Nije dobro raditi ražanj dok je zec još u šumi

 –  Ove prolazimo, a onda 9. siječnja na Kozalu
dolazi Zadar, koji objektivno i nema nekog pretjeranog interesa za ovo
natjecanje je mu ono ne nosi ništa za Europu. Dakle dobiti ćemo i Zadar i
organizirati završni turnir četvorice u Rijeci. – rekao je to Miočić uoči
odlaska riječkih košarkaša u Zadar na ogled protiv Sonic Puntamike. Nažalost
vodeći sastav A1 lige košarkaša doživio je svoj drugi ovosezonski poraz.
Završilo je 58:53, što je nekada znao biti rezultat poluvremena. Žalio se
kapetan Kvarnera Mateo Juričić da je teren u Jazinama bio pogibeljno sklizak i
da su uvjeti za igru bili na rubu regularnosti. Vjerujem da nije slučajan odabir
netipičan termin početka odigravanja spomenute utakmice od 15 sati.

Eto zbog čega nije dobro planirati, a imao je Miočić baš
sjajan plan. Sjećam se još u vrijeme one bivše države Rijeka je ugostila dva
Final Foura Kupa košarkaša koji se pamte, jedan i po tome što je bio posljednji
Kup Jugoslavije. Naravno na tim turnirima nije bilo mjesta za Kvarner osim u
ulozi suorganizatora. Miočić je ove godine imao u planu nešto više, ali umjesto
lijepih riječkih planova 9. siječnja 2013. ljubitelji košarke u Zadru gledati
će gradski derbi, a Vladimir Anzulović će baš kao i do sada marljivo i predano
raditi na samo jednom cilju – ostanku u prvoligaškom društvu. Unatoč činjenici
da su upisali osam uzastopnih pobjeda, mladi se trener ne želi zanositi Ligom
za prvaka i preseljenjem u Dvoranu Mladosti kada na red dođu velike utakmice.
Baš zato što je čvrsto na zemlji i što ne preskače stepenice Zula i ima ovakav
rezultat i u njega i njegov rad više ne sumnjaju čak niti oni dežurni skeptici.

Još je jedan ražanj spreman, a zec je još u šumi. Svi su se
mediji u Rijeci pa onda i nešto šire raspisali o povratku na Kantridu
“sina razmetnog” Anasa Sharbinija. Ne tako davno barem po njegovim
riječima “spasio je klub od financijske propasti svojim potpisom za Hajduk.”
Sada kada je u Saudijskoj Arabiji taj bi isti Klub pretpostavljam trebao
spasiti njega, jer za njega sada vrijedi ona daleko od očiju daleko od srca.
Tamošnja liga ne može sasvim sigurno zadovoljiti njegove nogometne ambicije
kojih barem se nadam još uvijek ima, a s druge strane možda bi zaista kao što
neki tvrde mogao predstavljati onu “dodatnu vrijednost” potrebnu za
lov na drugo mjesto i riječki iskorak u Europu. Nije sporno da ga riječki
nogometni gazda Damir Mišković želi “pod svojom kontrolom” već ove
zime, no o pregovaranju sa Arapima zna nešto i on i klub i Leon Benko koji je
mogao biti registriran za Rijeku tek kada su Arapi “na prijevaru”
izvukli od Rijeke neke novce koje naš klub ni po čemu nije trebao platiti. Anasa
za njegov sadašnji klub veže ugovor i do njegova raskida i Anasova povratka u
rodni kraj još se mora poklopiti dosta stvari i platiti dosta novaca.

U trećem slučaju iz velikog osobnog poštovanja prema
“zecu” u priči neću govoriti o ražnju, ali ovaj plan o kojemu se
priča posljednjih tjedana danas će u ponedjeljak 17. prosinca u 17 sati
doživjeti svoje ostvarenje u Gradskoj vijećnici. Veliki čovjek i sportaš Samir
Barać toga će poslijepodneva postati predsjednikom Riječkog sportskog saveza. Ako
uspije preskočiti ili zaobići sve prepreke koje mu se mogu naći na putu Samir
Barać mogao bi i nakon veličanstvene karijere napraviti puno za riječki sport.

Vaterpolisti Primorja od svoje su se publike za ovu
kalendarsku godinu oprostili još jednom uvjerljivom pobjedom od 20:6 protiv
zagrebačkog Medveščaka. Čovjek, kapetan i predsjednik Barać u tu je pobjedu
ugradio dva svoja pogotka.

U tjednu pred nama ono bitno dogoditi će se u Rovinju gdje
će odbojkašice Rijeke na još jednom završnom turniru Kupa pokušati donijeti
novi trofej u svoj grad. Pobjeda uz preokret u Linzu u tjednu za nama  možda je dobar putokaz. Kreću slavlja i
proglašenja pa je tako u četvrtak na rasporedu noć “Zajedno smo
Rijeka” u kojoj se od godine opraštaju nogometaši, a u petak je dodjela tradicionalne
nagrade Ivica Jobo Curtini. I zato za kraj sretno svima, velikima i malima, a
najviše sreće želim čovjeku sportašu i kapetanu Samiru Baraču.