Lopta iz svih kantuna

Jedna je kolumna u ovoj 2012. godini iznimno objavljena u
petak. Nije to bio bilo koji petak, bio je to po mnogo čemu povijesni petak za
riječki sport. Toga 17. veljače u VIP Salonu Grada Rijeke na Korzu 16 potpisan
je ugovor o suradnji sa Social Sportsom, sportskom fondacijom talijanskog
naftnog magnata i velikog zaljubljenika u sport i Rijeku Gabrielea Volpija. Bio
je to dan koji je iz korijena promijenio riječki sport ali i ovoga puta
moram podsjetiti da gospodin Volpi ne bi došao u Rijeku da mu o njoj biranim
riječima nisu govorili njegovi bliski poslovni suradnici i partneri već više od
dva desetljeća, Predrag Sloboda i Damir Mišković.

Bio je to dan kojim je na neformalan ili ako hoćete
poluformalan način započeo proces preoblikovanja nogometnog prvoligaša iz
Portića 3 i dan koji je zauvijek promijenio riječki sport, na bolje naravno.
Novi bitan datum za riječki nogomet je 5. ožujak kada je sportskim direktorom
kluba imenovan Srećko Juričić. Toga prvoga vikenda u ožujku Primorje je sa
Jugom odigralo 9:9 i ispustilo poziciju broj 1 u doigravanju prvenstva
Hrvatske.

Rijeka je dva tjedna kasnije nakon domaćeg poraza od Zadra
0:1 od predsjednika Miškovića zaslužila ocjenu “Ovo je dno dna”. Zahvalnicu
je dobio Ivo Ištuk, a za trenera postavljen Dragan Skočić, čovjek koji
potpisuje najuspješniju sezonu u klupskoj povijesti kluba iz Portića 3. Bilo je
to 17. ožujka, a dva dana kasnije na Kantridi je teško poražen od Hajduka pred
punim stadionom i brojnom talijanskom delegacijom. Toga dana izabrana je i nova
klupska uprava na čelu s predsjednikom Damirom Miškovićem. Toga vikenda
Primorje je bilo domaćin završnog turnira Jadranske lige. Nakon brilijantne
pobjede protiv Juga od 12:9 nakon vodstva od 12:6 uslijedila je finalna
katastrofa i poraz od Pro Recca sa 15:4.

Sami početak travnja pamtiti ćemo po prekidu utakmice Istra
– Rijeka zbog bakljade navijača. Treći vikend u četvrtom mjesecu pamti se po
bezočnoj sudačkoj građi u dvoboju polufinala Kupa za rukometašice u kojemu su
Zamećanke “morale” izgubiti polufinale od Lokomotive, Osječki
međunarodni arbitri Cindrić i Gonzurek odradili su “sveti cilj” i
osigurali tko zna koji finale Podravke i Lokomotive a Zamećanke su susret za
treće mjesto protiv Dalmatinke iz Ploča odigrale depresivno i ostale bez
Europe. Taj je tjedan bio posebno dobar za vaterpoliste Primorja koji su
najprije tijekom tjedna remijem u Herceg Novom osigurali završni turnir
četvorice vaterpolske Lige prvaka, a onda su na svome bazenu dosta teško došli
do dvije pobjede nad zagrebačkom Mladosti i plasirali se u finale protiv
dubrovačkog Juga. U tom periodu povijesni polufinale prvenstva Hrvatske igrale
su košarkašice Pletera, ali i odbojkaši Rijeke dok su ostanak osigurali
košarkaši Kvarnera i nogometaši Rijeke zahvaljujući odustajanju Dugopolja od
elitnog razreda hrvatskog nogometa. Rijeku je preuzeo Elvis Scorija i uspio ju
prodrmati.

Prvi vikend svibnja pamti se po sjajnom ostvarenju
rukometaša Zameta koji su u Poreču pobijedili našički Nexe sa 35:28. Izborili
su finale Kupa protiv nedodirljivog Zagreba, ali što je još važnije izborili su
plasman u Europu. Tih je dana za Primorje potpisao legendarni vratar Frano
Vićan, a odbojkašice su sa maksimalnih 3:0 u pobjedama nadmašile Split i
osvojile novi naslov prvakinja Hrvatske. Četvrtim uzastopnim naslovom europske
prvakinje okitila se karatistica Jelena Kovačević, rukometaši Zameta ostali su
bez fantastičnog vratara Ivana Stevanovića, no ono što je važno zapravo
najvažnije u tom dijelu godine jest drugo mjesto vaterpolista Primorja u
Europi. Bolji je u Oradei bio Pro Recco sa 11:8 no u odnosu na finale Jadranske
lige igra riječkih vaterpolista bila je nemjerljivo bolja.

Lipanj i dio srpnja iskorišten je za osvježavanje kadrova i
kukanje zbog nedostatka financijskih sredstava, a onda su početkom srpnja
krenula nova sportska uzbuđenja. No, nogometaši Rijeke nisu baš najbolje
otvorili sezonu u kojoj će vrlo bitnu ulogu imati i novi semafor na kojemu se
organizirano gledaju gostujuće utakmice voljenog kluba. U srpnju je trener
odbojkašica Rijeke Igor Lovrinov postao izbornikom seniorske vrste što je
svojevrsna nagrada za njegov rad s riječkim odbojkašicama.

U drugoj polovini kolovoza vijest svih vijesti bila je
dolazak u Primorje Sandra Sukna po mom osobnom mišljenju najboljeg vaterpolista
svijeta u ovome trenutku. Posve je nevažno kako mu je i kada nuđen ugovor.
Važno je da je Sandro stigao na Kantridu i da se sjajno uklopio u igru momčadi
koju od ove sezone vodi Ivan Asić. Hajduk je pobijeđen na Kantridi sa novim
semaforom. I još dvije novosti su treneri rukometašica Zameta Željko Čagalj i
košarkaša Kvarnera Vladimir Anzulović, dvojca sportskih fanatika čiji bi odnos
prema radu morao donijeti rezultate.

Početkom rujna nakon deset godina u Europu su izašli
rukometaši Zameta no poraz na gostovanju u Češkoj od Meso Lovosica 27:23 nije
predstavljao dobru premijeru. Prvi dio rujna pamtiti ćemo i po premijeri
sportskog dokumentarca o riječkim olimpijcima autora Vanje Vinkovića i po
dolasku u Primorje još jednog dubrovačkog vaterpolskog dragulja Paula
Obradovića. U rujnu je priređeno i prvo spomenuto gledanje gostujuće utakmice
Rijeke. Sjajnu pobjedu u Koprivnici na Kantridi je pratilo petstotinjak
gledatelja i akcija se pokazala kao puni pogodak. Nažalost u rujnu su se od
Europe ekspresno oprostili i rukometaši Zameta koje su  iz Europe izbacili
češki rukometni veterani iz Meso Lovosica. Na Zametu je istina slavio domaćin
sa 33:32 no to im nije bilo dovoljno da prođu dalje, a prema prikazanome to
nisu niti zaslužili. Nakon Hajduka na Kantridi i Slaven Belupa u Koprivnici
nogometaši Rijeke pobjedničku su rujansku trilogiju zaključili deklasiravši
Dinamo “pod stijenama”.

No odmah nakon toga uslijedio je poraz od tada 11. sastava
treće lige sjever Nedelišća u Kupu pa potop od 4:1 u Vinkovcima, i za
nogometaše Rijeke i njihove navijače počelo je vrijeme tuge i suza. Početak
pretposljednjeg mjeseca u godini ŽOK je promijenio u HAOK ali ime Rijeka u
odbojkaškom je svijetu ostalo sinonim za pobjede, barem u Hrvatskoj. Listopad
je donio i tri nova velika imena u stručnom stožeru rukometaša Zameta. Trenerom
je postao Irfan Smajlagić, a uz njega su i Valter Matošević i Alvaro Načinović.
Posljednji vikend u listopadu nazvao sam velikim vikendom riječkog sporta ali
nadam se da mi nitko neće zamjeriti što ću sada i ovdje spomenuti samo pobjedu
Primorja nad Jugom.

Studeni je bio mjesec riječkih sportskih heroja i heroina.
Vaterpolisti Primorja u Zagrebu su protiv Juga osvojili Kup Hrvatske, prvi nakon
17 godina. Europsko srebro na 50 metara leđno osvojila je Sanja Jovanović, a
svjetsko srebro u Parizu karatistica Jelena Kovačević. Uz to košarkaši Kvarnera
i rukometaši Zameta nastavili su nizati uspjehe.

Početak prosinca obilježio je dolazak u grad jedne od
najljepših sportašica na svijetu, košarkašice šibenskog Jollyja Antonije
Mišure, a potom je uslijedilo imenovanje Samira Baraća novim predsjednikom Riječkog
sportskog saveza, pa eliminacija košarkaša Kvarnera iz Kupa Krešimira Ćosića od
zadarske Borik Puntamike i za kraj mjeseca i godine 14. trofej odbojkašica
Rijeke u eri Igora Lovrinova. Lakoćom su riječke odbojkašice stigle do novoga
trofeja, puno će im teže biti preživjeti godinu pred nama.

Svima koji vole sport i ovaj grad kao i svima koji će ih tek
zavoljeti želim sretnu i uspješnu Novu 2013. godinu. Do tada ne zaboravite ono
naše riječko Krepat ma ne molat!

Kalendar događanja