Semezdin Mehmedinović na Vrisku predstavio svoju knjigu “Ovo vrijeme sada“

Program „Balkan express“ jača veze među regionalnim piscima i književnosti te na 14. Vrisak dovodi pet autora čije su posljednje knjige imale jak odjek u cijeloj regiji. Semezdin Mehmedinović predstavio je riječkoj publici svoju knjigu „Ovo vrijeme sada“, a razgovor je moderirala Đurđica Ćilić.

Knjiga „Ovo vrijeme sada“ mješavina je memoara, proze i poezije i kao takva briše granice žanra. Mehmedinović ističe kako ga u Americi, u kojoj je živio do 2019. godine, nikada nisu svrstavali u non-fiction. „Ja sam opisivao ono što mi se dogodilo, ali jezik ima osobinu preobražaja. On transformira i fikcionalizira“, kaže dalje. „Sve ono što pišem počinje kao dnevnička forma koja naknadnim uređivanjem postaje ono što jest“.

Tema kojoj se uporno vraća, a i koja je okosnica njegove knjige, jest zaborav. Kaže da zapisuje jer ima strah od zaborava. Također ga okupira tema identiteta. Kao „pisac iz egzila“ ima mnogostruke identitete – onaj „balkanskog, ratnog pisca u Americi“, zatim identitet „stranog pisca u Sarajevu“, pa i identitet „bijelog Muslimana u Americi“, o čemu pripovijeda u ovoj knjizi. „Čini mi se i da izbjegavam ostati u identitetu“, priča. „Teško je pobjeći od onoga kako vas drugi vide“.

Nadalje, osvrće se i na neminovnu tragičnost u svojim tekstovima. Kaže da književnost ima osobinu da se fokusira na ono tragično jer čovjek ono lijepo ne želi dijeliti s ljudima. “Nemoguće je nemati tu neku drugu stranu, to nešto iza jer ljudska priroda je takva. Ono što je dobro ramenom je naslonjeno na nesreću“, poručuje.

Razgovaralo se i o intimi i etičnosti jer piše i o životima sebi bliskih ljudi. „Meni je pisati o najosobnijim iskustvima prirodno, nisam nikada imao problem opisivati događaje iz svoga života i nikada nisam imao potrebu za izmišljanjem“.

Tema razgovora bile su i ilustracije, jer su one neizostavni dio njegovih knjiga. U maniri ispreplitanja, koja je prominentna kroz cjelokupni razgovor, Mehmedinović objašnjava da „voli hibridne forme i da su crteži došli potpuno prirodno kao dodatak tekstu. Ja imam opsesiju slikom. Slika pomaže distanci“. Ilustracija tako za njega nije sama sebi svrha, već je ravnopravan dio teksta. “U književnosti je bitno što kažemo, ali i kako to kažemo”, zaključuje.

O autoru

Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. u Kiseljaku kod Tuzle. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je kao urednik u novinama, tjednicima te na radiju i televiziji. Uređivao je više časopisa za kulturu i bavio se filmom. Godine 1994. nastaje njegov igrano-dokumentarni film Mizaldo, Kraj teatra, koji je izvan konkurencije prikazan na Berlinskom filmskom festivalu.

Objavio je zbirke pjesama Modrac, 1984., Emigrant, 1990., i Devet Aleksandrija, 2002., knjigu zapisa, kratkih priča i pjesama Sarajevo Blues, 1995., dnevničku prozu Ruski kompjuter, 2011., knjigu pisama Transatlantic mail, 2009., Autoportret s torbom, 2012., Knjigu prozorâ, 2014., Me’med, crvena bandana i pahuljica, 2017., i Ovo vrijeme sada, 2020.

Od 1996. do 2019. živio je u Sjedinjenim Američkim Državama, sada piše u Sarajevu.