Centar Turnića u 70-ima / Foto: Tatjana Sandalj / Radio Rijeka
“Naselje Turnić jedno je od najzanimljivijih zbog svoje
etapne izgradnje i različitosti primijenjenih stambenih tipologija, od prvih
eksperimenata s montažnim sustavima kasnih 50-ih godina, do uhodane
industrijalizirane proizvodnje stambenih jedinica 60-ih i 70-ih godina”,
tumači povjesničarka umjetnosti Lidija Butković Mićin. Ona, na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, pohađa poslijediplomski doktorski studij s temom
istraživanja arhitekture Rijeke nakon Drugog svjetskog rata.
Govorimo o razdoblju u kojem je Rijeku gradila prva
generacija poslijeratnih arhitekata, a koje je do sada gotovo neistraženo.
Jednako tako, kada govorimo o primjerima riječke arhitekture što je valja
zaštititi rijetko spominjemo objekte iz tog vremena. A mnogo bi vrijedne
baštine moglo biti zauvijek izgubljeno aktualnim obnovama s postizanjem
energetske učinkovitosti u kojima se ne slijedi uvijek originalna arhitektova
ideja.
Butković Mićin je i članica projekta Motel Trogir u okviru
Udruge za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze, a u okviru tog projekta
organizirana je prva ovosezonska urbana šetnja i to baš u Rijeci, naseljem
Turnić.
Dvadesetak hodača upoznala je s prostornom i arhitektonskom
povijesti naselja: od prvih poratnih višestambenih objekata i “koncentričnih”
gradilišta 50-ih i 60-ih, do stambenih tornjeva na Čandekovoj ulici iz kasnih
70-ih koji su slovili za najviše u tadašnjoj Jugoslaviji. Uniformnost boja i
oblika dobila je, za sudionike, posve novo značenje.
Naime, nakon što je završena prva važna riječka prometnica
iza Drugog svjetskog rada, današnja Zvonimirova ulica, uz nju su nikli prvi
višestambeni objekti namijenjeni zaposlenima u industrijskoj zoni na Mlaki. Na
brdovitom, urbanistički i građevinski zahtjevnom terenu iza tog prvog niza
nicali su “blokovi” današnjeg Turnića.
Podijeli na društvenim mrežama