Redatelja Zorana Mužića i autoricu dramatizacije Petru Mrduljaš je bajka Carla Collodija potaknula na promišljanje odnosa između lutkara i njegove lutke. Ova adaptacija započinje maštanjem o drvenoj lutki koja se može sama kretati, bez pomoći animatora, ali uskoro, oslobođen konaca, Pinocchio upada u razne nevolje i shvaća kako je život prepun opasnosti. Kroz ovu se bajku promatra odrastanje jednog dječaka, brigu oca koji sinu želi sve najbolje, ali se u njoj kriju pouke i kako za roditelje, tako i za djecu. Priča podsjeća roditelje da ugađanje djeci nije najbolji pedagoški pristup, a djecu uči altruizmu i odgovornosti te nužnosti da otrpe dobronamjerne zabrane, zamornu nastavu i druge obveze.

Posebnost predstave leži i u tome što je jedino Pinocchio lutak. Svi ostali glumci predstavljaju likove kroz vlastita tijela. Kompleksna i posebna drvena lutka kojom upravlja Adam Skendžić ima čak 14 konaca, te je joj je moguće otvarati i zatvarati oči, kao i natjerati nos da raste. U ostaloj postavi predstave su i Željko Šestić kao Geppetto, te Janko Popović Volarić, Jadran Grubišić, Ivan Bošnjak, Anđelko Petric, Borna Galinović i Ljiljana Štokalo.