Ali ona već pedeset i više godina nije samo to, nečija investicija, već jedna od civilizacijskih točaka koje gradsko središte čine onim što ono treba biti. Kraš je odlučio zatvoriti svoj Choco ovoga kolovoza i prepustiti mjesto, da ne povjeruješ – prodavaonici hamburgera. U krugu od stotinjak metara, bogtepitaj već kojoj. Nakon svjetski uzornih slatkih zalogaja, koji gradsko središte čine civilizacijski boljim mjestom, slijedi hrana koju ne zovu bez razloga junk food.

Loše se osjećam na kvadrat, zatvara se prodavaonica glazbenih izdanja u Užarskoj ulici. Prodavaonica je tamo već više od pola stoljeća Riječanima, u prvoj fazi pod imenom Jugotona, a potom Croatia Recordsa. I njoj je ovo ljetno zadnje na toj lokaciji. Odlukom poslovodstva tvrtke, glazbena izdanja tu više neće stanovati, niti će se na njoj okupljati poklonici dobre glazbe. Tugo moja, i ta se prodavaonica zatvara. Još jedna važna točka koja je pozitivno oblikovala lice grada nestaje sa svoje dugogodišnje pozicije.

A sjećam se kako sam kao dijete stajao opčinjeno pred izlogom prodavaonice u Užarskoj. Kako sam potom ulazio unutra sa strahopoštovanjem, razrogačenih očiju upijao dizajnerska rješenja omota longplejki ostavljenih na prebiranje u drvenoj kutiji nasred prodajnog prostora. Uglavnom ne znajući ni tko su ni što su imena na tim omotima, kakve li se zvučne čarolije u njima nalaze, ali s ozbiljnom dječjom vjerom kako ću jednoga dana saznati. I bijah u pravu, prilično sam toga saznao. Strogo oko voditelja prodavaonice iza prodajnog pulta – iz kojeg su virile telefonske slušalice, da se izdanje prije kupovine može dijelom i kako-tako poslušati – nije odmoglo. Dapače, samo je podcrtalo moj dobar osjećaj kako s tim mjestom nema šale.

Jugoton za riječke diskofile

S vremenom sam doznao kako je prodavaonica u Užarskoj otvorena 1969. godine, možda samo dvije-tri godine prije moga otkrića nje na oštrom skretanju s Korza prema Užarskoj. Uza zadivljen dječji pogled iznad glave na ugao fasade i tamošnji oveći neonski lik djetlića, koji je s nazivom Jugoton i sloganom „Nova ploča“ usmjeravao takve poput mene put prodavaonice.

To ne znači kako Rijeka prije toga nije imala specijaliziranih prodavaonica diskografskih naslova. Ta i sama Jugotonova prodavaonica našla se u Užarskoj selidbom s jednoga drugog mjesta, što znači kako je radila i prije 1969. godine. To će reći u vrijeme kada je domaća diskografska industrija vidno snažila vlastite mišiće, pored ostalog licence. O tomu je riječkim diskofilima na najbolji način govorio pogled na onodobne prodavaonice raznovrsnih, pa i glazbenih proizvoda, u kojima je npr. ljeta 1966. Enrico Caruso gubio tržišnu utakmicu s izdanjima Beatlesa, Beach Boysa, Shadowsa i Animalsa. Jugoton je početkom sljedeće godine sklopio ugovor s kompanijom EMI, vodećim svjetskim diskografskim koncernom, dobivši pravo objavljivanja izdanja iz njegova kataloga. Ekspanzija je u Rijeci dobila i prostorni oblik, otvaranjem vlastite prodavaonice na mjestu današnjeg susretanja Trga 128. brigade Hrvatske vojske i Stuba Crvenog križa. Otvorena  je 1. svibnja 1967. godine. Ponudila je notne edicije, gramofonske ploče, pribor za održavanje gramofona i ploča, rezervne dijelove i glazbene automate.

Koliko je prodavaonica tu radila? Ne dugo, svega dvije godine, do preseljenja u novi prodajni prostor. Nova, veća prodavaonica u Užarskoj 3 počela je radom prvih dana svibnja 1969. i ponudila čak 1.700 izdanja, uz njih gramofone, magnetofone, televizore i glazbala, te mogućnost komisione prodaje. Kontinuitet nije ostao sačuvan samo imenom diskografske kuće (Jugoton je ostao Jugoton), nego i likom poslovođe. Obje prodavaonice, staru i novu, vodio je Aleksandar Božinović Aco. Ako je i bilo sugrađana koji su primijetili upitnost situacije u kojoj se iznad izvanredno vrijednog arheološkog nalaza rimskih termi prodaju ploče s uglavnom tzv. lakim notama, njihovi prigovori brzo su prigušeni bukom što je dopirala iz crnih brazda svježih Jugotonovih pošiljki. Naravno, s vremenom je Jugoton preimenovan u Croatia Records – nećeš ti hrvatskoga domoljubnog duha u tom činu, izbaciti vlastiti jezik i prikloniti se stranom – a nekako usporedno s time nestat će i neonski lik raspjevanog djetlića na uglu Korza i Užarske.

Puni krug

A danas, danas iz Užarske 3 nestaje sve. Kažu, korisniku prostora preveliki su režijski troškovi, pa što je prodavaonici ostalo nego zatvoriti vrata? Pokušavam razumjeti situaciju, ali zar nakon 53 godine doista nije moglo biti baš nikakvog drukčijeg, razumnijeg, lokaciji prihvatljivijeg rješenja?

Da ne bude baš sve u ovoj pripovijesti obojeno tamnim bojama, evo i utješnog džokera iz rukava. Susretljivi prodavač iz prodavaonice uvjerava me ovih dana kako prodajno mjesto ipak neće samo tako zauvijek nestati, život će nastaviti na drugoj lokaciji, također u gradskom središtu. Znate li gdje? Vjerovali ili ne, na onoj istoj lokaciji s koje je 1969. u Užarsku stiglo. Preselit će se na Trg 128. brigade, čini se doslovce na ona ista vrata gdje se poslovalo prije 1969. godine.

Reklo bi se, onaj gore svemoćni čiča zbija s nama lokacijske šale. Neke su mu neukusne, poput šale s Choco barom, a u nekima naslućujem mrvu duhovitosti, kao što je ova s Jugotonovom/Croatia Recordsovom prodavaonicom. To je davanje novog smisla onoj  njegovoj: otkuda si u život krenuo, tamo ćeš se i vratiti.

Eh, kad bi se ta mudrost nekako dala primijeniti i na hamburgerašnicu koja zasjeda na mjesto Choco bara…

Oznake