Jedinstvo u različitosti

Ovo
pitanje vodi me na jednu, sad već dosta davnu, multietničku svjetsku duhovnu
konferenciju mladih, posvećenu duhovnom jedinstvu religija. Bilo je to u
Kopenhagenu negdje sredinom devedesetih. Na moju žalost, nisam bio prisutan
uživo, ali cijeli tok konferencije popratio sam kasnije putem video snimke koju
su mi donijeli kolege s fakulteta (sudionici ovog skupa). Moderator konferencijskih
radionica bio je gospodin Dato J. Jagadeesan, veoma zanimljiva osoba, gorljivi
promicatelj ljudskih vrijednosti i jedno vrijeme visoki dužnosnik u vladi
Malezije. Njegova predavanja nešto su najbolje što sam ikada slušao na ovu temu
i zato si još ni danas ne mogu oprostiti što sam negdje zagubio tu video
kazetu. Na svu sreću, ostala mi je sačuvana jedna tanka nastavna skripta iz
koje izdvajam djelić teksta vezanog na spomenutu temu. Mislim da je ovo
najbolja prigoda za tako nešto:

 

ZAJEDNIČKO
OBILJEŽJE SVIH RELIGIJA

Temeljitim
ispitivanjem otkrilo se da je većina takozvanih razlika među religijama
povezana s predrasudama i nepoznavanjem kako drugih tako i vlastite religije.
Sve religije prvenstveno upućuju na uzvišenost Boga i na čovjekovu dužnost
prema Bogu i prema svojim bližnjima. Po ovome što je vidljivo, sve one imaju
mnogo zajedničkih obilježja.

 

1. Vanjska obilježja
jedinstva

 

–
Sve religije nastale su između 7. stoljeća prije Krista i 7. st. Naše ere, izuzetak je
hinduizam i sikhizam. Podrijetlo hinduizma izgubljeno je u davnini, dok je
sikhizam nastao dosta kasno, u 17. stoljeću.

 

–
Sve religije nastale su u Aziji pa se može reći da je Azija kolijevka svih
religija.

 

–
Osim hinduizma, sve religije imaju svog posebnog utemeljitelja (proroka).
Judaizam je utemeljio Mojsije, kršćanstvo Isus, budizam Siddharta Gautama Buda,
islam prorok Muhamed, itd. Utemeljitelji svih religija rođeni su u Aziji.
Hinduizam nema utemeljitelja jer se vjeruje da je ta religija proizašla od Boga
posredstvom Veda.

 

–
Osim hinduizma, sve religije imaju jednu svoju svetu knjigu. Vjeruje se da je
sadržaj svetih knjiga objavio Bog, primjerice Talmud u judaizmu, Bibliju u
kršćanstvu, Kur’an u islamu, itd. U hinduizmu to nije samo jedan sveti tekst
već se sve Vede smatraju svetim tekstovima, ali i Upanišade, Bramasutre i
Bhagavadgita, sve tri poznate su pod jednim nazivom prastanatraya i smatraju se 
glavnim svetim tekstovima za hinduse.

 

-Sve
religije imaju svoja sveta mjesta 
hodočašća, primjerice Kaši za hinduse, Jeruzalem za judaiste, Rim i
Lourdes za kršćane, Meka za muslimane, Amritsar za sikhe, itd.

 

–
Sve religije imaju određene svete dane koji slave postom i duhovnim vježbama: Mahašivaratri
za hinduse, Ramazan za muslimane, Uskrs za kršćane, itd.

 

–
Tijekom povijesti religije su podijeljene u sekte, primjerice u kršćanstvu
katolici i protestanti, u islamu šijiti i suniti, u budizmu mahayana i
ninayana, u hinduizmu šaiviti i višnaiviti, itd.

Molitva
i štovanje Boga temelji su različitim religijama, prema načinu štovanja mogu
biti različiti.

 

2. Unutarnja
obilježja jedinstva

 

Sve
su religije teističke. Sve vjeruju u Boga. Budisti i đainisti možda se izravno
ne pozivaju na Boga, no ipak govore o božanskom Principu savršenstva. Kada se
taj princip utjelovi u ljudski lik, on se naziva Arhat. Najuzvišenije stanje koje čovjek mora postići je stanje nirvane ili mokše, oslobođenja od
vezanosti za vanjski svijet. Prema đainizmu čovjek postiže “vječno blaženstvo”.
Budisti, koji kao i đainisti ne zastupaju postojanje Boga na izravan način,
vjeruju da je najuzvišenije stanje koje čovjek može doseći stanje budhe (prosvijetljenog). On je božanski,
kevalin ili mukta, tj. utjelovljenje
ljubavi i svijesti (prajna). Sve
druge religije vjeruju u postojanje Boga i da je Bog Jedan. Hindusi ga zovu brahman, Išvara ili paramatman, kršćani ga nazivaju “Otac na nebesima”,
judaisti Jahve (jehova), zoroastrijci ga zovu Ahura Mazda, a muslimani Allah.

 

Evo
imena kojim različite religije nazivaju Boga:

 

– Hinduizam – Išvara
(paramatman), brahman (išvara je koncept Boga u religiji dok je u vedskoj
filozofiji on izražen kao Apsolut – brahman)

 

– Persi religija – Ahura Mazda
(Mudri) – Bog istine, mudrosti i svetosti.

 

– Đainizam – ime đain izvedeno
je od đine – pobjednik; kevalin – potpuna duša; stanje Budhe – nirvana.

 

– Budizam – Tao – znači
krajnja stvarnost i istina; metafizički Apsolut.

 

– Islam – Alah – milostivi,
samilosni i jedini Bog Stvoritelj (postoji samo jedan bog, a Muhamed je njegov
glasnik)

 

– Sikhizam – Sat ili Akal (samo je jedan Bog čije je ime istina i koji je
vječan)

 

– Kršćanstvo – Nebeski Otac

 

Tako
su sve religije u svojoj biti monoteističke.

 

 – Sve religije vjeruju u Božje trojstvo –
stvaranje, održavanje/zaštita i uništenje. Ove Božje kvalitete hindusi nazivaju Brahma, Višnu i
Mahešvara. Kršćani se obraćaju Ocu,
Sinu i Duhu Svetomu. Stari zavjet odnosi se prema Bogu kao prema Stvoritelju,
Održavatelju i Tvorcu Zakona. Sikhi
se odnose prema  Bogu kao prema
Stvoritelju, Pazitelju i Onome u koga se sve stvari na kraju vraćaju. Islam pripisuje sljedeće kvalitete Allahu:
Al Muhyi – Onaj koji daje život; Al Hafiz – Onaj koji hrani, uzdržava i Al
Mumit – Onaj koji daje smrt.

 

–
Čovjekov odnos s bogom: ”Čovjek je dio Boga” kaže hinduizam. “Kao što je oko
blizu nosa, tako je i Bog blizu mene”, kaže zoroastrizam. “Bog je stvorio
čovjeka iz prašine i udahnuo mu dušu”, kažu judaizam, kršćanstvo i islam.  “Duh (atman) je gospodar čovjekov” kaže
budizam. “Bog je u tebi”, kaže sikhizam.

 

–
Sve religije vjeruju u sporedne bogove ili anđele. No to se ne bi smjelo brkati
s mnogoboštvom (politeizmom).

 

–
Sve religije vjeruju u tri svijeta: zemlju, nebo i pakao. Filozofija objašnjava
da tri svijeta predstavljaju različita stanja svijesti. Pakao je podsvijest,
zemlja je ljudsko stanje svijesti, a nebo božansko stanje svijesti.

 

–
Sve religije vjeruju u princip duše. “Tijelo umire, ali ne i duša”, kaže Gita.
“Iz prašine si nastao u prašinu ćeš se pretvoriti” to se odnosi na tijelo, ali
ne i na Dušu, kaže Biblija.

 

–
Sve religije ističu važnost i vrijednost žrtvovanja: “Predaj se Božjoj volji”,
kaže Kuran. “Žrtvuj svoje malo ‘ja’ kako bi spoznao božansko ‘Ja’. ” kaže Gita.

 

–
Sve religije vjeruju u jednakost među ljudima. Svi su Božja djeca ili Božja
stvorenja. Svi su pred Bogom jednaki. Na suptilnim razinama naše osobnosti ne
postoji razlika između nas i Njega (Boga) jer svatko od nas u sebi ima božanske
osobine kao što su ljubav, samilost, suosjećanje, itd.

 

–
Sve religije ističu vrhunsku vrijednost i djelotvornost molitve. Molitva je
zlatna nit između čovjeka i Boga. Ona pročišćuje srce i donosi mir iznutra i
izvana.

Sve
religije naglašavaju i potiču moralan život. Moralnost je nužan preduvjet
religioznog života.

 

–
Svrha i smisao svih religija jest čovjeka učiniti savršenim. Čovjek je nepotpun
bez religije. Religija spaja čovjeka s Bogom. Da bismo dosegli stanje stapanja
s Bogom neophodno je uložiti duhovni napor jer tada se Božja milost izlijeva na
nas.

 

ZAKLJUČAK

Sve
religije jednako su velike i istinske. Sve su to tek različiti putovi koji vode
k istom cilju. Sve one naglašavaju bratstvo ljudi i očinstvo Boga. Sve religije
potiču čovjeka da treba voljeti svoje bližnje i sve stvoreno. Sve religije
potiču vjernike da budu dobri, da čine dobra djela i da vide samo dobro u
svemu. Stoga bismo sve religije trebali smatrati prijateljskim suradnicima u
vrhunskom zadatku: uzdizanja morala i duhovnog života svih ljudi.

Kada
razne religije budu nadopunjavale jedna drugu, one će pomagati duši da ostvari
unutarnje jedinstvo, čemu svijet teži. Neka postoji bogatstvo različitih
duhovnih tradicija, budimo nasljednici baštine cijelog čovječanstva, a ne samo
pojedine religije ili pojedinog naroda. Težimo uvijek jedinstvu srca, u kojem
sve religije nalaze sklad, slogu, jedinstvo i istovjetnost.

Kada
kažemo da je čovjek napravljen na Božju sliku i priliku, to znači da je
univerzalni božanski Princip doista istinski i da je on sama bit našega bića.
No, u većini nas taj je božanski Princip neaktivan, uspavan pa ego djeluje i
vlada umjesto njega. Cilj svih religija jest da nam pomogne da se obnovimo, da
pročistimo i oplemenimo nasilni ego te da osvijestimo božanskost u sebi. Kada
se taj princip probudi u nama i postane aktivan u svim našim djelima, tada
zavrjeđujemo naziv istinska utjelovljenja
božanskog duha. Dakle, svrha svih religija jest da čovjeka učini božanskim
(na sliku i priliku Boga), to jest omogućiti mu očitovanje svojih božanskih
osobina, a to su ljubav, samilost, strpljivost, odvažnost, milosrđe, nesebično
služenje, trpeljivost prema svima, itd.

(J. Jagadeesan – Unity of Faiths)