Iz nekog razloga mnogi su se mladi otputili u inozemstvo. Ondje, kažu, je jednostavnije i pristupačnije, iako ne i uvijek lako. Pogotovo ostaviti kućnu udobnost na uštrb upitnog privremenog smještaja koji može potrajati i godinama. Ali, zagristi jabuku je izazov. Pogotovo za mladu pjesnikinju Ivanu Vučetić (25). Iz Rijeke se preselila u Nizozemsku, gdje se doškolovala za ekologicu, plemenito zvanje koje već desetljećima ostavlja gorak okus mnogima, ali, osjetljive prirode, Ivana ne odustaje od svoje misije. No, osim što brine o budućnosti plavo zelenog planeta, uočivši prošle godine naoko mali oglas na instagramu jedne izdavačke kuće, okušala se i u ulozi spisateljice.

Stihovi na engleskom

Zaintrigirao ju je naslov ’20 pjesama u 20 dana’, počela pisati stihove, i zaista, nakon dvadesetiprvog dana dovršila je zbirku. Naslovila ju je ‘Poetry in the Marshlands’. Dakako, uvjet je bio da pjesme budu na engleskom. Nakon što je predala rukopis izdavaču, dobila je uskoro povratnu informaciju i osvojila nagradu –  objavljivanje zbirke!

No, ono nije ograničeno na fizičko izdanje, koje usput govoreći možete kupiti preko Amazona, već je i u digitalnom obliku dostupno, što podrazumijeva ogromnu vidljivost i dinamičnost. Udaljenost od Nizozemske do Rijeke je mala, pogotovo zahvaljujući internetu, te sam uskoro postao vlasnikom primjerka.

Oproštaj od prošlosti

Poezija Ivane Vučetić, čini se, autobiografskog je i ispovjednog karaktera. Ono što je privlačno u njezinim riječima je polazna pretpostavka univerzalnog prepoznavanja osjećaja gubitka, ozračja melankolije, ali ne i odustajanja. Njezina je strast u pisanju i doživljaju opipljiva i izrazito dirljiva, doziva vas prašnjavim cestama, napuštenim krajolikom i gotovo pomirljivom nepomičnošću kojima autorica opisuje nedostatak onoga što je čini potpunom, dubokom, osobom od krvi i mesa. To nije realistični prikaz ljubavnog kraha već prozor u njezinu vlastitu prazninu i bol koju možeš gledati i doživjeti. A ono što vidiš ne ostavlja ravnodušnim, već prodire u čitatelja, unoseći, iznova možda kod iskusnijih, nemir i osjećaj neodredljive titravosti, suspendirajući neutralnost. Preplavljena svime što ju okružuje Ivana je stvorila ispušni alat pristupačnim nematerinjim, engleskim, jezikom, zanesenim i kristalnom jasnim stilom, katarzično i nemilosrdno se opraštajući od prošlosti. Svijet samo što joj se nije u potpunosti rasvijetlio.

Pjesnike je teško shvatiti isprva. Oni stvaraju ponekad na temelju odraza vanjskih utjecaja, ali vrlo često je bujica njihovih riječi isprovocirana unutarnjim rijekama, onima koje jure beskrajnim rukavcima, nevidljivim i profinjenim, a putevi koje utiru svojim kretanjima su intuitivni, neuhvatljivi, ali se nevjerojatno lako poliježu po čitatelju, poput snijega na hladnom tlu. A onda im se lako prepustiti, jer djeluju kao neki oblik transa, zavodljivog plesa.