Reagiranja

Kad već imam priliku evo nekoliko autobiografskih crtica:
odrastao sam u zdravom dijelu grada (za razliku od gospodina Autora koji veli
da je sa Srdoča! Nije ni čudo da mu je kvocijent inteligencije jedva malo iznad
najviše temperature koju je iskusio s upalom pluća) s roditeljima koji su se
razveli kad sam imao deset godina, jer su imali razne – uzbudljive, moram reći
– avanture s drugim ljudskim bićima. Mama je voljela rokere. Tata ne. Uglavnom
je šurovao s učiteljicama. Ali razvedenim. Bio sam predsjednik razreda tri
godine zaredom! Autor je vjerujem mogao dostići za svog obaveznog školovanja
tek status visokopozicioniranog pretendenta na mjesto higijeničara. A iz
njegovih se tekstova dade naslutiti da su mu ambicije oduvijek žudjele za nečim
preko vlastitih mogućnosti i čini se da je u krivom smjeru usredotočio svoju
mentalnu energiju. Stoga mu dobronamjerno sugeriram nek se okani ćorava posla
pisanja i žalibože sviranja i ode naprimjer provjerit dal ikome treba kopač
rude u onim rupama ispod Labina. Nikad se ne zna, možda baš ondje trebaju
jednog sofisticiranog kvaziurbanog manufakturnog radnika.

S nadom da više neću čitati gluposti
među izvrsnim Kolumnama pozdravljam svekoliko uredništvo Moje Rijeke, što ne
uključuje i Vinil je finil! Mirko Pačifić, Kastav.

Poštovani
gospodine uredniče! Pratim Vaš portal godinama, imam sve ‘brojeve’ daunlodirane
na svoje računalo pod zajednički fajl, Moja
Rijeka download. Uvidom u neka starija izdanja uočio sam da Vava, Vaš
autor, često poseže za nekim historijskim činjenicama. Kako bi bilo da ga se
uputi u činjenicu da postoji i sadašnjost? On veli, naime, u jednom od njegovih
lamentacija o domaćoj glazbi kako je rock mrtav. E, pa nek ode pogledat na
koncert grupu Azra. Ili Haustor, kad smo već kod toga. Njih nitko nije
obavijestio da je rock pokojni!

Srdačan pozdrav iz Zagreba, Vlado Poskrivečki.

Već
pet godina pratim rubriku VjF. Mogu na to dodat tek WtF!

Aleks Marjanović, Gornja Vežica.

Jednom
sam maštala da smo muž i ja konačno potpisali rastavu i da se sad mogu
predstaviti, slobodna i bez obaveza, Vašem cijenjenom autoru rubrike Vinil je
finil. Međutim, ta čeznutljiva i pomalo fantastična vizija moje budućnosti
nikako da se ostvari te već počinjem pomalo sumnjati u izvodivost takve
mogućnosti. A čujem iz pouzdanih izvora da se gospodin Simcich polako bliži
sedamdesetom rođendanu što uvelike smanjuje njegove šanse pri realizaciji nekih
mojih zamisli iz područja zanimljivih fizičkih aktivnosti. Usput, evo i jednog
praktičnog tehničkog pitanja – dal je normalno da nova perilica uopće ne okreće
(a piše u priručniku za korištenje da ima preko tisuću okretaja u minuti a ja
dosad nisam izbrojala niti jedan) onaj bubanj tijekom pranja nego samo užasno
ronda i skakuće po kupaoni nalik klokanu, a da pritom sve prljavo rublje ostane
upravo takvim?

Sila neka ostane s vama, Jedi Sanja,
Zamet.

(Urednik: konzultirajte
Vašeg dobavljača perilicom, poštovana Sanjo!)

U
potpunosti se slažem s tezom Vašeg kolumniste da je diskografija u krizi! Evo,
ja sam htio objaviti kod velikog izdavača svoj izvrsni samostalni album, u
cijelosti sniman na svih 24 kanala u jednom riječkom studiju. Koristio sam
najmodernije gitare, kako one klasične s četiri ili više žica, tako i one
nastale kod guslara s jednom niti. Platio sam najskupljeg bubnjara da dođe s
Ludwigom i ozvučio ga s jedanaest mikrofona (svi Zenhajzeri), umiksao u te
odlične pjesme, a potom još dodao i klavijature. Svi koji su nabasali tijekom
procesa u studio su mi rekli da je to remek djelo, da im se čini da tako nešto
još nisu čuli. Možda kod Bitlsa, al oni se ne računaju jer nisu iz Hrvatske.
Poslije kad sam preslušavao doma snimke i ja sam došao do sličnog zaključka.
Stupio sam, dakle, u kontakt nakon tako ohrabrujućeg feedbacka, kod Izdavača i
preporučio mu vlastite snimke. Rekli su mi kratko, fini ženski glas me je odmah
inspirirao na novu pjesmu koju sam naknadno htio ubaciti u repertoar, da
slobodno pošaljem materijale. Zaista sam osjetio istinsku želju iskočiti iz
kože od sreće nakon takvog prijama! Pristojno sam pričekao nekih sedam do osam
mjeseci pa kako se nitko nije javljao nazvao sam isti broj te se nadao onoj
istoj gospodični ostaviti pritužbu na njihovo, bio sam uvjeren, nehotično
ignoriranje. Međutim, javila mi se mesnica Kod
Mirka, pa sam zbunjen priupitao dal je ondje nekad bila i izdavačka kuća.
Odgovorili su mi da jest, al da im je najam prostora bio užasno skup, da
njihovi izvođači nisu prodavali niš tih albuma i da su morali prodati cijeli
vozni park Audija i zamijenit ih s niskobudžetnim, second-hand, Pežoima, te na
koncu izvršiti prenamjenu djelatnosti. Ali da direktor firme i dalje sluša
kvalitetne pjesme s radija. I na kraju su me pitali dal me zanima kilo teletine
za 10.99 kuna? Kad sam pitao dal to uključuje i poštarinu, rekli su mi da ne.
Svejedno sam naručio i zamislite – već sljedeći dan specijalni poštari su s
kombijem dopremili robu! Još uvijek nisam odustao od svoje glazbene karijere pa
očekujem, nakon što ovo pročitaju u rubrici Reagiranja, da mi se raspoloživi
diskografi jave i privatno na broj telefona: 051 51 344.

Uz pozdrave s mora, srdačno Vaš vjerni
čitatelj, Marijan iz Rešetara.

Oduševljavaju
me ove priče! Vava je iznimno vičan vještini izbjegavanja stvarnosti! Dobro su
mu napisali u Novom listu da je u nekom svom svemiru i fakat izgleda da se ne
može odmaknuti od sebe pa mu moraju drugi – pakosno a da kako drugačije –
ukazati na manjkavosti njegovih rečenica. Meni se čini da on dobiva previše
prostora, naravno dobronamjerno to kažem, i da se nepotrebno troši taj
virtualni papir što u meni izaziva nekakav izvor napetosti, jer se većinom ne
slažem ni sa čim što on napiše. Nažalost, kao što se vidi iz priloženog ja
nemam, osim u ovom izoliranom slučaju, mogućnosti pružati mu otpor, čime bih mu
zapravo mogao puno pomagati u razriješavanju zabluda kojima je izložen a i
realizaciji njegovih – istina mizernih – potencijala. Dakako, poštujem izbor
besmislenosti kojoj sve češće pribjegavaju naši mediji, ali za tipove poput
vašeg kolumniste treba prikladno savjetovalište za osobe ograničenih mentalnih
kapaciteta. Svjestan sam, međutim, da nisam baš neki kvalificirani autoritet za
pisanu riječ, a kamoli akademik, ali čitam strašno puno! Ponekad i cijele
članke u novinama, a volim i poeziju. Kratka je, a ne Majstor i Margarita! Fuj,
kakve bedastoće! Budući da se trenutno nalazim u sretnoj fazi želim se
angažirati osobno te preobratiti Vavu u pravog, smjernog i fokusiranog čovjeka.
Vjerujem da ćemo već nakon petomjesečnih intenzivnih napora dokučiti i njegovo
istinsko i pravo poslanje na Zemlji. Jer ovo od čega sad živi nije vrijedno
spomena. Što nije u potpunosti, evo da se malo predstavim i u ulozi gospodinova
advokata, njegova ekskluzivna krivica! U nadi da se ova kritika neće shvatiti
isključivo negativno i podsmješljivo, te krajnje prezirno potcjenjivački,
srdačno pozdravljam uredništvo s blagom preporukom prema zamjeni moje
malenkosti za gore spomenutog autora, a u svrhu kontinuiteta objavljivanja
aktualnih zbivanja iz grada i okolice. A i eventualna plaća s portala svakako
neće biti naodmet pri otplaćivanju hipoteke za novi stan!

S poštovanjem, Ratko Mirić Glogovski, Stari
grad, kod Užarske ulice.