Nakon što je počela sezona jagoda shvatio sam da nikada nisam volio crtane filmove koji nisu uključivali Toma i Jerryja. Generacijski problem, apsolutno. Početkom osamdesetih godina, u vrijeme kad sam još prolazio pod kategorijom mulca, u naša su kina slabo dolazili dugometražni crtići. Pogotovo oni koji su izlazili pod nazivnikom roke’n’rola.
Punker u naletu sreće
Kao supstitute smo, međutim, dobivali licencne ploče s pripadajućim soundtrackom. Nagađali smo o čemu bi crtić od sat i pol mogao biti? Hoće li biti tamo naših animiranih junaka s gitarama ili su oni jednostavno dali svoje glasove i pjesme da film učine prihvatljivim i odraslijima, dakle onima iznad desete godine? A onda je moj prijatelj završio na brodu sa svojim ocem moreplovcem. Otplovili su sve do Njujorka. Ondje je, igrom slučaja, bila upravo zakazana premijera filma Heavy Metal. Nije zbog toga, tja ipak je bio punker, osjetio nalet sreće u grudima, ali ipak nije odolio zovu moćnog marketinga te si nabavio ulaznicu za kino predstavu.
Niti sat nakon prikazivanja bio je tako slobodan nazvati me s telefonske govornice u pristojnih, naših, 4.43 ujutro. Razgovor je bio kratak, negdje između 15 i 25 sekundi, no oduševljenje viđenim se dalo sažeti u nekoliko riječi: “Jebote, ovo je senzacionalno! Nikada nisam tako nešto gledao! Seks, rokenrol, ženske, magija i dr...” Nikako nisam mogao naslutiti što je ovo posljednje moglo značiti. Prekinulo ga u pol riječi!
No, kakogod, s vremenom sam uspio nabaviti nekakve VHS verzije tog malog broja dugometražnih animiranih filmova, a sada sam ih se, u ovom lijepom vremenu ostanka doma, uz YT kanal uspio i prisjetiti. S finom mjericom jagoda u ruci počinje povratak u prošlost…
Kultni status
ROCK&RULE (negdje poznat i kao ‘Prsten moći’) je nastao u kanadskoj produkciji 1983. Riječ je o SF filmu kompanije Nelvana. Bila je to prva animirana produkcija tog studija. Rock&Rule su producirali i režirali Michael Hirsh, Patrick Loubert, te Clive A. Smith s Johnom Halfpennyjem, Patrick Loubert, dok je Peter Sauder at bio zadužen za scenarij. Film su obogatili svojim glasovima Don Francks, Greg Salata i Susan Roman. Naravno, film je postavljen na temeljima rokenrola, pa su ondje uključene pjesme Cheap Trick, Chrisa Steina i Debbie Harry (koja je ujedno posudila glas glavnoj junakinji tijekom nastupa na bini) iz grupe Blondie, Lou Reeda, Iggy Popa, te, hmm, Earth, Wind & Fire. Radnja se zbiva u postapokaliptičnom kontekstu Amerike, nastanjena mutiranim humanoidnim životinjama. Iako Rock&Rule nikada nije osvojio blagajne, s godinama je stekao ogromnu popularnost i kultni status.
Već spomenuti Heavy Metal film je također nastao u kanadskoj produkciji, dvije godine ranije, 1981. I opet je riječ o SF tematici, a redatelj mu je Gerald Potterton, dok su se kao producenti iskazali Ivan Reitman i Leonard Mogel, a ovaj potonji je ujedno i izdavač Heavy Metal magazina, koji je i poslužio kao baza filmu. Glasove su likovima ustupili Rodger Bumpass, Jackie Burroughs, John Candy, Joe Flaherty, Don Francks, Martin Lavut, Marilyn Lightstone, Eugene Levy, Alice Playten, Harold Ramis, Percy Rodriguez, Susan Roman, Richard Romanus, August Schellenberg, John Vernon i Zal Yanovsky (ex Lovin Spoonful).
Scenarij su potpisali Daniel Goldberg i Len Blum. Film je kompilacijska antologija različitih znanstveno fantastičnih priča adaptiranih iz HM magazina kao i priča sličnog tipa. Kao i časopis, film je prepun brutalnosti, seksa, golotinje. Je li ga to čini manje zanimljivim? Hmm, dajte mi da razmislim… NE! Nekoliko je animacijskih ekipa simultano radilo na realizaciji filma. Dvostruki LP album je uključivao izvođače poput Black Sabbath, Blue Oyster Cult, Devo, Journey, Nazareth…
Još jedan film iz iste, 1981. godine, American Pop, nastao u SAD. Riječ je o muzičkoj drami, a glavnu ulogu ima Ron Thompson. Nije tata od našeg imenjaka šta se prijeti Novim Gradiškama. Produkciju i režiju potpisuje Ralph Bakshi. Film priča o četvrtoj generaciji ruskih Židova, imigrantskoj obitelji muzičara čiju karijeru pratimo simultano s poviješću američke popularne muzike 20.stoljeća.
Beatlesi i Tom Waits
Glavnina je filmske animacije kompletirana kroz rotoskopiju, proces u kojem živi glumac služi za animiranje. Naravno, film uključuje i različite druge stilove animacije poput računalne grafike, živih akcijskih snimki, arhivskih zapisa… Zanimljivo, ovo je bio tek četvrti film prikazan u Dolby zvučnom sistemu.
Malo dublje skačem u prošlost, točnije u 1968., kada je nastala Žuta podmornica. Yellow Submarine je inspirirana muzikom Beatlesa, a redatelj je George Dunning. Inicijalna ideja bila je da će članovi liverpulske četvorke osigurati glasove vlastitim likovima, no osim pjesama pravi su Beatlesi uključeni tek na zaključnoj sceni filma, dok su njihove animirane likove ‘glasovali’ drugi glumci.
Film je polučio veliki uspjeh kako kritike tako i publike, za razliku od njihova prethodna filmskog uratka Magical Mystery Tour. I danas se Podmornica drži sjajnim animacijskim uratkom, gledljivim bez obzira na starost od pola stoljeća! Lennon je svojedobno izjavio da se jako dopada njegovom sinu Seanu, kao i svim njegovim dječjim prijateljima.
Tom Waits for No One je kratki crtani u rotoskopskoj tehnici, dakle, animiranjem ljudskih likova. Nastao je 1979., u režiji Johna Lamba i predstavlja jedno od prvih takvih muzičkih videa prethodeći tako dvije godine prije uključivanja MTV-ja. Film je inspiriran izvedbom Toma Waitsa u klubu Roxy, u svibnju 1977. Film nikada nije prikazan s komercijalnim ambicijama te je gotovo trideset godina obitavao u opskurnosti, sve dok se nije konačno, sasvim diskretno, ukazao i na YT. Film je inače nagrađen 1980 na Hollywood Erotic and Video Festivalu. Zanimljivo, snimljeno u šest ‘takeova’ u holivudskom La Brea Stage, editirano na pet i pol minuta, živi kadrovi su provučeni kroz video rotoskopiju, a potom konvertirani rukom u animaciju!
Podijeli na društvenim mrežama