Netom prije Nove godine u ruke mi je došao i taj album. Budući sam upravo u fazi Black Crowes, klonio sam ga se kao i alkohola, droge i, naravno, pokera. Kad sam zaključio s gradivom američkih muškaraca (a moram vam reć da je to bio jedan od težih dana u godini) hrabro sam ubacio CD naziva ‘Zaustavi vrijeme’ u svirač. Odjednom su se preda mnom ukazali legionari s anđeoskim krilima, mašući dvosjeklim mačevima, evanđeljem dobrog raspoloženja i protjerali namnožene negativne silnice koje su širile jad i depresiju.
Sjajno, glatko i nabrijano prva je stvar, Blizu, već prošla pa sam je nakratko vratio u rikverc. Vješto me je privukao refren, atmosfera pjesme, kao da sam se upravo okupao u tek otkrivenoj vjeri. Ali gle čuda, i sljedeća ide u tom smjeru. Daj! Zvučnici nisu utihnuli, sve se praši po akustičnim instrumentima, mirišljavost se širi po inače ne baš osobito mladom niti udobnom vozilu marke Citroen, ali zbunjenosti nema mjesta, album ide dalje. Semafor je zaustavio kretanje i vrijeme, pa sam uzeo u ruke omot.
Jednostavna fotografija mrtve – pa, sad prirode bilo bi pogrešno reći – benzinske pumpe, s naslonjenim biciklom o zid, ali pokretnim bijelim oblacima koji daju naslutiti da su momci iz grupe Projekt žuljevito i neumorno radili na materijalu godinama, spretno se odmaknuvši od nacionalnog prosjeka rock izričaja. Tip iza mene je počeo živčano trubiti i farovima mi slao morseove signale nek se već jednom izvolim pomaknuti s tim usranim jadnim autom mikroskopskih dimenzija kad on vozi zgodan terenac prilagođen našim uskim hrvatskim cestama, a k tome još prestižne marke beemve. Usput je još nešto komentirao, vjerojatno glasno, ali ja nisam nikad naučio čitati s usana promatrajući u retrovizor.
Gledaj kako letim, poručio sam mu i okupao se u suzama od duhovitog teksta (oh, kako mi samo nedostaje takva lirika u domaćih autora jer su uglavnom pod teškim brigama, nabujale umjetne depresije i radnji koje nalikuju svakodnevnim jadikovkama), pa stisnuo polako po gasu. I tako sam se vozikao u potpuno suprotnom smjeru od predviđenog cilja jer sam primijetio da mi se sadržaj albuma sviđa. Nastavio sam s obredom preslušavanja. Još jednom. Na tom zamrznutom dijelu vremena od zastrašujuće prošle godine Projekt su odaslali nevidljivu ali jasnu poruku svima – može se preživjeti i u ovako prijetećem okruženju, neprimijećeno osvajati već pri prvom susretu s njihovom muzikom! Nisu se stisnuli i čekali da nestane nedaća već su nas napali kad je gotovo nestalo uvijek nam nužne ljudske topline. A ako se dogodi slučajno da se ’21. prometne u veselu i punu nade godinu, Projekt ne bi smjeli u javnim prostorima i priredbama sjediti u skromnim stražnjim sjedalima, već biti na pozornici ispod reflektora, sa zagrijanom publikom ispred sebe. Pa makar ona sjedila na stolicama.
Podijeli na društvenim mrežama