NAJAVA: izložba Jelene Azinović u Kastvu

O izložbi Jelene Azinović, koja će se moći razgledati do 7. srpnja od 17h – 21h, Karla Lebhaft kaže:  

Suvremena umjetnost,
neovisno o mediju, često je obilježena pojmom konceptualizma što jasno pokazuje
„Diplomski rad“ Jelene Azinović koja je svoj koncept izrazila u mediju
skulpture. Radi se o skulpturi koja ima intenciju dijalogizirati s
promatračima, a svojom prisutnošću i pitanjima o društvenim i/ili ideološkim
aspektima prehrambenih poremećaja aktivirati cijeli prostor. I jedno i drugo na
neki način relativizira granice ovog „klasičnog“ medija u svakom smislu, pa i
onom najpovršnijem koje se tiče prekoračenja ideala klasičnog oblikovanja
anatomije ljudskog tijela u skulpturi. Azinović u prostoru konfrontira dvije
figuralne skulpture reduciranih karakteristika facijalne fizionomije kako bi se
naglasila njihova „tipska“ prisutnost. One su, naime, univerzalne predstavnice
modernog društva globalnog konzumerizma koje istovremeno promovira potrebe,
hedonistički užitak i zadovoljstvo konzumacije, odnosno, kroz medijsku sliku
postulira propozicije ideala ljepote. Izvedene potpuno pojednostavljeno, lišene
bilo kakve deskripcije, ove dvije skulpture koje utjelovljuju dva suprotna
ekstrema (pretilost i pothranjenost/anoreksiju) potenciraju grotesknost koja se
prelijeva u propitkivanje ozbiljnog problema današnjice. Skulpture pružaju
dojam usamljenosti i zatvorenosti u neki unutarnji svijet, što se može
interpretirati kao naglašavanje individualnog proživljavanja ovog poremećaja
koji se klinički tretira kao psihički, a čiji su razlozi emocionalne prirode.
Ako pretpostavimo da se radi o istoj osobi onda možemo reći da rad upravo
tematizira fenomen anoreksije gdje se skulptura (osoba) ogleda sama u sebe
(drugu skulpturu) što u polje umjetnosti prenosi ovaj problem po kojem osoba
koja boluje od anoreksije najčešće sebe vidi potpuno iskrivljeno – pretilom. S
druge strane, zaustavljajući se na iščitavanju „estetski“ prihvatljivog,
odnosno lijepog, mogli bismo reći da kroz dvije konfrontirane skulpture koje
predstavljaju umjetnost kao takvu, autorica propituje granice pojma lijepog i
estetske kanone u kontekstu povijesti umjetnosti.