Prvi su objavili EP Školjka, hit koji se na prodajnim mjestima pojavio 1966, a drugi su bili još brži, stavivši svoje ime na EP s temom Fešta na palubi 1965. Ipak, časna titula rockera prvih ne ide u ruke ni jednima ni drugima. Sve žestoke rockerske dečke s Kvarnera u džep je diskografski strpala – jedna djevojka. Njezino ime je Eti Juvan.
Ime danas zaboravljene mlade Opatijke pojavilo se prvi put u rock-kontekstu na prijelazu 50-tih u 60-te, kada se počela bilježiti u popis posjetitelja riječke dvorane Husar. Kako vele sjećanja, Eti je bila dio ženskog društva što je stizalo s druge strane Zaljeva, privlačeći poglede riječkih mladića modernim modnim lookom. Naravno, i ne samo njim. U slučaju Eti, svi vanjski signali neodoljivo su podsjećali na Brigitte Bardot. Oni koji su poznavali Eti Juvan na sam će njezin spomen čak desetljećima po okončanju glavnih generacijskih bitaka obvezno potegnuti
argument o tituli opatijske ljepojke na nekom od onodobnih državnih izbora za miss.
Prvi koraci Juvan u glazbenom smjeru dogodili su se, čini se, u sklopu jedne od opatijskih priredbi Mikrofon je Vaš, natjecanja za mlade lokalne pjevačke nade. Interesi mlade debitantice nisu se ograničavali isključivo na rock ili šlagersku produkciju. Njezino je srce brže kucalo uz jazz tonove, pa se zdušno trudila pjevati i teme toga žanra. Štoviše, čini se kako je u njezinoj odluci da se zaputi studirati književnost u Beograd barem dijelom pomogla činjenica kako je beogradska jazz scena slovila za jednu od jačih u državi. U Beogradu je odlazila na satove pjevanja, uskoro se i povezala s tamošnjim akterima glazbene scene.
Jedan od učinaka aktivnosti poduzetih po strani od pomnog iščitavanja književnih klasika za fakultetske ispite pokazao se 1963. Riječ je o prvom diskografskom izdanju opatijskog rocka, štoviše – o premijernom izdanju liburnijskog rocka u cjelini. Potaknuti glasom, lako je moguće i stasom Eti Juvan, u diskografskoj kući Diskos iz Aleksandrovca odlučili su objelodaniti EP s četiri snimke mlade pjevačice, kojoj se kao pratnja na ploči pojavljuje ansambl Diskos (iza čijeg se imena vjerojatno krije ad hoc okupljena ekipa kućnih glazbenika). Na A strani vinila našle su se teme Zovi me i Želim, na B strani naslovi Slatke laži i Ne plači više. Poveznica četiriju skladbi? Odreda su na djelu prepjevi uspješnica jedne od vodećih američkih pop-zvijezda u osvit 60-tih, Brende Lee, izvorno naslovljeni That’s all you gotta do, I’m sorry, Sweet Nothin’s i Weep no more Baby. Nije teško dokučiti, Juvan je, ili onaj tko ju je odlučio diskografski podržati, ciljala na isto mjesto koje je u jednoj fazi rada željela prisvojiti američka zvijezda – mjesto teen pop-vedete.
Znamo li da je Juvan svojim glazbenim interesima naginjala jazzu, moguće je da je takva tržišna strategija ponajprije rezultat uređivačke politike diskografske kuće. Diskos je već bio zagrizao za rock, odnosno njegovu inačicu twist, i prije nego što se ona pojavila na njegovim vratima, objavljujući npr. 1962. godine EP Ivanke Pavlović s pjesmama Mala Šeila / Locomotion, te Pepermint twist / Slušaj pesmu.
Ili je stvar s takvim profilom debitantskog vinila inicijalno krenula od same Eti? Primjerice, u trenutku kada je dobila priliku čuti svoju riječku prijateljicu Iru Kraljić kako pjeva twist u Amaterskom kazalištu Viktor Car Emin, na koncertu Pjevajmo i svirajmo za vas 5. studenog 1962. godine? Možda se pak stvar zakotrljala u trenutku kada je Eti posegnula za svježe otisnutim EP-jem svoje opatijske sugrađanke Betty Jurković, kojoj Jugoton 1962. objavljuje prepjeve skladbi Paganini twist / Apaš?
Bilo kako bilo, od glazbene karijere na domaćim koordinatama, brzo će se pokazati, neće biti ništa. Eti Juvan 1967. ne nalazimo niti u Opatiji, niti u Beogradu, nego u Njemačkoj, kao članicu sastava Micky’s, u kojem ima ulogu kraljice basa. Micky’s? Bila je to višegodišnja beogradska glazbena radna jedinica za održavanje dobrog raspoloženja stanovnika američkih vojnih baza na njemačkom tlu, koja se u Njemačkoj našla privučena naknadama za taj posao opipljivijim od onih što su se mogle dobiti na domicilnom terenu. Eti se u tom društvu prihvatila uloge pjevačice i basistice. Vokalnu je ulogu podijelila sa Zagrepčankom Viki Brešer. Kada se Brešer odluči udati i potražiti obiteljsku sreću u SAD, krajem siječnja 1969. u dresu novog kolektiva pojavit će se Riječanka Ira Kraljić.
Njemačka epizoda Eti Juvan zaključit će se razmjenom obećavajućih pogleda s nekim od američkih časnika i izgovaranjem sudbonosnog „Da!“, te odlaskom 1969. u SAD, bez povratne karte. Prethodno
će u Münchenu dospjeti snimiti jednu jazz-temu za potrebe onodobne njemačke filmske produkcije. Na upražnjeno mjesto Ira Kraljić pozvat će u proljeće 1969. Mirka Sertića iz Uragana. Pozicija basiste u Micky’su tada se već iskristalizirala kao stalno riječko radno mjesto, pa Sertića 1970. zamjenjuje Damir Kopajtić iz Sonora.
No, ta vrsta glazbeno-kadrovskih zbivanja s Eti Juvan više neće imati nikakvih spona. U trenutku ulaska u studio da za svoj EP otpjeva četiri teme Brende Lee, nije ni slutila da će u domovini Brende Lee kad-tad i završiti.
Podijeli na društvenim mrežama