Oznaka: paviljon-ri

Turizam je stigao na Preluk usporedno sa završnim poglavljem lova na tune u toj uvali, pa se može reći kako je rođen u trenucima umiranja njezine tunolovke

Čitajte dalje

Ima tomu podosta godina kako mi je u uho zapeo upitnik u vezi s njom. U nekim je trenucima njezin naziv stizao do mene kao Preluk, u drugima pak u obliku Preluka

Čitajte dalje

Ulazak žena u tradicionalna radna muška carstva, koji se s vremenom morao dogoditi, nije automatski značio socijalni plus niti za jednu niti za drugu stranu.

Čitajte dalje

Njihov dan je pred nama. Nisam od onih koji misle kako je sve što se odnosi na žene potpuno zasebna priča, bome niti od onih koji bi sve ženske posebnosti utrpali u opći, zajednički koš. Mi smo dva lica istog novčića, zasebne strane zajedničke priče. Što to znači iz perspektive govora o riječkoj industrijskoj baštini? Ima li ženskom pogledu u toj temi uopće mjesta?

Čitajte dalje

Aktualna potražnja za ulaznicama vrlo je mala u odnosu na nekadašnju, pa su posljedice morale biti vidljive i u segmentu mikro-poduzetništva zvanom preprodaja ulaznica

Čitajte dalje

Uvod u nasilno mijenjanje višenacionalne slike Rijeke što ga je redateljskom rukom potpisao Gabriele D’Annunzio 1919. godine imao je razna lica. Jedno od njih je obračun s uglednijim, obrazovanijim, samim tim i utjecajnijim pripadnicima netalijanskih stanovnika Rijeke. Je li iznenađenje što na posebno visokom mjestu toga popisa nalazimo odvjetnike? Ne baš.

Čitajte dalje

Ne volim izraz etničko čišćenje. Riječ je o ljudima, a kolektivno istjerivati ljude s nekog područja i nazvati to čišćenjem, kako se uobičajilo, značilo bi da su ljudi nečist koja se rješava valjda ekološkim činom, što mi zvuči degutantno.

Čitajte dalje

Ovih je dana točno stotinu godina od osnivanja zajedničke države južnih Slavena, upamćene pod nazivom Jugoslavija, čemu nije smetnja ni činjenica kako je u više navrata mijenjala naziv, uređenje, vlast, granice, zapravo nema što nije. Kada se Jugoslavija pojavila u gradu na Rječini? Točnije, kada se u gradu pojavio njezin prvi službeni, oku vidljiv javni znamen?

Čitajte dalje

Živjeti u 21., a koristiti se željezničkom prugom čije su ključne postavke poput trase definirane u 19. stoljeću, čudnovata je atrakcija u kojoj uživaju današnji Riječani. Hvala na tomu Hrvatskim željeznicama. Što zaključiti nego da ih vode osobe nadasve sklone baš tom, 19. stoljeću, iz nekih svojih razloga, koje je običnim smrtnicima dokučiti teško ili nikako.

Čitajte dalje

Na dnu je ostao do 12. ožujka 1948., kada su ga ronioci splitskog Brodospasa podigli na morsku površinu. Ono što je uslijedilo odvijalo se u pulskom brodogradilištu

Čitajte dalje

Zamjetnija skrb za najmlađe gledatelje krenula je u Rijeci pedesetih godina 20. st. Djeca su u gradska kina odlazila u jutarnje sate nedjeljom

Čitajte dalje

Odmaralište na Učki zlatne je dane doživjelo u doba kada je njime upravljala Rafinerija nafte Rijeka, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina.

Čitajte dalje

Vijesti o boljim danima odmarališta na Učki periodički se izmjenjuju, a nakon njihova kratkotrajnog buđenja optimizma, sve ostaje po starom − odmaralište nastavlja propadati. Neću o tomu, ma koliko bi o tomu itekako trebalo, jer ono nije bilo bez važnosti u životima Riječana.

Čitajte dalje

Go west, young man! – rekao je netko zbunjenom momku koji nije znao gdje bi i što bi u tko zna kojem filmskom westernu, sjećanje me ne služi toliko dobro da bih mogao pouzdano ustvrditi kojem.

Čitajte dalje

Ima situacija kada je navjeći kompliment autoru – zaborav. Da ne biste misli kako me je neš zelo (živom čovjeku svašta se dogodi, pa gdjekad i to), podsjetit ću na Arsena Dedića i Nikicu Kalogjeru s njihovom uspješnicom Vratija se Šime, koju se poodavno u većem dijelu javnosti smatra narodnom pjesmom. Mrštili se Arsen i Nikica na to ili ne, takva im je sudba tom skladbom skrojena. Di su bili, da su bili.

Čitajte dalje