U okviru izložbenog programa Ogledi u vizualnom s tri ciklusa fotografija predstavlja se izuzetno zanimljiv bugarski fotograf Antoan Božinov, teoretičar fotografije i predavač fotografije na Sofijskom sveučilištu ,,Sv. Kliment Ohridski”, Nacionalnoj akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost te na Novom bugarskom sveučilištu. Rođenje 1958. godine.
Godine 2017. stekao je akademski stupanj doktora znanosti s disertacijom na temu „Subjektivni dokumentarizam u bugarskoj fotografiji (1970.–1991.)“ na Fakultetu novinarstva i masovne komunikacije Sofijskog sveučilišta. Autor je više od 20 znanstvenih publikacija, dvije monografije i dvije foto knjige. Njegove fotografije izlagane su na više od 100 međunarodnih izložbi. Održao je preko 40 samostalnih izložbi u Bugarskoj, Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su: statua Bugarske fotografske akademije (2002.), nagrada Svjetske zdravstvene organizacije (2002.) te nagrada na natječaju „Canon – Fotografija godine“ (2007.).
Godine 1999. utemeljio je međunarodni foto bijenale „FODAR“, čije se XIII. izdanje održalo u ožujku 2025. u Nacionalnoj galeriji – Dvorcu, u Sofiji. Njegovi tekstovi i fotografije objavljivani su u časopisima poput „Bugarska fotografija“, „Kultura“, „Otadžbina“, „Žena danas“, „Pogled“, „Radničko djelo“, „Demokracija“, „1000 dana“ (Bugarska), „Sovjetska fotografija“ (SSSR), PHOTO (Francuska), Altomphoto (Danska), Réponses Photo (Francuska) i drugima.
„Jao, jadni Yorick”
Fotografija je, po svojoj prirodi, pozvana služiti istini – ona je tehnički instrument koji pokazuje ono što „je bilo”. Kazalište stoji na suprotnom polu – ono je igra, stvara „fikciju”, izmišljenu stvarnost. Da bi ušlo u područje istine, potrebno mu je svjesno djelovanje: usredotočenost na bitno, konstruiranje paralelne stvarnosti i „sažimanje” vremena, apstrahiranje od „toka stvarnosti”. To se događa ponekad više, ponekad manje,ponekad nikako, ali nikada potpuno. I uvijek postoji određena doza teatralnosti. U antičkim (pa sve do srednjovjekovnih) oblicima kazališta ona je dobrodošla jer pridonosi mistici i ritualu. Dobra predstava danas ostavlja dojam ljudskog otkrića, razotkrivajući istinu skrivenu iza tisuća svakodnevnih trivijalnosti.
Kada fotografija počne inscenirati, ona se odriče vlastite prirode kako bi ušla u kazališnu igru. Uspijeva li u ionie? Ili kazališni zastor visi rastrgan, nesposoban prikriti golu istinu? Vodi li dvostruka negacija, u čisto aritmetičkom smislu, do potvrde ili do simulakruma? Ne postoji univerzalan odgovor. Istina se mora dokazivati svaki put iznova.
Ova kolekcija problematizira odnos fotografije prema drugim umjetnostima, tražeći različite puteve uključivanjem kazališnih, slikarskih i čisto fotografskih pristupa. Primjerice, čak i pod potpunom kontrolom mizanscene, rasvjete i kompozicije u studiju, ostaje jedan presudan trenutak koji sliku osobe pretvara u portret.
Uz seriju fotografija „Jao, jadni Yorick” na izložbi će biti prikazane i fotografije nastale tijekom posljednjih četvrt stoljeća, a koja uključuje: studijske portrete i aktove, kao i serije „Portreti mojih Facebook prijatelja” i “Maske moga sina”. U njima protagonisti igraju sami sebe unutar okruženja koje su sami odabrali i u kojem se osjećaju najopuštenije. Serija odjekuje široko rasprostranjenim selfijima na društvenim mrežama.
Izložba je dio godišnjeg programa Galerije Pasaž u okviru programa Ogledi u vizualnom. Sufinancirana je sredstvima Grada Rijeke – Upravni odjel za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade, Odsjek za kulturu i Primorsko-goranska županija, Upravni odjel za kulturu, sport i tehničku kulturu.
Ivica Nikolac