Priroda društva

Tragovima evolucije

Posao svakog
odgovornog urednika je decentralizirati demokraciju redakcije u granicama osobne
odgovornosti. U tako sređenoj koncepciji imao sam široku slobodu misli, riječi i
djela, što se pozitivno odražavalo na moje moralno političko i duhovno stanje,
pa sam svaku neprirodnu pojavu u prirodi društva uspio opisati (zamislite) bez
ijedne hrvatske psovke.

Takvu
profesionalnu smirenost i autorsku staloženost uspio sam zadržati do samog
kraja i zbog same činjenice da je rubrika KULTURE naglašena okosnica uređivačke politike ovog portala, u doslovnom i
prenesenom smislu, pa sam tu vibraciju odlučio ugraditi u vlastiti literarni stil,
odlučan da sve moguće pisane i štampane vulgarizme protjeram iz tekstova.

Autorski pristup

Smisao
kolumne je otvarati teme, poticati na razmišljanje i provocirati raspravu. Ako
je taj cilj  postignut, tada je najmanje
važno što je pisac mislio reći. Ali način na koji je nešto rečeno zahtjeva
određenu dozu senzibilnost u izražavanju stava, da se ukaže na problem, a
izbjegne nepotrebna karakterizacija nečije ličnosti. Zato je većina moje kritičke
pozornost bila usmjerena prema žarištu društvenih pojava, s dovoljno pažnje da
se izbjegne svaka vrsta osobne gradacije.

Publika

Sudbina
svakog pisca je primati pohvalu i trpjeti pokudu. No kada se piše, pišete za sebe
i sve one koji vas vole i hvale, s namjerom da će vas pročitati oni koji vas
kude. To je najbolji način da budete iskreni i dovoljno provokativni. Nije
pravilo, ali meni je pomoglo održati dosljednost u kritici i stavu.   

Tema i ideja

Svaki četvrtak
imao sam dnevne more. Jer bližio se petak. Imao sam ideju, ali vrlo rijetko
imao bih odgovarajuću temu. Otežavajuća je okolnost bila ta da je svijet oko
nas zagađen politikom, a moja autorska sintagma glasila je: „O politici bez
politike“, čime je tematski prostor bio znatnije sužen. U takvoj neprilici znao
bih dočekati večer, moleći Boga da mi se smiluje. I sva je sreća da sam umjereno
do pretežito pobožan, pa bi se u krajnjoj nuždi uvijek našao neki uzoriti velečasni
koji bi svojim tjednim propovijedima, inspiriranim duhovima prošlosti, probudio
u meni umjetničko nadahnuće, u takvoj mjeri da sam tražeći u njima biblijske partizanske
grijehe sva Evanđelja naučio napamet.

Ali bilo je
i mnogih drugih područja kojima smo posvetili potrebnu pažnju. Od onih
svakodnevno aktualnih pa do nekih pomalo egzotičnih, iz raznih oblasti, kultura
i tradicija. No zanimljivo mi je primijetiti da su povratne reakcije na neku
temu uvijek bile različite od očekivanih. Ono što se usporedno gledajući meni
činilo vrjednijim i bolje obrađenim, publika je mnogo puta prihvatila slabije,
dok je u obratnom slučaju često taj rezultat bio suprotan.

Konačni dojmovi

Sve u svemu
bila mi je posebna čast i veliki užitak pisati za Moju Rijeku, jedinstveni
gradski portal, prepoznatljive i smislene tematske strukture, s kristalno
jasnim poretkom vrijednosti u izboru sadržaja – nešto potpuno drugačije od onih
na kakve smo navikli. Zato veliko hvala Zoranu
Žmiriću koji je te 2011. stavio svoj urednički život na kocku, dajući mi
privilegiju da budem dio ovoga tima, kao i mojim bliskim suradnicima, Goranu
Grudiću i Andrei Vukelić, čija tehnička i urednička podrška me pratila do
zadnjeg dana.

I na kraju,
zahvala mojim vjernim čitateljima koji su mi bili snažna potpora u ovo hirovito
vrijeme duhovne krize i poremećenih odnosa u prirodi društva, kada svaka
izgovorena riječ može izazvati, oprostite na izrazu – građanski rat. Zato svima
od srca želim mir i dobro, uz iskrenu nadu da se vidimo opet u nekoj boljoj i
vedrijoj budućnosti na istome mjestu.

Neka vam je
sretna i blažena 2018. godina!

Skip to content