U takvom radnom društvu,
Benčić je profesionalnim znanjima o obradi metala u Strojarskoj radionici pridodao
ona o tomu kako sabotirati proizvodnju naftnih derivata za talijansku vojsku i
kako raspačavati propagandni materijal. Zna se npr. da je s kolegom po radnom
mjestu Flegom, s vremenom nažalost zagubljenog imena, distribuirao 1942. godine
uneseni propagandni antirežimski materijal, omogućujući radnicima u krugu
pogona da ga kriomice čitaju. To se uglavnom odnosilo na sušačka novinska
izdanja Crveni vjesnik (glasilo Narodnooslobodilačkog
pokreta Hrvatskog primorja, od trećeg broja preimenovano u Primorski vjesnik), dvojezični list Sloboda – La Liberta itd.
Benčić je potkraj 1942.
promijenio radnu sredinu, zaposlio se kao kvalificirani brodokovač u poduzeću Mateo Skull. Tu je nastavio održavati
veze s antifašističkim pokretom, a po kapitulaciji fašističke Italije, krajem
1943. godine, primljen je u organizaciju SKOJ, što će reći u mlade snage
tadašnje komunističke stranke, koja je predvodila oružani otpor hitlerovskim jedinicama.
Početkom 1944. postao je organizacijski prvo ime jedne takve skojevske grupe, što
na neprijateljskoj strani nije ostalo neprimijećeno. Fašisti su ga krenuli
tražiti, on se uspješno sklanja kod prijatelja na Sušak, ali mreža SS policije
oko njega postajala je korak po korak sve gušća, pa zaključujući kako je rizik
prešao crtu prihvatljivoga, Benčić kriomice napušta grad i 7. srpnja stiže u redove
antifašističkih boraca „u šumi“.
Raspoređen je u Prvu
riječku četu Drugog bataljona, u odred Učka. Mladi su Riječani dotad bili
raspoređivani po različitim jedinicama, a Benčić je stigao upravo da se nađe na
popisu boraca prve jedinice Narodnooslobodilačke vojske koja je osnovana da
primi mlade Riječane. Prva riječka četa osnovana je 4. lipnja 1944. godine, a njeni
su zapovjednici bili Franjo Šajina i Giovanni Poscani, dok je Benčiću pripala
dužnost političkog delegata. Zbog stalnih dolazaka novih mladih ljudi iz grada,
ubrzo je osnovana i Druga riječka četa, a obje su imale po šezdesetak boraca.
Vatreno krštenje je nova
jedinica imala 21. srpnja pored Račićkog brijega kod Roča, gdje je napala neprijatelja
koji se vraćao kamionima iz sela Orlići, u kojemu je zapalio jednu kuću. Žestoka
vatra na njega otvorena je iz teških mitraljeza i drugog oružja, druga strana
odgovorila je automatskim oružjem i bacačima. Partizanski mitraljezi u nekom su
trenutku bitke iz tehničkog razloga otkazali, pa je sve okončalo
naprijateljskim bijegom prema Cerovlju. Neprijatelj je imao sedam mrtvih i
ranjenih, a na partizanskoj strani poginuo je zapovjednik Riječke čete.
Benčić je u akcijama poput
tih dobrovoljac, ističe se borbenošću i odlučnošću. To će potrajati do 11.
kolovoza 1944. godine, kada bude, zajedno s grupom suboraca, krenuo na kurs
političkog usavršavanja koji se trebao održati u Humu kod Roča. Kobnom se
pokazala njemačka zasjeda na putu za Hum, Benčić je u njoj pao smrtno pogođen
mitraljeskim rafalom.
Završava li uistinu sve u
ovoj o priči negdje kod Roča? Rikarde Benčiću, gdje si danas? Ne mislim samo na
tvoje ime što se čita na kozalskomu partizanskom groblju, pa niti na ime koje
se 1. siječnja 1948. našlo u nazivu novoosnovane tvornice motorne opreme i
ljevaonice na Brajdi, na prijedlog nekadašnjih svojih radnih kolega koji su
nastavili radom u novoj tvornici. Veza je bila izravna: nova tvornica nastala
je reorganiziranjem Direkcije
brodogradnje Rijeka, formirane samo godinu prije spajanjem gradskih metalskih
poduzeća Kusar, Bruno Skull i Matteo Skull,
u čijim je halama mladi Benčić neko vrijeme radio. O proizvodnom profilu nove
tvornice na Brajdi svjedoči u prilogu oglas iz Novoga lista 1952. godine, u kojemu
je Benčić dobio pomalo neočekivan oblik imena – Rikardo.
Kada cijeli ugasli
tvornički kompleks nasuprot željezničkom kolodvoru bude za koju godinu iznova zavrvio
punim životom – nedavno otvaranje dijela prostora Muzeja moderne i suvremene
umjetnosti početni je korak u tom smjeru – što će se isprva dogoditi s etiketom
Rijeka EPK 2020, priča o tebi kao osobi, priča o poruci koju si nam svojim
životom i odlaskom poslao morala bi pred ovdašnjim očima i očima europskih
posjetitelja dobiti dostojno mjesto. I ti si na svoj poseban način dio našega
današnjeg šušura, pa zašto to glasno ne reći.
Podijeli na društvenim mrežama