Ne, ovo nije još jedan od naslova koji tretira pojavu jugoslavenskog novog vala kao svetu kravu već izražava kritički odmak beogradskog publiciste naspram onog doba s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, doba koje je nepokolebljivo promijenilo lice domaćeg rokenrola i postalo potpornim stupom u nastupnim periodima za buduće izvođače i autore.
Mnogi od aktera iz tog vremena bili su vođeni idealima koji su im vrijedili i više od života. Neki su uspjeli opstati, no mnogi nisu.
No, vratimo se ovoj briljantnoj knjizi svježe objavljenoj u ediciji Naklade Ljevak iz Zagreba. Dušana Vesića smo već imali sreće upoznati s njegova dva izuzetna naslova objavljena u proteklim godinama: iscrpnoj biografiji o Bijelom dugmetu ‘Šta bi dao da si na mom mjestu’ i emotivnoj priči o ‘Magi, kao da je bilo nekad’, klavijaturistici grupe EKV. Tijekom predstavljanja ove posljednje knjige širom regije Vesić je paralelno započeo rad i istraživanje na temu jugoslavenskog novog vala, odlučan u naumu da vlastita, kao i tuđa ona autentična iz prve ruke, svjedočanstva ne ostavi bezdanu prošlosti već ih zabilježi.
Zamisli život… Novi val – prva generacija
Možda za neke mlade čitatelje, ili pak samo za nas koji smo, da nam posluži kao podsjetnik, prolazili tim oceanom kompleksnih društvenih kako političkih tako i kulturnih mijena koje su se zbivale ubrzanom dinamikom. Vesić, naravno, polazi najprije iz svoje osobne perspektive u nizanju događaja i likova o kojima piše, no nikada ne zaboravlja postaviti određenog izvođača u odgovarajući društveni kontekst, onaj u kojem smo odrastali i kojim je sve prožeto, i zanimljivo, nikada ne upada u zamku patetike i bezuvjetno glorificiranje nego održava strog pogled, poput učitelja. Kako je nastala riječka scena, mi lokalci to uglavnom znamo, pionirima pokreta Parafima i Termitima posvećena su poglavlja, a mnogi detalji iz njihove živahne karijere postaju jasni i transparentniji tek nakon čitanja knjige!
Tko je imao probleme s murijom, a tko ih je maštao radi stvaranja vlastitog mita, tko se uspio izdignuti iznad svojeg socijalnog podrijetla, gdje je i kada droga našla svoj puteljak do muzičara, čiji su akteri imali toliko sreće boraviti tijekom punkerskih godina upravo u Londonu i vraćali se na kućne adrese s naramkom novih ploča i atraktivnim instrumentima, kako su omladinske organizacije otvarale podrumske prostore za bendove? Na sva ova pitanja Vesić ima odgovor, sasvim je svejedno da li je u pitanju grad Ljubljana, Rijeka, Beograd, Novi sad ili Zagreb.
Vesić piše precizno, koncizno, savjesno i što je najvažnije pitko i prohodno. Tekst nije ni na trenutak zasićen samodopadnim primjedbama već naprosto teče temperamentno i autoritativno naprijed prema razriješenju. Upravo kao prema pravilima dobro složenog scenarija koji slijedi zaplet u trileru.
Autorovi su osjećaji prema novom valu, nepobitno, lijepi i ugodni, no kad je to potrebno pokazuje im i otpor, ali i razumijevanje s obzirom na uvjete u kojima su nastajale pojedine snimke najvažnijih izvođača. Sve što je dosad živjelo o tom vremenu u sjećanjima i pričama, dnevnicima i časopisima, Vesić je zaokružio u jednu prošlost, koja je završena prema njegovim razmišljanjima naglo 1982. godine, u izvrstan i napet vjerodostojan i vrijedan dokument.
Knjiga sadrži i nekoliko nikad dosad objavljenih fotografija Pankrta, Parafa, Termita, Prljavog kazališta, Azre (prve postave koja je uključivala Juru Stublića, Mladena Juričića, Branka Hromatka, Marina Pelajića i njegovo visočanstvo, Johnnyja Štulića), Filma, Haustora, Idola, Električnog orgazma, Pekinške patke, i tako dalje… I još samo jedna udica – jeste li znali da je Štulić odsvirao jam session ’78. s nekim članovima Parafa? Ne? Razlog više da ne propustite ovo štivo!
https://www.youtube.com/watch?v=vVOUrPyNfh8
Podijeli na društvenim mrežama