Zašto je Rijeka sportska provincija?

Ono što je zadesilo rukometašice riječkog Zameta u
poluzavršnici Kupa protiv zagrebačke Lokomotive teško da može ostati
ukalupljeno u sferu finog i pristojnog. Sajam taštine Hrvatskog rukometnog
saveza u malom podravskom mjestu imao je za sveti cilj samo jedno – veliki
finale morale su igrati Podravka i Lokomotiva. Zamet i Dalmatinka morali su
biti tek puki promatrači, jer je tako pasalo nekim bitnim ljudima.

Zamećanke su odigrale utakmicu sezone, pa možda čak i
desetljeća no osječki arbitri sa znakom EHF-a Cindrić i Gonzurek imali su
“sveti cilj” pomoći Lokomotivi, klubu od posebnog značaja za grad
Zagreb. Baš me zanima koji je to klub od posebnog interesa za Grad Rijeku,
bojim se da ga nema jer nogometni i vaterpolski klub u privatnim su rukama. Sve
od prve do posljednje koje je trenerski dvojac Žiljak-Vujmilović stavio u
subotu na parket dvorane strukovne škole u Đurđevcu odigrala je najbolje no
niti to nije dovoljno. Svih 1000 ljudi navijalo je za Riječanke i “biranim
riječima” počastilo slavonske suce. Nažalost nije se smjelo dogoditi da
drugu godinu za redom ne igraju finale Podravka i Lokomotiva. Osječki arbitri
uništili su san jedne sjajne mlade generacije rukometašica da uđe u klupsku povijest
i izbori Europu. Naravno, logičan slijed nakon subotnje traume je nedjeljni
poraz od Pločanki u borbi za Europu. Znam da je odahnuo predsjednik kluba Luka
Denona, čovjek čija je deviza “neka ide koja hoće” i koji rukomet
promatra kao statističku disciplinu.

Zašto je Rijeka sportska provincija vidjelo se i u Đurđevcu.
U riječkoj ekspediciji nije bilo niti predsjednika, niti tajnice, niti člana
uprave ako takav uopće postoji i onda kada te kradu onda ti se spočitava da se
stalno vadiš na suce. Rijeka će uvijek biti i ostati daleko iza Zagreba i
Splita ako se ministar Jovanović bude bavio samo  nogometnom močvarom.

Što se nogometa tiče jasno je da je Rijeka ostala u ligi i
to je ono najvažnije. Sve drugo je za što brži zaborav. Od prijelaznog roka dalje
drugim će se očima gledati prema Portiću 3 jer počinje nova era, slaganje kreće
od temelja. Odrađivanje preostalih 270 minuta je formalnost no put u Vinkovce
za bijele neće biti lagan. Na Kantridi je bilo 5.500 ljudi no više se pričalo o
susretu Jovanović – Mamić nego o nogometu što dovoljno govori o kvaliteti
priredbe na Kantridi.

Ostanak u ligi osigurali su i košarkaši Kvarnera i to je
najvažnije. Kakva će im biti nova sezona i u kojem će ju sastavu započeti to
nitko ne zna. Ono što se zna jest da opet nismo u Rijeci mogli vidjeti Cibonu,
Cedevitu, Zagreb… Možda u novoj sezoni bude bolje.

Vaterpolisti Primorja živjeli su na rubu no uspjeli su
upisati dvije pobjede nad Mladosti za vikend, prije toga u srijedu su remijem u
Herceg Novom izborili Final Four Lige prvaka u rumunjskoj Oradei i novi ogled
sa starim znancima, naravno zagrebačkom Mladosti. Nedostajala je 61 sekunda do
kraja subotnjeg dvoboja kada je Denes Varga okrunio vlastitu predstavu sezone i
donio pobjedu 8:7. Mlađi brat Varga svojim je četvrtim golom, projektilom sa
više od sedam, a neki kažu i deset metara matirao Josipa Pavića i donio
Primorjašima šansu da u trećoj utakmici izbore finale s dubrovačkim Jugom. U
subotu je fantastičnu partiju pružio i vratar Davor Car koji je iskoristio ukazanu
mu priliku i zahvalio trenerima na povjerenju.

Nedjelja je bila nešto lakša od subote, rezultat je na kraju
bio sličan 8:6, a junak je imao drugo ime – Javier Garcia je zabijao, asistirao
i presijecao.

Do finala su još dva dana. U srijedu u 20.15 dolazi
dubrovački Jug, a ako Riječani žele sanjati o prvome naslovu moraju do pobjede
na svome bazenu jer ih za vikend čekaju dva ogleda na gruškom bazenu, a kako se
igra na tri pobjede sve bi moglo biti gotovo u nedjelju.

I zato, nadam se da se i u srijedu vidimo na tribinama i ne
zaboravimo ono naše riječko krepat ma ne molat jer kada smo već osuđeni da se
borimo sami protiv svih ne ostaje nam drugo nego biti uz naše sportaše i
klubove.