Prema riječima kustosice Ksenije Orelj, izložba se može
shvatiti i kao svojevrsni putopis posvećen anonimnim pejzažima, odnosno potraga
za izgubljenim ili spotaknutim djelićima vremena, ali i kao vizualni esej koji
zagovara imaginaciju, nježnost i toplinu kao principe osobnog pa onda i
zajedničkog prostora. S puno poetike, Davor Sanvincenti otkriva tragove starih
vremena te ih svojim intervencijama dovodi u kontekst naše suvremenosti. Na taj
način ističe suštinu izložaka koja ostaje trajne vrijednosti bez obzira na
protok vremena, neovisno o kom se mediju radi. Izložba se na vrlo zanimljiv
način poigrava medijima, vremenom i njihovim međuodnosima.
Više o radovima otkrio nam je autor na otvorenju:
Podijeli na društvenim mrežama