Služeći se tehnologijom usmjerenog zvuka,
Cenek uspijeva ostati nevidljiv dok se njegove zvučne instalacije više ili
manje suptilno uklapaju u gradsku vrevu. Od ambijentalnih zvukova do D’Annunzijeva
teksta, Cenekove instalacije funkcioniraju kao nenametljiva subverzija,
provokacija koju mnogi prolaznici neće ni primijetiti. Autor ostaje skriven,
izbjegavajući izravan kontakt s publikom. Štoviše, niti radovi nisu zamišljeni
kao nešto što će biti predstavljeno “namjernoj” publici, već kao
nešto što će egzistirati u gradskom prostoru i eventualno komunicirati s nekim
perceptivnijim prolaznicima.
Više o zvučnim instalacijama Filipa Ceneka
doznali smo od Sabine Salamon iz riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti:
Podijeli na društvenim mrežama