Početkom tjedna ili točnije
prošloga utorka uprava Rijeke imenovala je 58-godišnjeg BiH trenera za nasljednika
Alena Horvata. Čuđenje je najmanje čime se može opisati reakciju nogometnog
navijačkog puka na ovaj potez „dvojca bez kormilara“ Komen – Milenković. Ako su
htjeli šok terapiju uspjeli su, i to ne kod igrača (jedini ga poznaje Fenan
Salčinović kojega je trenirao u Čeliku) već prije svega kod navijača i ljudi
kojima su „bijeli“ prirasli srcu. Ne treba i neću suditi čovjeku prije nego li
je odigrana ijedna utakmica pod njegovim vodstvom. No napisati ću ovo, jer mi
uopće nije jasno kojim se to kriterijima vodio spomenuti „dvojac bez“ pri
dovođenju „bosanskog Katalinića“. Njegov posljednji angažman bio je prošle
sezone na klupi „Širokog Brijega“ gdje u četiri kola nije osvojio niti bod, a
zamijenio ga je Branko Karačić koji je s gotovo istom momčadi sada na prvom
mjestu BIH Premijer lige. Neću suditi Ištuku prije nego li je i počeo raditi
svoj posao ali ne mogu se oteti dojmu da je ovo nalik na popularnu humorističnu
uspješnicu „Lud zbunjen normalan“, a Vi sami odlučite koji je lik namijenjen
Ištuku. U Rijeku u nedjelju dolazi Split a potom se odlazi u Maksimir Dinamu,
pa ćemo vidjeti „čija majka crnu vunu prede“.
Odigrali su riječki
nogometaši tijekom tjedna i prijateljski ogled protiv moćnog slovenskog
drugoligaša „Bele Krajne“ i pobijedili u završnici sa 2:1, uvjerivši same sebe
da imaju pravo zahtijevati zaostale plaće, jer ipak oni su velike zvijezde. Iskreno
ne mogu dočekati nedjelju, da vidim na djelu novu Rijeku, a do tada, e do tada
što se nogometa tiče trebao je ovo biti povijesni tjedan sa sretnim krajem,
međutim, nakon nogometne tragedije u Pireju hrvatski nogometni reprezentativci
istrčati će u utorak na travnjak Kantride sa željom da se dobrom igrom
opravdaju za užas prikazan u Pireju. Izgleda da spasa više nema za Slavena
Bilića koji je po nepisanom pravilu kriv što su napuhane nogometne veličine
odigrale utakmicu bez okusa i mirisa, čistu nogometnu bljuvotinu. Istina imao
je pravo Igor Štimac ustvrdivši da pod Bilićevim vodstvom reprezentacija nije
pobijedila „ozbiljnu“ utakmicu još od EURA 2008 i slavlja protiv Njemačke.
Ipak nadam se i želim
vjerovati da će riječka reprezentativna službena premijera proteći pred
ispunjenom Kantridom uz pobjedu Hrvatske te prije svega korektno navijanje. Još
da nas vrijeme posluži….
Nogometašice Jack Pota daleko
od očiju javnosti jako dobro guraju u svom natjecanju. U prošlom kolu
pobijeđena je Victoria sa 3:0 no usprkos tome na Krimeji se neće skupiti više
od stotinjak gledatelja, a ponekad niti toliko.
I dok nogometaši Rijeke ne
mogu više od onoga što trenutno pružaju više sigurno mogu vaterpolisti
Primorja. U tjednu iza nas odigrali su dvije utakmice, jednu pobijedili drugu
izgubili ali u obje nisu odigrali gotovo ništa vrijedno spomena. U domaćem
dvoboju protiv Jadrana iz Herceg Novog u kojemu su slavili sa na prvi pogled
uvjerljivih 9:6 djelovali su kao da su pali s Marsa ili neke druge još
udaljenije planete. No pobjedi se nije trebalo gledati „u zube“, a uoči
gostovanja u Dubrovniku svi su obećavali da će napokon odnijeti puni plijen sa
Gruža. Iako sam trebao s njima krenuti prema Jugu ipak sam odustao i bio sam u
pravu. Nešto mi je govorilo da neće biti dobro. Uštedio sam nekoliko kila
živaca iako sam tijekom prijenosa na Dubrovačkoj (bez brige neće se zalomiti
niti jednoj od dvije tragikomične riječke televizijske postaje da se
zainteresira za bilo što osim za vlastitu samoodrživost) televiziji došao u
napast da u nekoliko navrata razbijem vlastiti „prozor u svijet“. Kada je prvih
osam minuta završilo rezultatom 6:2 za Jug uz niti jednu obranu Zdravka Radića
vratara dovedenog kao pojačanje bilo mi je jasno da su izgubljeni i bitka i
rat. Do kraja dvoboja branio je Car i skupio solidnih 8 obrana a Riječani su do
kraja uspjeli održati isti zaostatak (11:7). U reprizi finala Prvenstva pali su
bez ispaljenog metka. Istina osim Daniela Varge nisu mogli računati niti na
pomoć Frana Paškvalina (o čemu predstavnici medija nisu imali pojma sve do
početka prijenosa, ali o tome neću jer sam obećao i sebi i drugima). Bez dva
vrlo bitna kotačića u mehanizmu niti jedan stroj ne radi dobro, ali ipak prema
viđenome ne mogu se oteti dojmu da je voljni moment bio ispod svake razine i da
su Primorjaši bodove ostavili negdje u autobusu, oko Neuma. U subotu idu u
Sori, a iako neupućeni „pile do iznemoglosti“ da je Primorje druga momčad Pro
Recca zbog prijateljsko-poslovne suradnje dvaju predsjednika Gabrielea Volpija
i Predraga Slobode talijanski je sastav miljama ispred Riječana koji će „morati
pojesti puno palente“ da dostignu aktualne doprvake Europe. Primorjaši su mogli
i morali više, a zašto nisu neka odgovore u bazenu.
Zapravo borbenost i voljni
moment ono je što publika cijeni i ono što nerijetko nadomješta nedostatke.
Htijenja nije nedostajalo rukometašicama Orijent Presoflexa i košarkašima
Kvarnera ali pobjede su na kraju odnijele Lokomotiva i Split. Orjentašice su
poznate po fanatičnoj borbenosti od početka do kraja susreta, ali za poraz od
Lokomotive (24:29) krivnju trebaju tražiti u vlastitim redovima (pet promašenih
sedmeraca u ovoj utakmici svakako je previše). Najopasnija je i ovoga puta bila
Slavica Šuster koja je imala jedan promašaj iz igre i dva sa sedam metara za
sedam pogodaka. Kvarner se dobro držao protiv trostrukog europskog prvaka pune
tri četvrtine a onda je „pukao“, od 28. do 38, minute Splićani su napravili
seriju 33:4 i priči je bio kraj. Od riječke košarkaške mladosti izdvojio bi
Ćoškovića sa 18 poena.
Nakon opisane blamaže u
Varaždinu zli su jezici i dežurni dušobrižnici već krenuli smjenjivati Dragu
Žiljka s mjesta trenera Zamećanki. Na njihovu žalost Žiljak je ostao trener, a
niti ekipa nije kažnjena. Vraćena je Jasenka Pilepić da radi s vratarkama i to
je dalo rezultata. Korina Vučić protiv Umaga upisala je 14 obrana (10 u drugom
poluvremenu) a Istrijanke su poražene sa 33:23 u igri koja je zaboravljena sa
zvukom sirene. Starije riječke prvoligašice u srijedu idu na „edukativni izlet“
u Koprivnicu kod Podravke, dok one mlađe idu na dalek i relativno težak put u
Sinj. Budu li se borile i dozvole im suci Orjentrašice bi mogle Sinjankama
pomrsiti račune.
Što se muškog rukometa tiče
već deset godina rukometaši Zameta nisu bili na drugome mjestu na ljestvici.
Istina u „krnjem prvenstvu“ bez Zagreba i Nexea, ali izabranici Alena
Kurbanovića izgubili su do sada tek bod u Bjelovaru a u subotu su mirno prošli
kroz Čakovec pobijedivši Međimurje 30:24. U subotu u Rijeku dolazi Karlovac
koji je prilično „domaćinska“ ekipa, ali svakako treba biti na oprezu. Za
vikend su doma i obje ženske ekipe. Rukometa do mile volje.
Što se odbojke tiče nju sam
ostavio za kraj. Riječanke su u Interligi upisale neočekivano lakih domaćih 3:0
protiv Bratislave a pomalo neočekivan bio je nedjeljni domaći poraz odbojkaša
Rijeke protiv Rovinja od 1:3.
Pred nama je tjedan velikih
sportskih užitaka, a sve počinje u utorak na Kantridi. Dođite, navijajte,
uživajte. Rijeka je grad koji zaslužuje puno više sportskih spektakala nego li
ih dobiva. Pokažimo svima da smo spremni i sposobni organizirati i popratiti
sve velike sportske događaje.
Podijeli na društvenim mrežama