „Vjernom Psu“, koja se u MC Buffalo svemiru oduvijek zvala „Švercanje u busu“. Nadamo se da će uspjeti doći na snimanje. I Kralj je legenda, a s njima se nikad ne zna…Onda imamo kultni vokalno-instrumentalni sastav PHC, koji su napravili profi remix pjesme „Funky Maniac“. Ma šta remix – megamix! Last, but not least, pjesma „Automobil“ je s naše strane oduvijek bila tretirana kao Buffalov terasa-moment, napravili smo je tako da se gospoda koja sviraju ljeti po terasama hotela ne posrame ako je ubace u svoju set listu. Što i jesu, vjerovao ili ne. Smatramo da je Imperija i Overlord našeg kraja u tom izričaju gospodin Dule Bonaca, koji je pristao na gostovanje. Ako ti kažem da mu pomaže i Šajeta, mislim da je jasno da imamo hit. Napokon. I, da, prilično važni gosti iz Splita. Pogađaš – TBF.

Počast Dejanu i mir u duši

VS: Kad ste krenuli u garažu skidati te pjesme je li se dogodio onaj magični trenutak, klik, među članovima?

RJ: Apsolutno! Osmjesi all over i sreća najveća! Ej, Neven dolazi na probe iz Samobora, a Pille s Krka! Neven sjedne u auto poslije posla, dođe na probu i ode doma! Vrh. Nema dalje. I donese famozne kremšnite. Čak je kupio i novu klavijaturu. Legenda.

VS: Hoćeš li naći sada mir sa sobom? Čini mi se da je ovo tvoja osobna misija, nešto što kao da duguješ Buffalu?

RJ: Starimo i gledamo svijet drugačije. Sjetim ga se često, kao i nepravde nanesene od ljudi koji su ga tretirali posprdno, a znali su da nije dobro. Pa Jimi, koji je usred probi i svirki i najboljeg osjećaja ikad dobio uniformu i bio poslan na ratište. Pa opet Bubi, koji je devedesetih sve češće posjećivao bolnicu i sve se teže vraćao u realnost. Mi smo devedesetih počeli raditi novi MC Buffalo album. Na nekim pjesmama s „Made In Rijeka“ najmanje je glasa imao bend. Priču su vodili neki „stariji, iskusniji ljudi“. Zvukom to nismo bili mi. Bilo je publike koja je došla na koncert radi studijskog materijala i otišla bi kad bi nas čula uživo. Tadašnje klimavo sviračko znanje na stranu, ali nismo zvučali pop kao na albumu, već puno žešće. Upravo zato smo planirali objaviti live album naziva „Live Evil“, da bi publika čula kako zapravo zvučimo. Nije se dogodilo. A nikad snimljeni studijski album je trebao zvučati kao ovaj tribute album. Takav stil smo voljeli i slušali. Ja sam se zaljubio u Run DMC i Beastie Boys baš radi spoja distorzije i hip-hopa. Da podsjetim, ’91. je pripreman „Made In Rijeka“. Godinu ili dvije kasnije, svijet glazbe ošamarili su Rage Against The Machine, pa soundtrack „Judgment Night“, a mi smo na probama devedeset druge bili – to. Najbolji dokaz je pjesma „Apokalipsa“ Ugly Leadersa, također Ri Rap legendi i dobrih frendova. Mi ih pratimo kao band na studijskoj snimci i to je bio zvuk našeg potencijalnog novog albuma. Ni to se nije dogodilo. Danas se nadam lijepom kraju priče, kakav je i trebao biti. U počast Dejanu, a možda i nekom miru svih nas. Coda. Fin. Ende. Ali kako treba. No pussyfooting. Deri, tek ti je pedeset!

„Moja domovnica“ i dalje mjerodavna

VS: Da li ti neka pjesma posebno znači iz nekadašnjeg repertoara i zbog čega?

RJ: Klišej je da su mi stvarno sve drage. I jesu. Svaka mi je ostala u sjećanju na svoj način. „Domovnica“ jer je napravila show, „Fažol“ jer je bio prvi čakavski rap…Ipak, „Alkohol“ mi je posebna jer sam prvi puta postao autor. Sa velikim A, molim lijepo. Osmislio sam bass liniju sam samcat, donio je na probu i gradili smo ostatak pjesme od temelja prema gore. Kroz godine sam na koncertima odsvirao oko sto verzija te linije, ali sam se na ovom snimanju vratio onoj prvoj. Back to roots!

VS: Sudbina ‘Domovnice’? Tada je bila na meti nacionalnih dušebrižnika, misliš li da će imati bolji tretman danas ili baš naprotiv?

RJ: Ono što znam jest da je i dalje mjerodavna. Sve je isto. Nakon toliko godina od toliko željene samostalnosti, još uvijek smo na početku. Skandali, lopovluci, laganje, ubijanje duha u narodu – sve je ostalo isto. Pjesmu nismo radili da bi bila zabranjena, nego da bi uputili kritiku društvu. Bili smo antihrvatski element, bez obzira što je Bubi na svom „1st Cut“ albumu imao i antiratnu pjesmu. To se zaboravilo nakon „Domovnice“. Velika većina ljudi danas je ipak realna, pa će priznati da nismo bili daleko od istine.

Snimanje u studiju umjesto u dnevnom boravku

VS: Od vremena nastupanja s Buffalom stekao si ogromno studijsko iskustvo, snimivši sve albume s Mandrilima, ali i gostujući drugima na snimkama. Pretpostavljam da je ovaj projekt bio pitak i da ga je, uz sigurnu ruku producenta Mateja Zeca, bilo lako realizirati? Snimali ste uživo, pa potom nadosnimavali? Taj proces se razlikuje od izvođača do izvođača. Kako je bilo kod vas?

RJ: Bilo je genijalno. Godine naprave svoje, pa smo malo iskusniji nego tada dok smo snimali kod Pilleta doma, u dnevnom boravku. Kod Mateja smo uživo snimali bazu gitara-bas-bubanj, a poslije su nasnimavane druga gitara, klavijature i scratchin’, koji je odsvirao DJ Jopa. Kažem „odsvirao“ jer dečko je fenomenalan. On te gramofone baš – svira. Iza bubnja je sjeo gospodin Alen Tibljaš. Osim što je i on genije, a to znaš i sam, presudilo je što je bio Maderfanker u jednoj fazi. Pratio nas je na turneji RijeKKKa’s Most Wanted i zauvijek nam ostao u lijepom sjećanju. Tibi je šampion.

VS: Nisi mijenjao žice za snimanje?

RJ: Hahahahahahahahahahaha! Ovo mi je najbolje pitanje IKAD! Vidi se da Gosp. Intervjuizator poznaje materiju iznutra…Nisam, nije bilo potrebe. Nema više stresa, ni znojenja po žicama. Kod Mateja smo kao doma. On je duša od čovjeka. I za njega vrijedi ono kultno pitanje – di si bio devedesprve… Mislim na studijski rad, naravno. Da smo ga tada imali, gdje bi nam bio kraj…

VS: Postoji li ambicija, jednom kad ovaj album objavi Dallas Records, otići na promotivne svirke? Barem djelimice? I jeste li razmišljali o jednom pjevaču ili pak napraviti veselu ekspediciju s prijateljima?

RJ: O, da. Moramo nastupati! Zvučimo genijalno! Šteta je to ne predstaviti ljudima. Neće to biti neka dvogodišnja turneja, ali jedva čekamo svirke. Ako ih bude pet, super. Ako ih bude petnaest, sreći nema kraja. Naš Pille je odlučio da nije u stanju iznijeti koncert i dao je naputak da potražimo nekog drugog za frontmana. Također je rekao je da mu je to jedna od najteže izgovorenih rečenica ikad. Smetaju mu jako zadimljeni prostori, ne funkcionira dobro u zadimljenom klubu gdje mora provesti noć. Kao čovjek koji je devedesetih naslijedio mjesto frontmana MC Buffala u Maderfankerzima, nismo postavljali nikakva pitanja o lead vokalu za nastupe. Šokirao nas je svojom izjavom. Pille je ostavio svoj trag na novoj studijskoj verziji pjesme „Smeće“, čijeg je teksta autor, kao i većine njih. Ne bih volio da ostane samo na tome, ali… Mi ne vidimo problem da svi gosti putuju s nama na svaki koncert, ali znaš i sam da je logistika horor. Svi imamo obaveze. Nisam pametan po tom pitanju. Valjda negdje postoji jedna persona koja je u stanju nastupiti sa nama.

Kuha se i novi album Mandrila

VS: Ima li kakvih vijesti s horizonta Mandrila? Album je u pripremi? Singlovi su krenuli?

RJ: Je, spot za novu pjesmu „Ostajem“ je trenutno u izradi. Prvi singl „Brod“ je zaživio u eteru i dobili smo lijepe povratne informacije. „Ostajem“ je bržeg tempa i zvuči Mandrilovski. I nju jedva čekam da čujete i ti i publika!

VS: Postoji li mogućnost u doglednoj budućnosti da Mandrili snime nekoliko koncertnih nastupa, ili barem jedan, pa objavite i živi album sastavljen od najpoznatijih pjesama? Nekako smatram da biste razveselili veliki broj fanova…

RJ: Poručio bih velikom broju fanova da ćemo zasigurno napraviti live album. Mislim da ćemo stvoriti još jedan studijski album prije toga, ali život piše stripove, a samo mijena stalna jest, pa očekujte neočekivano.