Ovo je priča o dirigiranom ždrijebu, o motivaciji novcem i o diktaturi Zagreba nad Rijekom. Ne bojte se neće biti riječi o politici, ovih nam je dana i previše obećanja i predizbornih fraza. Ovo je priča o vaterpolistima Primorja koji očito smetaju Zagrebu. Da tome nije tako ne bi se organizirao dirigirani ždrijeb završnog turnira Kupa Hrvatske u Zadru 10. i 11. prosinca. Ovoga ljeta vaterpolski su se djelatnici već pokazali kao vrlo sujetan svijet. Najprije je dubrovačkom Jugu smetalo što se 45-godišnji Perica Bukić reaktivirao u redovima zagrebačke Mladosti za svega jednu kunu godišnje. Poručili su tada iz Dubrovnika da je ovdje riječ o sukobu interesa jer je Bukić dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza. Postoji jedna izreka za takve sitničave ljude no njezin sadržaj ipak nije primjeren za ovu kolumnu. Bukić je odigrao četiri utakmice za Mladost pa je potpisao za drugoligaša Novi Zagreb. Možda sada neće smetati Jugašima.
Sve do nedavno vladao je prividan mir, a onda je red došao na Kup. U svim sportovima ždrijeb određuje parove Kupa, osim u odbojci gdje je ždrijeb poludirigiran, osim u vaterpolu. Čelnici Mladosti uputili su tom istom Perici Bukiću prosvjednu notu u kojoj ističu kako se sustavno favorizira dubrovački Jug. Bukić je tu notu uvažio, a u pozadini te odluke našao se novac. Zagrebački športski savez (čiji je proračun četiri puta veći od proračuna Hrvatskog olimpijskog odbora) obećao je Mladostašima 500.000 kuna za plasman u finale Kupa. Dakle „žapci“ su imali 500.000 opipljivih razloga za prosvjednu notu. Jug se ovoga puta nije žalio. Moguće je da su motivirani određenom količinom novčanica. No to ne mogu tvrditi jer za to ne znam. Ono što mogu tvrditi jest da je SRAMOTA da je Rijeka dala predsjednika tome vaterpolskom savezu a od njega nema NIKAKVE koristi. Predrag Sloboda uspješan je poduzetnik, no njegovo je poslovno carstvo u Nigeriji, u Hrvatsku se dođe opustiti i odmoriti, a o vaterpolu razmišlja prilično sporadično. Sloboda kao predsjednik Saveza očito je poslužio da bi sanirao dubioze nastale organizacijom Europskog prvenstva vaterpolista u Zagrebu. Kada je sanirao minus dozvoljeno mu je da progura pravilo o tri stranca u Prvenstvu i to je jedina izravna korist koju je imalo Primorje od njegova angažmana. Sada je Primorje u pobjedničkom nizu od devet pobjeda. U srijedu gotovo sigurno pada i Medvešćak u Zagrebu i u subotu splitski Jadran u Rijeci, a onda dolazi subota i dirigirani sraz sa dubrovačkim Jugom.
Posve je jasno kome je jedino bilo u interesu da tako to završi. Tragedija je da je predsjednik Saveza i Kluba najviše zakinutog ovom odlukom posve nezainteresiran za ono što se događa u hrvatskom vaterpolu.
Jasno je da ako se želi osvojiti trofej morate pobijediti i jakog protivnika kakav Jug bez sumnje jest. No ostaje gorak okus da su DIKTATURA i NOVAC motivirali ovakvu situaciju. Nadam se i vjerujem da će za dvije subote plivalište u Zadru preplaviti riječki navijači i da će pomoći Primorjašima u borbi protiv jakog protivnika, novca i zagrebačke diktature. Uspiju li bit će to sjajan rezultat i dokaz da je sportsko zalaganje i sportski motiv iznad onoga financijskog.
Sve je izglednije da riječko-meksička nogometna simbioza neće imati sretan kraj. Već sa istekom ove kalendarske godine Rijeka će gotovo sigurno ostati bez trojce Meksikanaca. Trener Ištuk otpisao je Delgadilla, a Alferezu uvjetovao da se na pripreme vrati sa 75 kilograma. Meksikancu se ultimatum nije svidio a Gutierrezu se ne sviđa ostati sam bez sunarodnjaka na Kvarneru. I ovo je priča o motivaciji. Svi sanjaju zaigrati na Old Traffordu ili Santiago Bernabeu (pod uvjetom da prođu bolje od Dinama), a malo je teže motivirati se za nastup u Varaždinu, Zaprešiću ili Zadru na primjer. Meksikanci se najblaže rečeno nisu snašli u Rijeci. Koji su razlozi za to drugo je pitanje. Tko je odgovoran za njihovo dovođenje i hoće li odgovarati za ovaj očiti promašaj pokazati će vrijeme. Promašaji nikome ne koriste i za njih struka mora snositi odgovornost.
Prije početka sezone košarkaša bilo je bitno preživjeti. Aramis Naglić kukao je da krpa momčad i da nema niti jednog imperativa jer ne zna „s kime će moći računati“. Sva je sreća da košarka opet stanuje u Rijeci baš kao i muški rukomet. Istina lige su lišene nastupa najjačih klubova ali nema ništa ljepše od toga da vidite imena Kvarnera i Zameta u samom vrhu. Opravdano je sanjati da će napokon na Kozali Zaigrati i Cibona i Zagreb i Cedevita, a u SC Zamet Nexe i Zagreb CO. Motivi u ove dvije momčadi čisto su sportski pa su i njihovi uspjesi time ljepši, veći, draži.
Rijeka nikada neće biti Zagreb, ali da se treba založiti svime što se ima na raspolaganju da se spriječi zagrebačka sportska diktatura – treba. I zato Krepat ma ne molat i vidimo se na tribinama
Podijeli na društvenim mrežama