Chigwell, prvi tanker u riječkoj luci

Foto: http://www.helderline.nl

Britanski brod Chigwell doplovio je u kvarnerski akvatorij
iste one godine kada je s brodskih navoza porinut, prema mnogim mišljenjima,
prvi tanker u svjetskoj pomorskoj povijesti, njemački brod Glückauf. Dogodilo
se to 1886. godine, najvjerojatnije samo nekoliko mjeseci nakon što je brod
izgrađen. Chigwell je u riječku Petrolejsku luku pristigao 30. rujna 1886., a Etelka
12. prosinca 1892. Oba su plovila imala konstruktorsko rješenje koje je
uključivalo više tankova smještenih u brodskom potpalublju, s istaknutim
nadgrađem na krmi, gdje se nalazi brodski pogon, dakle kotlovnica i parni
stroj, iznad kojih se uzdizao brodski dimnjak.

Prije
tih brodova nafta se u riječku luku dopremala jedrenjacima, koji su crno zlato
prevozili u bačvama, kanisterima i kojekakvim kutijama. Isprva se, primjerice
1870-ih, tako „upakiranu“ naftu dopremalo na obalu u samom gradskom središtu.
Nakon zaključka gradske vlasti kako je riječ o za to mjesto neprimjerenu teretu,
zbog zapaljivosti i neugodna mirisa, što je pak tražilo izgradnju posebne luke,
godine 1882. prionulo se poslu na Mlaki, podalje do tadašnjega gradskog
područja. I u tu novu, Petrolejsku luku, prvih će godina uplovljavati
jedrenjaci s bačvama (uglavnom američke) nafte, ali će pojava Chigwella, potom
i Etelke, signalizirati da na riječka vrata kuca novo transportno doba. Doba u
kojemu će brodove inovativne konstrukcije, specijalizirane za prijevoz nafte i
naftnih derivata, isprva nazivati opisnom formulacijom „parobrod-cisterna“. Izraz
tanker tek je trebao doploviti u pomorski i svakodnevni govor.

„Parobrod-cisterna“
Chigwell dopremio je u Rijeku, pod zapovjedništvom kapetana Mastersa, dvije
tisuće tona sirovine, koje je preuzeo u crnomorskoj luci Batumi. Druga polovica
1880-ih vrijeme je u kojemu riječki pogon za preradu nafte podmiruje potrebu za
sirovinom opskrbljujući se u podjednakom omjeru iz američkih (pensilivanijskih)
i kavkaskih (Baku – Batumi) izvora. Tu je zadaću obavljalo nekoliko brodova, a
povelik udjel pripao je Chigwellu. Kapetan Masters bilježio je u brodskom
dnevniku rute iz Rijeke i prema Batumiju i prema Philadelphiji (put američke
obale hitao je rjeđe). Razvoj događaja nastavit će se u tom smjeru, pa će
početkom 1890-ih philadelphijska nafta na „jelovniku“ riječkog pogona biti
zamijenjena u cijelosti kavkaskom. No, to je točka u kojoj već počinje priča o
pojavi Etelke, broda koji će se, u prvom poglavlju svoga životopisa, za
prijevoz kavkaske sirovine specijalizirati.

U
opisu prednosti što ih je, sa stajališta riječkih naftaša, pokazivao Chigwell,
zabilježene su stavke pred kojima je mogao zažmiriti samo gospodarski slijepac.
Ništa čudno za posljednju riječ brodograđevne tehnike. Nov način prijevoza
sirovine u brodskim tankovima (a riječki list La Bilancia piše 1. listopada
1886. kako ih je Chigwell imao sedam) pokazao se prikladnijim u odnosu na
uporabu bačava i kanistera zbog ušteda na vozarini. Utovar i istovar sirovine
obavljao se pomoću sisaljki, što je bitno smanjilo troškove utovara i istovara.
Posebnu je vrijednost imao podatak o mnogo manjem gubitku tereta u operacijama
utovara i istovara, na što su i to doba bili više nego osjetljivi, možda i zato
što je takvih gubitaka bilo podosta. Vlasnici broda ponosno su isticali kako se
utovar, odnosno istovar nafte na Chigwell i iz Chigwella može obaviti vrlo
brzo: 15 tisuća barela u roku od 36 sati. Kao neobičnost za tadašnje prilike,
zabilježeno je kako je Chigwell imao električno osvjetljenje.

Zašto
je supermoderni brod Chigwell, a ubrzo potom i supermoderna Etelka, oba iz
svjetske pionirske tankerske flote, zašto su bili pozvani da rade upravo za
riječki naftaški pogon, i to godinama? Zato što je i on bio svjetski
supermoderan industrijski objekt, u tom trenutku ujedno najveći pogon te vrste
na europskom kontinentu. Najveći i najbolji, treba li reći, uvijek traže iste
takve.