Čim se spomene Morriconeovo ime, odmah se pomisli na Leonea i obrnuto. Pred očima iskrsnu ikonički likovi C. Eastwooda, E. Wallacha i L. Van Cleefa, ponekom i ono G. Maria Volontèa, začuju se taktovi teme iz zasigurno najpoznatijeg filma tzv. Čovjek bez imena trilogije – Dobar, loš, zao – fijukne bič, odjekne hitac, sijevne hladnokrvno oko… Zajednički nazivnik je, dakako, špageti-vestern, žanr koji svoju iznimnu popularnost osim Leonovoj naglašeno stiliziranoj režiji jednakim dijelom duguje Morriconeovim ništa manje stiliziranim i efektnim skladbama.
Sjećanje: Ennio Morricone
Legenda filmske glazbe nedavno je zasluženo otišla u legendu, dok je nama ostalo njegovo umjetničko djelo rasuto u više od petsto filmskih i televizijskih naslova. Tom prigodom Art-kino je odlučilo odati počast ovom velikanu pa će u kolovozu kroz četiri utorka pored spomenute trilogije (Za šaku dolara, Za dolar više…) prikazati i njezin, možemo slobodno reći, zaključni dio, Bilo jednom na Divljem zapadu.
Osim što su ovim filmom oba autora do majstorstva doveli žanrovsko-glazbene odrednice koje su utvrdili u prethodna tri naslova, uz njega se vezuje još jedna legenda koja kazuje kako je redatelj za početnu scenu obračuna (s Ch. Bronsonom u glavnoj ulozi) namjeravao angažirati upravo dobar-loš-zao tim kako bi s njima i doslovno okončao te tako okrenuo novu stranicu u svojoj karijeri, ali se trojac nije dao nasamariti. Simbolički su ostali itekako živi, spriječivši time Leonea u namjeri da s njima odstrijeli i sam vestern.