Riječki sport doživljava
svoju renesansu barem u nekim granama no i one su trebale vremena za prilagodbu
u svim sektorima. Nisu se samo igrači trebali aklimatizirati, uigrati. Sve, ali
baš sve trebalo se posložiti jer u svim tim pričama logistička potpora jednako
je bitna ako ne i bitnija od snage sastava od kojega se ipak, na kraju krajeva
nešto očekuje.
Iako ste možda očekivali da
ću nabrajanje započeti sa vaterpolom ili nogometom prevarili ste se. Ovu ću
priču započeti sa ženskim rukometom, i to sa „starijom sestrom“ Zametom. Kada
je na ljeto klub preuzeo Drago Žiljak pitao sam ga jedno po meni bitno, pa
možda i presudno pitanje. „Imate vrlo malo iskustva u radu sa rukometašicama.
Vi ste čovjek iz muškog rukometa. Hoće li biti problem?“ Tada, u kolovozu
prošle godine odgovorio je „Mislim da ne bi trebalo biti nikakvih problema“, a
onda su po nepisanom pravilu, koji možemo proglasiti i dijelom Murphyjeva
zakona problemi krenuli, naravno u seriji „jer nikada jedno zlo ne dolazi
samo“. Htio je Žiljak, u dva ili tri navrata ove sezone odstupiti, jer mu nisu
bili jasni razlozi nekih poraza. Srećom shvatio je na vrijeme da je jutro
pametnije od večeri, prespavao i ostao na klupi. Nakon prve od tih epizoda
rekao sam mu „Ova ekipa ima potencijal za treće mjesto, i umjesto razmišljanja
o ostavci bolje bi bilo koncentrirati se na nabavku novca za nastup u Europi.“
Tada, negdje početkom listopada prošle godine nije baš bio uvjeren u to, a
sada, prošle subote nakon sjajne izvedbe i pobjede u Samoboru 21:26 shvatio je
svu draž vremena i njegove važnosti u razvoju sportskoga kluba. Shvatio je i
prihvatio iskusni trener sve zahtjeve ženskog sportskog promišljanja i sada je
to jedna sjajna mlada cjelina čiji je potencijal izuzetno visok i spreman za
nadogradnju.
Kada je Primorje promijenilo
vlast jednako je tako bio potreban period prilagođavanja na nove okolnosti, na
nove načine rada, na nove uvjete. Puno je naravno lakše prilagoditi se na
bolje, no ovom prilikom ono što je bitno podcrtati jeste da i za taj projekt
europskog Primorja treba vremena i treba proteći određeni period da se poslože
sve kockice mozaika. Znam, kritički sam se odnosio prema Zoranu Roji prije
svih, pitali su me mnogo puta, pa kako pa zašto, pa ja sam mislio da ste vi
prijatelji. Ja sam uvjeren da jesmo i da ćemo to ostati, jednako kao što sam
uvjeren da mi Zoran nikada neće zamjeriti niti jednu rečenicu napisanu u
kontekstu koji mu baš i nije po guštu. Jer kada odigraju kao što su recimo ove
sezone odigrali protiv Mladosti u Zagrebu vrlo ću spremno napisati hvalospjev
sa argumentima i proglasiti ih herojima Grada i nemam pojma što. Opet ću se
vratiti na kraj ljeta i predstavljanje ove, nikada jače momčadi Primorja u
novijoj povijesti. Predsjednik i dobri duh Primorja Predrag Sloboda tome je
zgodom u više navrata apostrofirao „Nema imperativa. Ovi momci ništa ne moraju.
Ako ne bude sada biti će dogodine“. Sa time je bocnuo sve one koji misle da je
rezultat osnovno i često jedino bitno mjerilo uspjeha u sportu. Kup je
izgubljen nakon nesretne 18 serije peteraca protiv Juga. No objektivno Primorje
je veliki favorit protiv Jadrana iz Herceg novog za plasman na Final Four Lige
prvaka. Prva utakmica u srijedu od 20.10 zahtijeva od riječkih ljubitelja
sporta da bazen napune do vrha i da ne štede grla jer će se na uzvrat u Crnu
Goru tek mjesec kasnije. Ono još važnije jest borba za trofej također u Rijeci,
također ovoga tjedna. U subotu od 18.40 na redu je Jug, a ako se to prođe onda
u nedjelju iza ručka od 15.40 Pro Recco ili u nekoj SF varijanti zagrebačka
Mladost. Mogu razni „glavonje“ govoriti kako se vaterpolom ozbiljno bavi svega
nekoliko zemalja na svijetu, ali ovoga je tjedna posebna privilegija biti
stanovnikom Rijeke. Oni koji dođu na bazen vidjeti će vrhunske istinske
spektakle i bez sumnje uživati. Dogodi li se trofej, predlažem, neradni ili
barem navijački dan za sve da nas slučajno ne usporede sa Kerumgradom. Ali
svakako, gospodine Sloboda, stvorili ste momčad kojoj da bi postala besmrtna
nedostaje tek trofej.
I naravno isti poučak
trebali bi i morali bi primijeniti na nogomet i na Rijeku. Trebali bi što je
realnije moguće promisliti i pričekati da se krene slagati mozaik. Svijet je
lijep kada sanjamo, kaže naslov jedne stare pjesme beogradskih Pilota, ali, i
porazi i neuspjesi drugih vrsta sastavni su dio sporta. No, ono što je bitno
jest da postoji plan, i neki zadani vremenski okvir za njegovo ostvarenje. I
zato smatram da i Damiru Miškoviću i svim njegovim sadašnjim i budućim
suradnicima treba dati vremena da poslože riječke nogometne puzzle i da slože
sliku kojoj će se s vremenom sve više ljudi diviti. Ništa ne dolazi preko noći,
i ništa osim kiše snijega, i ponekad grada ne pada s neba. Social Sports uzela
je pod svoje okrilje Rijeku na period od tri godine i tek nakon isteka te tri
godine biti će poželjno, ali i moguće svoditi račune o uspješnosti ili
neuspješnosti projekta.
Ne zaboravite Primorje je na
korak od četiri najbolja sastava u Europi, ali do toga nije došlo preko noći,
vrijeme, vizija, kvalitetni kadrovi i logistika svakako su jamac pravilno
postavljenog poslovnog projekta a i Primorje i Rijeka to bez sumnje jesu, a ako
netko i misli da nisu mišljenja sam da treba dopustiti da vrijeme učini svoje.
Za kraj, nadam se i vjerujem
da će i u srijedu ali i za vikend svi putovi istinski ljubitelja sporta u našem
gradu voditi na bazen, ali i na ostala borilišta gdje nastupaju naši omiljeni
klubovi i sportaši. Krepat ma ne molat! Vidimo se na tribinama.
Podijeli na društvenim mrežama