Dan Palacha

Istina,
to baš i nije mantra suvremenih domaćih (sve više vidimo, i stranih) menadžera,
oni se smatraju to boljim što manje poznaju ono o čemu odlučuju. Zato su i
rezultati takvi kakvi jesu. No, pustimo njih, šteta su utrošenih riječi. Znaju
li u Centru u kakav prostor ulaze, točnije od kada on datira i čime je
definiran u svojim počecima, a što će, na ovaj ili onaj način, odrediti kurs
plovidbe u tom prostoru do današnjih dana?

Početno
poglavlje storije o studentskom klupskom
prostoru u prizemlju Kružne vodi u proljeće 1966. godine. Za potrebe okupljanja
mladih akademskih Riječana tada se krenulo preuređivati cijelo prizemlje
zgrade. Klub je dobio kvadraturu u kojoj će djelovati sljedećih desetljeća (682
četvorna metra), razdijeljenu na nekoliko prostorija, u kojima se predvidjelo
održavati predavanja, družiti uz televizor, šah i bilijar, koristiti čitaonicu,
učionicu i bife. Premda radovi nisu bili okončani u cijelosti, pa je dio
okupljališta tek čekao zahvate, Klub je otvorio 10. prosinca 1966. Dragutin
Haramija, predsjednik Skupštine Općine Rijeka. Naziv prostora? Studentski klub Index.

Iskustvo
koje kaže da u svemu što započne dobro, valja uskoro očekivati probleme, nije
iznevjerilo ni tu priču. Nakon svečanih riječi i talambasa kojima je označeno
otvorenje, djevojke i mladići nisu baš hrpimice navalili u njima namijenjen
prostor. Klubom je upravljalo poduzeće Studentski
centar, ne posve po ukusu tadašnjih studenata, što nije mogao promijeniti ni
Wurlitzerov džuboks u nekom od kutova, pa se u njemu skupljalo tek nešto
književnosti bliskih duša, točnije grupa mladih pjesnika. Klupska vrata bila su
otvorena svih dana u tjednu, osim utorka. U očekivanju adaptacije i drugog
dijela prostora, u prizemlju Kružne našle su se, ili su se planirale
izvanškolske aktivnosti studentarije poput igre go, šahovske sekcije, folklora…

No,
Klub je nastavio pokazivati stare boljke. Posjetitelja u njemu nije manjkalo,
ali – pitanje je kakvih. U tom se trenutku u njemu koriste samo bife i dvorana
s televizorom. Radeći noću nešto duže, te s nižim cijenama pića, Index
započinje funkcionirati kao svratište za sve i svakog. Profil onih koji dolaze
u Kružnu dvojben je, zaredali su incidenti, pa ne čudi što su studenti tu
rijetki, a studentice uopće ne dolaze.

Istodobno
se javljaju polemički tonovi na relaciji Studentski
centar – Savez studenata. Centar bi da materijalno-financijsko poslovanje i
investicije ostanu u njihovim rukama, a studenti, kojih tada u gradu ima četiri
tisuće, žele preuzeti vođenje i financiranje kluba. To uključuje kreiranje
novog kulturnog programa,  s tribinama,
literarnom grupom, plesnim priredbama, predstavama Studentskoga eksperimentalnog
kazališta itd. Rezultat? Kapitulacija Studentskog
centra, u kojoj nije teško prepoznati blagoslov vlasti. Klub Index prestao je
biti dio Centra 31. siječnja, a u trenutku predaje na upravljanje studentima,
5. veljače 1969. godine, dobiva naziv Jan Palach.

Ključeve
kluba dobivaju u ruke studenti Medicinskog fakulteta. Potkraj prosinca 1969.
postaju raspoložive i dvije novouređene klupske prostorije, pri čemu je veća
univerzalnog tipa, predviđena da prijepodne bude učionica, popodne i navečer
kino i kazališni interijer, te ambijent za književne događaje. Prostorno, to je
manje-više Palach kakav poznaju i posjetitelji iz njegovih kasnijih faza
funkcioniranja. Vođenje kluba bit će u rukama budućih liječnika do svibnja
1971. godine. Prije nego što prepuste njegove ključeve novim ljudima, u
cijelosti će revitalizirati mjesto, što će s vremenom postati povod da se
upravo s tom organizacijskom ekipom započnu poistovjećivati počeci Palacha,
premda netočno. Najvrednija u takvim mislima bila je činjenica da su mladi
medicinari pretvorili prizemlje zgrade u Kružnoj šest dana tjedno u živahnu
lokaciju.

O
događanjima u Palachu moglo se čitati u njegovu tiskanom mjesečnom biltenu,
koji je u ruke stizao pod nazivom Riječko Studić. Svoje mišljenje o tim
događanjima, posebno glazbenim, koja su se zaredala, od prvog je (bučnog) dana
imalo najbliže susjedstvo, premda su programi te vrste završavali u 21 sat,
subotom i nedjeljom u 22 sata. Ako ništa drugo, prigovaralo se zbog žamora
mladog svijeta koji se okupljao ispred kluba.

Hoće
li današnji Palach kao novo/staro studentsko
okupljalište nastaviti biti mjesto buke, u neku je ruku pitanje časti toga
prostora. Tihi studenti, ne zvuči li to poput oksimorona? Da, rekosmo, studentsko
upravljanje Palachom obvezuje, i to na razne načine… Last but not the least,
evo i prijedloga: zašto u Studentskom kulturnom centru ne razmisliti o
proglašavanju 10. prosinca Danom Palacha, koji bi se primjerenim događanjima
ubuduće redovito obilježavao svake Palachove godine?