Mural apostrofira braću
Venucci kao dva riječka dragulja, prikazujući njihove portrete iz djetinjstva,
simbole njihovih djelovanja te središnji portret, spoj fotografije zrelog Rema
i autoportreta Romola Venuccija.
Život Romola i Rema Venuccija
paradigma je grada Rijeke i svih mijena gradske povijesti. Rijeka se zbog svojeg geografskog položaja u
sklopu Austro-ugarske monarhije našla u posebnom političkom položaju na tlu Hrvatske
jer je kao Corpus separatum pripojena mađarskoj kruni, da bi između dva
svjetska rata pripala Italiji. Njihov otac, Antal Wnoucsek, kao vojni obveznik
premješten iz rodne Baranje (Pécs) u Rijeku gdje se oženio Slovenkom Marijom
Anom Rostand. Remo i Romolo Wnoucsek rođeni su 4. veljače 1903. godine u
Rijeci. U međuraću mijenjaju prezime češkog porijekla Wnoucsek u talijansko
Venucci i prihvaćaju talijansku kulturu i jezik.Remo Wnoucsek diplomirao je
strojarstvo na Institute Technique Superieur u Friburgu (Švicarska), postajući specijalist za strojarske
instalacije.
U »Cantieri Navali del
Quarnero« radio je na projektiranju energetskih uređaja i instalacijama za sve
vrste brodova i podmornica. Godine 1934. projektirao je zgradu »Dopolavoro dei
Cantieri Navali del Quarnero«, odnosno »Radnički dom«, koji je tada bio centar
društvenog, sportskog i kulturno-umjetničkog života zaposlenih u riječkom
brodogradilištu. Cijeli svoj radni vijek radio je u Brodogradilištu, najprije u Cantieri Navali del Quarnero, a
nakon rata ostaje, kao jedini inžinjer u Brodogradilištu 3. Maj, za kojeg je
napravio cjelovitu procjenu štete, izradio planove za generalnu rekonstrukciju
i odigrao neprocijenjivu ulogu u njegovoj obnovi. Projektirao je i brod Abbazia 1939. prema kojemu
je kasnije izgrađena serija od 6 brodova pjesnika, sudjelovao u obnovi Rijeke, broda Galeb,
predavao u Industrijskoj školi. Osnovao
je strojarski odjel Rijeka Projekta te
projektirao instalacije na kisik i acetilen za sva brodogradilišta u
Hrvatskoj, instalacije za riječke
bolnice i fakultete, sve instalacije za
Vojnu bolnicu u Splitu te mnogo brojne zgrade u Rijeci i Hrvatskoj.
Remo Venucci, kao i njegov brat Romolo
bili su vrsni glazbenici. Romolo je svirao tri instrumenta, a posebice je bio
izvrstan violinist. Remo Venucci se
posvetio sviranju orgulja, a bio je orguljaš i zborovođa u svim
glavnim riječkim crkvama. Preminuo je u
Rijeci 1987. godine. U obitelji sa šestero djece govorilo se mađarski pa Romolo
u Rijeci pohađa mađarske škole i studira na Likovnoj akademiji u Budimpešti
(1923- 1928 Prihaćajući nova umjetničkih strujanja, Romolo postaje jedan od
vodećih umjetnika riječke avangardne grupe svojim kubo-konstruktivističkim
ekspresivnim opusom. Ostvaruje javne radove, freske u Kapucinskoj crkvi
1927.-1928. te skulpture anđela za pročelje crkve na Kozali 1933-1934.Nakon
rata Romolo Venucci, kao i njegov brat Remo, svjedoče duboku povezanost s
okolinom od koje se, ni u najtežim uvjetima poratnog života i opstanka u novoj
Jugoslaviji, nije mogao ni želio odvojiti, čak ni za velikog egzodusa riječkog
stanovništva 1960-ih godina. Romolo, kao pripadnik talijanske manjine
zapošljava se u talijanskim osnovnim školama
te kao pedagog osniva vrlo popularne tečajeve slikanja u Circolo
Italiano, koje su pohađali mnogobrojni riječki umjetnici. Umire u Rijeci 1976.
godine, a tek je nekoliko desetljeća nakon smrti priznat kao najveći riječki
likovni umjetnik 20. stoljeća.
Podijeli na društvenim mrežama