Ne znam kome točno ovo uputiti, pa ću ovdje 🙁

Tata je u ponedjeljak imao ozljedu na radu (brusilica mu pala na nogu).
Završili smo na hitnoj di je čak sve prošlo ok.. nakon 2 sata…
Horor počinje kada idemo na previjanje na Sušak.
Nakon dva sata čekanja, što je s obzirom na gužvu još valjda i ok, pošalju nas na treći kat.
Znači, otvorena rana, šivana vena, šavovi, lijevi nožni zglob – LIFT NE RADI!
Nekako se popne gore, dobije sve što treba + gips jer je i kost dobila svoje, i sad počinje ono najgore.
Čovjek od 60 godina, s gipsom do koljena i dvije štake mora skakutat na jednoj nozi tri kata nizbrdo!!
Najgore je što jako puno pacijenata protrne kada vidi stepenice i za većinu ne postoji teoretska šansa da se uspiju popest!

Moj tata je prilično vitalan pa je uspio odskakat svoje, ali voljela bih kad bi se to što prije moglo riješiti jer ovo nije prihvatljivo!

Nadam se da će ovo pročitati netko tko može pomoći, hvala 🙂

Ivana

Ivana Katalinić / 17.06.2010.

Svakako se slažemo sa Vama da takvo stanje stvari u jednom Kliničkom bolničkom centru nije prihvatljivo. Jedna od smjernica gradske uprave inzistiranje je na izgradnji novoga KBC-a na Sušaku, budući da sama Rijeka, ali i cijela regija koja gravitira Rijeci, zaslužuje moderan medicinski centar. Nažalost, to nije i jedan od prioriteta države. Zbog toga nam je izuzetno žao da ne možemo pomoći na neki konkretniji način, budući da KBC nije u nadležnosti gradske uprave nego Ministarstva zdravstva.

Možemo još samo ponoviti činjenicu kako će rad gradske uprave i dalje biti usmjeren ka aktivnostima koje će pridonositi svijesti o potrebi novoga centra u kojemu bi svi njegovi korisnici dobili odgovarajuću njegu i skrb, umjesto ovakvih neugodnih situacija koju ste i sami prošli.

Hvala na brzom odgovoru, i nadam se da će Ministarstvo zdravstva učiniti nešto po tom pitanju što prije 🙂

S obzirom da nam je u zdravstvu situacija kakva je,preostaje nam da se u ovakvim slučajevima poslužimo maštovitošću i snaći se kako znamo.Ja bih ostavila oca na par minuta i organizirala transport kolicima.Znam da bi trebala bolnica to sama rješavati,ali ako sami nešto ne poduzmemo obija nam se o glavu.

Naravno da sam ostavila tatu i tražila kolica. Nakon 15ak minuta pronašla sam gospodina zaduženog za transport pacijenata i na pitanje da li bi mogla dobiti kolica jer tata ne može hodati, odgovor je bio, i to prilično drskim i visokim tonom: “Kolica nema za nikoga, pa ni za njega!!”.
Nakon toga stvarno nisam imala više riječi i samo sam se nadala da ćemo što prije doći na red da možemo otići doma 🙁

Odgovorite