Kampus ili K(r)ampus?

Neispravni liftovi, nedovoljno grijanje objekata, puknuće odvodnih
cijevi zbog kojih objekti ostaju bez vode, zaleđene vodovodne cijevi (studentski
restoran), neispravne instalacije, famozna poluventilirajuća fasada
Građevinskog fakulteta koja nije izdržala prve jače nalete bure te više nego
klimave žute fasadne ploče Filozofskog fakulteta razlog su za frustraciju i
ogorčenje studenata i svih ostalih djelatnika smještenih unutar novih zgrada
riječkog Kampusa.

Zašto se sve to događa u
novosagrađenim i modernim riječkim studentskim objektima u koje je utrošeno
toliko novaca iz gradskog i državnog proračuna  (čitaj: novaca poreznih obveznika), postoji li
mogućnost pogreške izvođača radova, tko je najodgovorniji za alarmantno stanje
koje se događa u vrijeme ispitnih rokova; kada Građevinski fakultet ne održava
ispite zbog nepostojanja optimalnih uvjeta (nedostatak vode, grijanje), kada
studentski restoran Kampus zbog istih uvjeta isto tako ne radi, te kada se
studenti Filozofskog fakulteta smrzavaju u poluzagrijanim predavaonicama.

Zašto se na mjestu gdje
naleti bure nekad prelaze brojku od 150 km/h izgrade objekti u staklu s više
nego suptilnim fasadama neotpornim na vjetrovito vrijeme? Zašto se postavljaju
staklena ulazna vrata koja ne mogu izdržati 
„uobičajene“ riječke kiše koje nezaustavljivo prodiru u predvorja zgrada
i tako stvaraju prave male „bazene“? Tko je kriv za otpadanje dijela
novopostavljenoga krova na restauriranoj zgradi Akademije primijenjenih
umjetnosti?

Iako sam laik po pitanju
građevinske struke, ipak logično pretpostavljam da su se gore spomenuta pitanja
koja za studente i djelatnike Sveučilišta predstavljaju nepremostivi problem,
trebala uzeti u razmatranje mnogo prije nego li se ijedan objekt počeo graditi.

Možemo li danas govoriti o
modernom riječkom Sveučilištu koje treba generirati razvoj samog grada te uže
okolice, sveučilišta u kojem trebaju stasavati budući riječki znanstvenici koji
bi trebali spriječiti kroničan problem hrvatske znanosti – odljev mozgova? Možemo
li govoriti o zadovoljnim studentima koji u novim visokokvalitetnim i modernim
prostorijama još marljivije nego prije ispunjavaju svoje akademske zadaće? Možemo
li govoriti o investiciji u budućnost, kada zadovoljenja egzistencijalnih uvjeta
nema, niti ih se može naslutiti u bližoj budućnosti.

Očigledna jest činjenica da
će netko morati odgovoriti na ova kompleksna pitanja prije ili kasnije, no
koliko će to poboljšati narušenu sliku o sveučilišnim objektima te hoćemo li
strahovati i uslijed sljedeće nepovoljne vremenske prognoze, preostaje nam za
vidjeti.