Rijeka u nedjelju igra protiv Lokomotive koju je donedavno vodio bivši igrač Rijeke Mario Tokić. Bez posla Tokić je ostao dva kola prije kraja prvoga dijela sezone, smijenjen je nakon poraza od Cibalije.
– Otada sam ostvario dosta kontakata s klubovima iz Austrije i
klubovima iz bliskih zemalja, nešto i s Azijom, ali čovjek treba biti
realan. Tijekom zimskih priprema rijetko koji klub traži novog trenera,
ne vjerujem da će se pojaviti ponuda s kojom bih bio zadovoljan još
barem mjesec, dva. Zanima me samo sređena i ambiciozna sredina, ne želim
raditi u srednima koje nisu sređene. Radije ću sjediti doma! Iskorist
ću ovo vrijeme da posjetim nekoliko europskih klubova, da vidim kako se
radi vani, u kom smjeru ide nogomet. Uvijek kažem da se može naučiti
kako nešto treba ili ne treba raditi.
Devet godina igrali ste u Austriji, koja se čini kao zanimljiva trenerska destinacija?
– To bi bilo dobro. Austrija možda nije nogometno atraktivna, s
austrijskim klubovima sigurno se ne može osvojiti Liga prvaka, ali je za
rad i napredak idealna zemlja. Posebice za trenere koji su na početku
karijere, a ne pripadaju lobijima. Kod nas si stalno pod povećalom ako
nisi pripadnik nekog lobija, stalno ti traže mane i ne možeš normalno
napredovati. To sam osjetio na svojoj koži.
Iz Lokomotive ste otišli u dosta čudnim okolnostima, koji je bio razlog razlaza?
– Razlog je bio da nismo igrali atraktivno! Tako je rečeno, što god
to značilo! Puno razgovaram s ljudima, posebice mi je drago čuti
mišljenje ljudi koji nisu izravno uključeni u posao. Svi su bili
iznenađeni, jer su vidjeli da se u Lokomotivi dobro radilo što su
pokazali rezultati. Ove smo sezone bili treća najmlađa momčad i svima
smo parirali. Jedino gdje sam se malo razilazio s klupskim vodstvom je
kada sam govorio da mi momčad nije dobro izbalansirana. Govorio sam da
mi trebaju napadači da bismo igrali atraktivnije, a na početku sezone
imao sam samo jednog krilnog i jednog klasičnog napadača. Na moje
inzistiranje došao je Krstanović, koji je puno pomogao. Nama nije bio
prioriet rezultat iako smo ostvarivali dobre rezultate i završili u
polufinalu Kupa. Prioritet je bio razvoj mladih igrača. Ako cijela
Europa pita za Majera, Ivanušeca ili Šunjića, koji je jedan od najboljih
zadnjh veznih u HNL-u, valjda smo napravili iskorak s mladim igračima.
Došao je Radonjić koji se oporavljao godinu dana, polako smo ga vraćali
bez ozljede, vratio se Musa koji godinu i pol dana nije igrao ozbiljan
nogomet… Napravili smo sve što je bilo planirano, a kada nisu mogli
naći neki razlog, onda su rekli da ne igramo atraktivno.
Je li bilo osobnih sukoba s Božidarom Šikićem ili sa sportskom politikom kluba?
– Ne! Jedino što sam od početka sezone govorio da imamo premalo
ofenzivnih igrača s čime se Šikić slagao. Nismo doveli nikoga, pa sam
igrao s onim što sam imao. I nisam nigdje kukao! Mislim da je momčad
imala glavu i rep, ostavio sam iza sebe igrače fizički top-spremne,
taktički su dosta dobro obučeni iako su mladi i imaju puno prostora za
napredak. Nismo se ni u čemu bitnom razilazili u pogledima i zato je naš
razlaz bio iznenađujući. Moj je dojam bio da smo stalno bili na istoj
valnoj duljini. Ne znam je li to bilo iskreno.
Koliko vas je odnos Lokomotive i Dinama opterećivao u radu?
– Imali smo petoricu posuđenih igrača Dinama, ne možeš pobjeći od
povezanosti s Dinamom. Nisam imao nikakve izravne instrukcije da moram
raditi ovo ili ono, imao sam odriješene ruke što se vidjelo. Igralo se
prema mojim zamislima, sigurno da nismo igrali kao Dinamo. Nije mi na
kraj pameti bilo da kopiramo njihovu igru, niti smo za takvo nešto imali
igrače. Bez obzira na povezanost nije bilo pritiska, prioritet su bili
razvoj mladih igrača. I Capan koji je došao u Rijeku još uvijek je mlad
igrač! Dosta smo dobro radili s mladim igračim iako bih ja uvijek volio u
momčadi imati barem trojicu, četvoricu iskusnih igrača uz koje mladi
igrači lakše stasaju. To sam htio kada sam doveo Krstanovića, koji je
izuzetno pozitivna osoba što je važno za mlade igrače.
Lokomtiva koja u nedjelju dolazi na Rujevici sada igra atraktivno?
– Ha, ha… Ne znam, nisam gledao ni jednu utakmicu, pa neću ništa komentirati.
Prošle sezone jedini ste pobijedili šampionsku Rijeku u
normalnim okolnostima budući da je poraz prvaka u zadnjem kolu od Dinama
ipak bio posljedica slavlja. Ove sezone prvu ste utakmicu izgubili,
zadnju ste pobijedili, imate dobar skor s Matjažom Kekom?
– Da budem iskren, mnogo puta sam slušao da je Kek defenzivan trener,
čak su me često uspoređivali s njim što je meni kompliment. Kek je
odličan trener, koji ima novu momčad i trebat će mu malo vremena da sve
posloži. Ali trebat će mu manje vremena nego što bi mu trebalo u drugim
sredinama, jer je Rijeka posložen klub koji ima veliku podršku navijača
što se ne smije zanemariti. Svaka čast navijačima Dinama, Hajduka ili
Osijeka, ali navijači Rijeke su velika snaga što sam osjetio svaki put
kada sam dolazio na Rujevicu. Navijači Rijeke razumiju igru i znaju kada
treba dati podršku! Pritisak koji na Rujevici stvore navijači na
centralnoj tribini osjetio sam samo u Rapidu! Svaka čast Armadi i
ostalim navijačim skupinama, oni uvijek imaju svoju snagu. Ali centralna
tribina je istinska snaga! U takvim uvjetima je lakše raditi. Neće Keku
biti lako, Rijeka je dignula stepenicu visoko, ima jaku konkurenciju u
Hajduku koji se budi, u Osijeku koji puno ulaže i dobro radi i naravno u
Dinamu. Ja mislim da će Rijeka na kraju ipak biti druga!
Svaki trener volio bi imati Damira Miškovića za predsjednika?
– Apsolutno! S distance vidim da Kek ima veliku podršku i ovlasti.
Mišković je svjestan da je Kek trener i menadžer, koji će pronaći igrače
koji mu trebaju. Mišković ga podržava, jer zna da Kek neće raditi
ekshibicije, isto razmišljaju. Svaka čast Miškoviću i Srećku Juričiću,
koji razumije nogomet i sve zna. Njih trojica čine pravi trokut,
izuzetno mi je drago kao bivšem igraču Rijeke da se tako nešto događa na
Rujevici.
Budući da vas uspoređuju s Kekom, možda ste predisponirani da jednog dana dođete na Rujevicu?
– Ha, ha… Dok sam radio u B momčadi Dinama i Lokomotivi, uvidio sam
da ljudi koji u nogometu nisu baš puno toga napravili stvaraju u
javnosti iskrivljenu sliku. Nikada nisam previše htio filozofirati, niti
eksperimentirati. Kao trener sam radio i dalje ću raditi ono što je
meni u igračkoj karijeri donijelo 14 trofeja. To je moja filozofija od
koje neću odstupiti. Istina je da se u tome dosta podudaram s Kekovim
razmišljanjima ili s Halihodžićem, koji je u Dinamu ostvario sjajne
rezultate, a stalno su ga apostrofirali da igra predefenzivno. Svi traže
razvoj igrača i rezultate, ali prema moje mišljenju, igrače ne možeš
pravilno razvijati bez rezultata. Što znači igrati aktraktivno i gubiti
utakmice?! Interes za igrače Rijeke dovoljno govori o tome kako Kek
razvija igrače! Rijeka dovodi igrače u silaznoj putanji i svi se oni
dignu kroz pozitivne rezultate. To je i moja filozofija od koje neću
odstupiti! Naravno da bih jednoga dana volio doći u Rijeku i raditi u
klubu koji mi je puno pružio.
Izvor: Sportcom
Podijeli na društvenim mrežama