U središtu projekta „Common Places“ su migracije, ne čak nužno kao doslovna mjesta, već kao emocije koje dijelimo. Paniego je za potrebe projekta u Rijeci razgovarao sa 16 osoba koje su se u Rijeku doselile ili je pak iz nekog razloga napustile. Iz svakog od tih razgovora odabrao je jednu najupečatljiviju rečenicu poput „Nigdje doma i svugdje kao kod kuće“ i „Bilo je teško, prvi ljudi koji su mi ponudili pomoć postali su moji prijatelji zauvijek“ koje je potom ispisao na zid duž šetnice Molo Longo.
Ispisane poruke i danas se tamo nalaze i zainteresirane su i inspirirale Valentinu Boticu za više istraži cijelu priču. Pet godina nakon što je projekt realiziran, Botica je kontaktirala umjetnika i neke od sudionika projekta. Zanimalo ju je gdje su danas, što rade, gdje žive, jesu li iste osobe kao prije pet godina, jesu li zadovoljni svojom odlukom da se dosele u Rijeku ili iz nje odu. Što danas o svojim odlukama i životima kažu Španjolac, Sirijac i Zagrepčanka u Rijeci te Riječanka u New Yorku, ali i sam Mario Paniego pogledajte u videu.
Podijeli na društvenim mrežama