Šume uz Rječinu bogate su raznolikom florom, no osim
sakupljanja bilja, tamo često potražim mir.
Nije rijetkost da se usput i osvježim u bistroj i hladnoj vodi ove
prekrasne rijeke. Priroda je čarobna i ljekovita i poput majke daje nam hranu,
utočište, osvježenje, ogrjev… pa je boravak na takvim mjestima ujedno i
najbolji anti stres program.
Okoliš uz Rječinu je nestvarno zelen od raznog bilja. Oduševit
će vas ne samo boja već i oblici koje možete vidjeti ako malo usporite šetnju
ili zastanete.
Po nekim statistikama postoji 350 000 biljnih vrsta. Moram
priznati da mi barem polovima od tog broja nije poznata. ;-). No kako godinama odlazim u šumu i skupljam
jestivo bilje, one koje znam vrlo rado ubirem za jelo.
Zanimljivo je kako nakon niza godina konzumacije određene
biljke na mojoj osobnoj skali variraju po okusu, pa one koje su nekad bile vrlo
rijetko na jelovniku, danas zauzimaju sam vrh.
Jedna od njih je i Prorasla lesandra (Smyrnium perfoliatum).
Dvogodišnja biljka iz poznate obitelji štitarki (Apiaceae) ove godine uživa
moju naklonost i to s potpunim pravom. Postoji i njezina mediteranska varijanta
koja se naziva Lesandra (Smyrnium olusatrum). Raste uz more i vrlo je sličnog
izgleda, s tek neznatnim razlikama, no prorasla lesandra nešto je blažeg okusa,
a time i prihvatljivija našem jelovniku.
Kao tipičan primjer već navedene obitelji štitarki od kojih
su poznate one kultivirane; peršin, celer, mrkva, kim… i lesandra je vrlo
aromatična, s mirisom i okusom između peršina i celera, no ipak nešto blaža i
meni osobno puno ukusnija. Vrhove razgranate stabljike ponekad visoke i 1,5 m
krase “mali žuti” cvjetići složeni u štitaste cvatove. Karakteristična po svojim sjajnim, trodijelno
perastim listovima izgledom se izdvaja od onih po život opasnih štitarki poput
Kukute (Conium maculatum) i Divljeg peršina (Aethusa cynapium) koji više nalikuju
izgledu kultiviranog peršina.
Mogli bismo je svrstati u prave šumske biljke, jer je vrlo
često nalazimo u svijetlim listopadnim šumama te uz same rubove šuma i to do
2000 metara nadmorske visine.
Za jelo se koriste mladi listovi i izdanci, cvjetni
pupoljci, sjemenke koje mogu poslužiti kao zamjena za papar (sirovo ili kuhano)
i korijen (kuhan).
Osim što je ukusna, stoji zapisano da su je stari Grci i
Rimljani koristili kao lijek protiv skorbuta i astme.
Ovom prilikom napravio sam tjesteninu s mladim listovima lesandre,
brzo i ukusno jelo čak i za one najmlađe koji uglavnom vole pizze, pite,
kolače, sendviče i svu ostalu “zdravu”, kaloričnu hranu.
Skuhanu tjesteninu procijedimo i ostavimo sa strane.
U blenderu izblendamo prethodno namočene suncokretove
sjemenke i orahe s vodom u omjeru 1:2 – jedna
šalica sjemenki i oraha na dvije šalice vode. Umjesto oraha poslužiti će
bademi, indijski oraščići i slično. Svemu dodamo dvije žlice zobenih pahuljica kako
bi dobili kremastu teksturu koja će sve malko zgusnuti, potom iscijedimo pola
limuna, dodamo žličicu crne soli koja mirisom podsjeća na jaja, malo maslinovog
ulja, malo soja umaka i sve zajedno još jednom dodatno izblendamo. Ako je
dresing previše gust, dodamo još malo vode.
Lesandru nasjeckamo na sitno. Dio lesandre ostavimo po
strani za garniranje, a ostatak uz malo svježeg vlasca kratko podinstamo na
malo maslinova ulja kako bi se arome bolje prožele.
Dodamo izblendani dresing da sve zajedno provri.
Kad je gotovo, zalijemo našu tjesteninu mirisnim dresingom i
garniramo s ostatkom lesandre.
Dragi ljudi dobar tek i ostavite koju šparogu i meni sad kad
znate lesandru 😉
Podijeli na društvenim mrežama