Suprotno možda očekivanjima nije sve završilo sindromom Yoko Ono. Tako su u Berlinu, dovoljno daleko od balkanskog ludila s početka devedesetih, inicirali projekt neobaveznog druženja koje bi povremeno zabilježili na trakama.
Otada je prošlo tridesetak godina, a oni su, pod nazivom La Folee (uočite sitnu distinkciju između njihova imena i ploče Stranglersa: La Folie), pred još jednu novu godinu odlučili sve to zajedno zalijepiti kao kompilacijski album The Way Up.
Pjesme koje su nastajale tijekom tog dugog perioda, ima ih četrnaest na CD-u, nisu godinama poružnile (to se uglavnom događa, i to ne samo ljudima) već štoviše su prodisale i zrače neodoljivim šarmom, pogotovo one ska predznaka, a koje vas podižu na noge baš kad ste pomislili da vam je smrt evo tu iza ugla. Naravno, ne radi se samo o tzv. dizalicama, mijenjaju se tu atmosfere u pjesmama, pa će vas zaskočiti i pokoji klasik rock, rege, ali i nešto zahtjevnije duže ambijentalne epizode, a koje vrlo jasno ukazuju na Ivankin nevjerojatni vokalni i autorski talent poznat iz projekta s Mrletom, Mr.Lee&IvaneSky. Šutljivi momak iza projekta, Mario Fišter, progovara kroz nenametljive i neodoljivo šarmantne kompozicije, dok je njegova supruga, Sanja, ona koja tuče srcem u bubnjarski set. Muzika ih je spojila i davno prije negoli su potpisali bračne dokumente. Iz pjesama se ne osjeća nikakav strah ili melankolija za ostavljenim prostorom ex Yu, tu su mizeriju prepustili onima koji nisu skupili dovoljno hrabrosti za neizvjesnu životnu avanturu. Naprotiv, uskočili su na područje koje vrvi ljepotom i optimizmom, pa stoga i ne čudi da se neke njihove vesele skakavice (poput duhovite Tie me Up to Electric Chair) stvari vrlo rado emitiraju na londonskim alternativnim radijskim postajama. Na koncu sve su pjesme (osim jedne na njemačkom jer Ivanka je poliglot) otpjevane na uvjerljivom i zavidnom engleskom.
U centru kao što je Berlin, a ne bavite se samo popravkom televizora i tostera, stječete na brzinu naobrazbu, bez obzira na poteškoće koje vam se ispriječe na putu, prilagođavate se trenutno uvjetima, upijate utjecaje i, dakako, izravno ste na izvoru, na tzv. melting potu, i preostaje vam samo jedna mogućnost – poznanike muzičare uključiti u vaš projekt! A kako Mario nije podrugljivac, negativac niti zločinac, već kreativac beskonačnih razmjera i isto takvih muzičkih horizonata, malo je tko odbio suradnju na ovom neformalnom, a drsko zgodno upakiranom albumu. Pa ćete tu čuti i američkog saksofonistu Ben King Perkoffa, Sanjinog kolegu s perkusionističke berlinske akademije, Bernda Vogela, gitaristu i voditelja njujorške filmske akademije, Amira Husaka, pjevačicu i glumicu Angelu Peltner, producenta Alessandra Domenica Roccoa, Dubravka Magerskog, Ivana Gabrića, trombonisticu Tanju Becker, i neizbježno, Mrleta.
Ako vam se album ovog proširenog ansambla nađe pod rukama, ubacite ga u plejer. Nećete pogriješiti jer djeluje poput eliksira i uopće nije loš za podizanje spolne želje, barem tako mi se čini. Da bi i najnestrastveniju osobu oživjelo.
Podijeli na društvenim mrežama