Sve što je lijepo kratko traje ili ipak ne?

Mi
ljudi imamo tu čudnu naviku da se na kraju 
uvijek vraćamo na početak te 
postajemo sentimentalni i nostalgični prizivajući u sadašnjost sva sjećanja
stečena igrom prošlih dana. Pred koji dan bila sam sa svojim društvom na kavi i
neprimjetno su se između nas došuljale riječi koje su oblikovale crno-bijele
razgovore u boji. Rečenice koje su najčešće počinjale riječima “sjećate li
se…” vrtile su se među nama koji smo djelovali jednako uzbuđeno kao i prvog
dana na faksu. Svaki profesor koji nam je predavao, svaki položeni predmet –
sve je to pronašlo put iz pretinca naših sjećanja pa do tog lipanjskog dana. A
vi? Zasigurno se  svatko od vas barem
jednom pronašao u ovakvoj vrsti razgovora uobičajenog baš u ovo doba godine.

Ponekad nas nije bilo baš volja učiti, radije smo ispijali kave sa društvancem
i uživali u razgovorima koji su skretali u raznorazne teme, ponekad smo bili
pasivniji od psa u hladovini, a ponekad smo imali toliko energije da nismo
mogli ni sjediti na jednom mjestu. U svakom slučaju, na našim se licima pri
ovim razgovorima  pojavi veseli smiješak
i budemo zahvalni što su nam dani protekli upravo tako kako jesu. Često nam
kažu da su studentski dani najbolji dani u životu. Možda nam se sada ta izjava
čini samo rečenicom u kojoj je upotrijebljena hiperbola kao jedna od stilskih
figura, ali značenje onog što je prošlo pokaže svoju veličinu tek onda kad se
više ne može vratiti. “Nije li to čudno,” rekao je netko jednom, “dan za danom
ništa se ne mijenja, ali kad se okreneš iza sebe sve je drugačije.” Okej, okej,
da nisam možda pretjerano sentimentalna i pridajem previše važnosti ovoj temi?
Možda da, možda ne, ovisno kako tko promatra svijet. Sjedite, razmislite u miru
i donesite nove odluke. Što biste drukčije učinili da možete vratiti vrijeme
unatrag, a na što se ponosite? Donesene zaključke ostavite u pričuvi i
upotrijebite ih za novu akademsku godinu koja će nam, duboko se nadam, ostati u
još ljepšem i vedrijem sjećanju.

Za
one koji se još bore sa završnim ispitima, želim puno sreće i uspjeha! Kad smo
mogli do sada, možemo i od sada! I za kraj, jedan savjet svim studentima –
Učite da biste naučili, a naučite da biste zaradili! Recesija vlada, ali
vrijedne ruke uvijek će pronaći posao!